Trgovci koji u Hrvatskoj još uvijek iskazuju cijene proizvoda u kunama, međutim, itekako mogu biti kažnjeni
Već više od dvije godine euro je u Hrvatskoj službena valuta, no i dalje na pojedinim internetskim trgovinama i raznim aplikacijama možemo vidjeti da su cijene proizvoda, usluga ili pretplata za hrvatsko tržište iskazane u kunama. Najčešće je tu riječ o stranim trgovinama koja djeluju u Hrvatskoj za koja državne institucije nemaju nadležnosti, ali ima i domaćih trgovaca koji krše tu praksu. Međutim, na pitanja zašto još uvijek viđamo mogućnost plaćanja proizvoda ili pretplata u kunama, je li ta praksa kažnjiva te postoje li možda iznimni slučajevi ili situacije u kojima se kuna i dalje može uzimati u obzir institucije međusobno prebacuju odgovornost.
Iz Hrvatske narodne banke uputili su nas da se obratimo Ministarstvu financija, Ministarstvu gospodarstva i Državnom inspektoratu. Iz Ministarstva financija su nas, pak, uputili ponovno na HNB.
Zavaravajuće poslovne prakse
Odgovor smo dobili od Ministarstva gospodarstva (iako su nam pritom i oni napomenuli da se za dodatna pitanja obratimo Ministarstvu financija i HNB-u).
Pozivajući se na Zakon o zaštiti potrošača, iz Ministarstva ističu da ‘trgovac mora jasno, vidljivo i čitljivo istaknuti iznos maloprodajne cijene i cijene za jedinicu mjere proizvoda koju pruža‘, a maloprodajna je cijena ‘konačna cijena u službenoj valuti Republike Hrvatske za pojedini proizvod odnosno određenu količinu proizvoda, uključujući poreze i druga javna davanja‘.
– Slijedom navedenog, u slučaju da trgovac istakne maloprodajnu cijenu koja nije izražena u euru kao službenoj valuti Republike Hrvatske, neće se raditi o maloprodajnoj cijeni u smislu gore navedene definicije iz Zakona o zaštiti potrošača, što samo po sebi predstavlja prekršaj sukladno članku 149. stavku 1. točci 2. Zakona. Osim navedenog, isticanje cijene u kuni kao nevažećoj valuti može sadržavati i elemente zavaravajuće poslovne prakse u smislu članka 35. stavka 1. i stavka 2. točke 4. Zakona. Naime, sukladno navedenoj odredbi, poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi cijene proizvoda ili način na koji je ona izračunata ili postojanje određene pogodnosti u odnosu na cijenu, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. Za navedeno je postupanje također propisana odgovarajuća prekršajna sankcija u članku 149. stavku. 1. točci 49. Zakona – poručuju iz Ministarstva.
A navedena je sankcija, da se iščitati iz Zakona o zaštiti potrošača, novčana kazna za trgovca u iznosu od 1327 do 26.544 eura (odnosno nekadašnjih 10 do 200 tisuća kuna).
Ograničene ovlasti Inspektorata
No, što je sa stranim internetskim trgovinama i aplikacijama? Iz Državnog inspektorata, pak, ističu da ako je sjedište trgovca izvan Hrvatske, ‘tržišna inspekcija nema ovlasti za provođenjem inspekcijskog nadzora nad trgovcem izvan Republike Hrvatske te posljedično možebitno poduzimati upravne i/ili prekršajne mjere‘. Međutim, objašnjavaju da, ako je sjedište trgovca u nekoj državi članici unutar Europske unije, tada mogu temeljem Zakona o provedbi Uredbe (EU) 2017/2394 ‘poslati zahtjev za razmjenom informacija ili zahtjev za provedenim mjerama nadležnom tijelu za zaštitu potrošača gdje je poslovni nastan trgovca‘. Navedeni zakon daje tu ovlast nadležnim tijelima država članica EU-a za zaštitu potrošača, u slučaju da se nanosi šteta kolektivnim interesima potrošača.
Drugim riječima, hrvatska tržišna inspekcija može djelovati jedno ako trgovac koji djeluje u Hrvatskoj ima sjedište u nekoj državi EU-a. Ako je, primjerice, smješten u Kini i nema ispostavu u EU, Državni inspektorat ima ograničene ovlasti.
– Ako je sjedište trgovca u Kini, odnosno u trećoj zemlji, tržišna inspekcija nema ovlasti za upućivanjem zahtjeva nadležnom tijelu za zaštitu potrošača u Kini, a posljedično nema ovlasti obavljati inspekcijske nadzore nad trgovcem sa poslovnim nastanom u Kini, već može isključivo pisanim putem upoznati trgovca da je euro službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj – kažu iz Inspektorata, pritom također dodajući da se za ostala pitanja – obratimo Ministarstvu gospodarstva.
Dakle, Inspektorat strane trgovce može samo podsjetiti da je Hrvatska od 1. siječnja 2023. godine dio eurozone i za plaćanje koristi euro.