U Kalinovcu je prije 35 godina nastao Rasco, tvrtka koja opremom za održavanje cesta opskrbljuje korisnike u 46 zemalja svijeta
Zamislite da od četvrtine do trećine hrvatske populacije radi samo u jednoj uspješnoj, modernoj i izvozno orijentiranoj domaćoj tvrtki. Iako su takve usporedbe nezahvalne, najjasnije dočaravaju važnost tvrtke Rasco za Kalinovac. To mjesto nikada nije bilo veliko. Nastalo je iz stare općine Đurđevac, a više od tri tisuće stanovnika imalo je na samo jednom popisu stanovništva prije više od 115 godina. Naseljenost Kalinovca otada stalno opada. Prema popisu iz 2021., ondje ne živi ni 1300 stanovnika, no to nije bila zapreka da u tome malenome mjestu u posljednjih 35 godina izraste inovativna tvrtka koja opremom za ljetno i zimsko održavanje cesta opskrbljuje korisnike u 46 zemalja svijeta i zapošljava četiristotinjak ljudi.
Počeci u posipanju soli
Naravno, u Kalinovcu su počeci bili skromni; tu nema poslovnih anđela i milijardera koji novac zarađen u IT industriji siju i ujutro i navečer ne bi li od posijanoga izniklo nešto dobro. Dvojica inženjera Frane Franičević i Darko Paviša prethodno su desetak godina u zanatskoj radionici obrađivali metal, popravljali alatne strojeve i poljoprivrednu mehanizaciju, a onda su 1990. osnovali Rasco. Kad su pokrenuli posao, radionica je bila velika šezdeset četvornih metara, nije bilo ni zamisli o automatizaciji i robotizaciji.
– Nakon početka Domovinskog rata počeli smo dobivati mnogo upita za proizvodnju rezervnih dijelova za strojeve za održavanje kanala i cesta. Ti strojevi bili su iz uvoza, a problemi s uvozom i devizama nastali zbog rata stvorili su priliku da se neki od njih počnu proizvoditi lokalno. Prvi veliki iskorak bio je proizvodnja snježnih plugova i posipača soli. To je bio trenutak kad smo shvatili da možemo razvijati vlastite proizvode i konkurirati uvoznim rješenjima. Zime su tada bile oštrije nego danas, zato je bilo potrebe za ralicama, plugovima i posipačima – objasnio je Ivan Franičević, sin jednog od osnivača i danas predsjednik Uprave Rasca.
Samo četiri godine nakon osnivanja Rasco je proizveo svoj prvi stroj – posipač soli RAS 2400 – što je bila prekretnica, pravi temelj za Rascov budući brzi razvoj, jer nakon rata uslijedio je val državnih ulaganja u cestovnu infrastrukturu. Pa ako i nije sudjelovao u gradnji, bio je jako zastupljen u održavanju.
Preokret zbog izvoza
Gledajući unatrag, lako je reći da je to bila tek jedna od prvih stepenica. Na mjestu Rascovih osnivača mnogi bi bili zadovoljni i time pa bi sagradili proizvodnu halu, kao što su Rascovi osnivači i napravili 1995. i usmjerili se na ljubomorno čuvanje onoga što su izgradili te maksimiranje učinkovitosti. Pravi preokret dogodio se početkom 2000-ih kada je Rasco počeo izvoziti, najprije u regiju, najviše u Sloveniju te Bosnu i Hercegovinu. Prvi koraci bili su teški, no u roku od tri godine već je izvozio u Njemačku, gdje je konkurirao najboljim svjetskim brendovima na tom tržištu. Koliko je ključan bio izvozni iskorak, najbolje ilustrira podatak da mu danas iz 46 svjetskih zemalja pristiže između 80 i 85 posto prihoda. Koncentriran je na europski hladni pojas, najveća su mu tržišta Njemačka, Francuska, Velika Britanija, Španjolska i Skandinavija, no prisutan je i u Kanadi, SAD-u, Aziji i Australiji.
– Naš portfelj dijeli se na dva glavna dijela. Prvi je komunalna oprema: strojevi za zimsko i ljetno održavanje, plugovi, posipači i kosilice, a drugi su dio vozila, odnosno čistilice, koje su relativno nov dodatak našem asortimanu, ali brzo rastu. Bez izvoza ne bismo mogli opstati. Hrvatska je malo tržište, a mi proizvodimo specijaliziranu opremu. Jednostavno, nema dovoljno domaćih kupaca da bi opravdali takve proizvodne kapacitete i razvoj – pohvalio nam se Franičević.
Nije šala
Razumljiva je diverzifikacija portfelja jer različita tržišta imaju različite potrebe i zahtjeve. Nordijske zemlje traže robusnu opremu koja može izdržati ekstremne zimske uvjete, srednja Europa treba univerzalna rješenja za različite sezone, a Mediteran je fokusiran na opremu za čišćenje i održavanje. Jedna je od spomenutih čistilica LYNX H2 5000, prvo hrvatsko komercijalno vozilo na vodik. Još je u fazi prototipa, pa nije bila dostupna za probu, ali s Franičevićem smo sjeli u njezinu stariju i manju varijantu s klasičnim pogonom na fosilna goriva – LYNX 2000. Pred upravnu zgradu čistilicu je sigurno dovezao jedan od Rascovih zaposlenika pa nam se činilo da se tim malim radnim strojem može upravljati kao od šale. Ne može.
– Oprezno, ovo će vozilo u prodaju! – upozorio nas je Franičević.
Ispod haube
Naravno, pokrenuli smo ga i napravili krug po dvorištu pogona, ali poslušali smo Franičevića i bili vrlo oprezni jer je, suprotno zavaravajućem obliku i veličini, riječ o stroju teškom više od tri tone i ukupne nosivosti od pet tona. Trom, ali snažan motor koji na dodir papučice brzo reagira snagom, a sporije brzinom. Za radni stroj pogon je iznenađujuće tih i lako upravljiv, pa iako je za njegovo svakodnevno korištenje potrebna obuka, zbog vozačkog iskustva i opreznosti nismo imali teškoća u vožnji. Druga vozila za svaki slučaj nismo isprobali jer vjerujemo da bi neobučenom vozaču njihova vožnja ipak bila razmjerno teža. Naime, LYNX 5000 težak je 6,5 i ima nosivost od 11,5 tona.
– To je više od običnog čistača cesta. To je sofisticirani stroj koji može usisati bocu od dvije i pol litre punu tekućine ili kamenje teško dva kilograma. Robustan je i pouzdan, napravljen da traje – pohvalio se Franičević.
Kad im se podigne hauba, odnosno upravljačka kabina, ispod koje su inače smještene rotirajuće metle, mlaznice i usisivač, otkriva se složenost tih naizgled jednostavnih čistilica. Složena mreža hidrauličkih cijevi, dovoda i odvoda vode, elektroničkih komponenata i sustava napajanja upućuje da je riječ o tehnički zahtjevnom uređaju koji je, kako govori prvi čovjek Rasca, iznimno prilagođen krajnjem korisniku. Pojedini dijelovi, poput akumulatora ili metlica, mogu se jednostavno ukloniti radi popravka ili zamjene, upravljač može biti smješten lijevo ili desno, a k tome ima ručku za lakše upravljanje u uskim prostorima. Pogon može biti električni, na unutarnje izgaranje ili vodikov, mjenjač je jednostavan i automatski… Svaki detalj pažljivo je promišljen i uvelike se može prilagoditi potrebama krajnjega korisnika. Zato Rasco sad eksperimentira s vodikovim pogonom.
Od lasera i robotike do kosilica
Franičević je istaknuo da je razvoj vozila MUVO bila prekretnica jer su dokazali da mogu razviti složene sustave koji kombiniraju mehaniku, elektroniku i softver.
– To je bio trenutak kad smo od proizvođača priključaka postali proizvođač kompletnih rješenja. Vodik je budućnost, a mi moramo biti spremni na sve moguće tehnologije. Možda vodik neće u budućnosti biti toliko korišten za komercijalna osobna vozila, ali za ovakve bi radne strojeve mogao biti. Na razvoj LYNX-a H2 5000 na vodikov pogon odlučili smo se da steknemo iskustvo i vidimo kako bi se vodikov pogon inženjerski mogao što bolje iskoristiti u našim proizvodima. Za vozila je vodik je povoljan što se tiče mase iako uz gorivu ćeliju još imate bateriju. Zašto? Zato što je goriva ćelija peć, ona nije brza. Kad stisnete gas, vi očekujete reakciju trenutačno, zato je potrebna i baterija – objasnio nam je Franičević.
Električna vozila na tom tržištu, a onda i vodikova, nisu samo prestiž, već nužnost prilagodbe radi konkurentske prednosti. Jednostavno, urbane sredine nerijetko su posvećene zelenim ciljevima, električna su vozila k tome tiša, što je u gradovima velika prednost. Za Rasco je elektrifikacija tako jedan od aduta u natjecanju sa zapadnoeuropskim proizvođačima.
Šetnja kroz Rascove proizvodne pogone otkriva što sve proizvodi. Velike snježne ralice širine za čišćenje autoceste koje se istodobno mogu suziti do širine normalne ceste, golemi i robusni posipači soli automatizirani do razine da ujednačeno posipaju točno određenu gramažu na površinu te da se ta sol na cesti raspoređuje ovlažena, da se ne bi razasula, velike kosilice na kranu prilagođene za tešku košnju pokraj prometnica. Ti se strojevi zatim montiraju na kamione odnosno traktore, ovisno o namjeni.
A izrađuju se i montiraju u našem Kalinovcu, gdje se u mjestu od 1297 stanovnika laserski režu palete čelika, savijaju u automatiziranim prešama, modeliraju u CNC glodalicama i robotski zavaruju u elemente od kojih će se sastaviti vozila. Svaki korak prilagođen je postizanju maksimalne preciznosti i kvalitete, a posebna pozornost posvećuje se detaljima – od hidrauličkih sustava do specijalno formuliranih boja otpornih na koroziju i abraziju. Izazovi, međutim, ne dolaze samo iz tehničkih zahtjeva već i iz logistike.
– Jedan od naših proizvoda nedavno je isporučen u New York. To je samo jedna u nizu isporuka u taj grad, a svaka zahtijeva pažljivo planiranje transporta kako bi proizvod stigao u savršenom stanju – objasnio nam je Franičević s osmijehom.
Vodikov i električni pogon
Unatoč globalnom uspjehu Rasco i dalje nailazi na predrasude. Stranci Hrvatsku jednostavno ne vide kao zemlju poznatu po inženjerskim rješenjima. Na Zapadu se to, prema iskustvu našeg sugovornika, ipak mijenja, pa je Hrvatska prepoznata kao domovina Rimac Automobila, a na Istoku je Šuker i dalje broj jedan brend za prepoznatljivost. No Kalinovac nije posebno prepoznatljiv po inženjerskim rješenjima ni u vlastitoj domovini, a za to je, vjerojatno, ponešto kriva i samozatajnost žitelja Podravine koji u tome mjestu dobivaju priliku za stjecanje tehničkoga radnog iskustva.
– Više od pola vrijednosti naših proizvoda nastaje ovdje u Kalinovcu, a većina naših zaposlenika lokalni su ljudi iz mjesta i okolice. Neki su s nama od početka, već više od dvadeset pet godina. Najvažnije je da kod nas inženjeri, pogotovo mladi, imaju fantastičnu priliku raditi na projektima kao što su vozila, vodikovi pogoni, električni pogoni... To je našim ljudima, vjerujem, izrazito zanimljivo. Surađujemo s obrazovnim institucijama, nudimo stipendije i praksu. U svakom trenutku imamo šezdesetak praktikanata. U okolici su nam škole s tehničkim obrazovanjem i one su glavni izvor novih zaposlenika – nabrojio je Franičević.
Budućnost za Rasco izgleda svijetlo. U posljednjih pet godina pokazuje snažan i stalan rast, a inovativnost i eksperimentiranje jamče mu da će nastaviti ostvarivati prednost pred konkurentima. Možda se čini da je cijela priča o Rascu samo sretan splet okolnosti, ali i nije baš sve u sreći. Uređeni odvodni kanali pokraj urednih prometnica na prilazu Kalinovcu i općenito na području Podravine između redova svjedoče da se u samo srce Podravine smjestila tvrtka koja proizvodi uređaje za košnju odvodnih kanala i drugu opremu za održavanje cesta. Ili svjedoče da se u Podravini više pozornosti posvećuje uređenju okoliša i cesta nego drugdje u Hrvatskoj. Ako je tako, onda možda priča o Rascu nije samo sretna slučajnost.