Unatoč problemima u Hrvatskoj industriji šećera imaju razloga za optimizam

Prošlogodišnji poslovni rezultati Hrvatske industrije šećera (HIŠ) ohrabruju, ali daleko od toga da je situacija idealna. Doduše, cijene šećera ‘divljaju‘ na svjetskom tržištu, što bi trebalo ići u korist šećeranama, ali kod domaće kompanije problem je što unazad nekoliko godina na sve manje površina njezini kooperanti siju repu, pa je HIŠ dio te sirovine prisiljen uvoziti.

Primjerice, lani je zasijana na 8889 hektara, više od tisuću hektara manje nego prethodne 2021. kada je proizvedeno 707 tisuća tona šećerne repe uz prinos od 70,2 tone po hektaru. Na manje hektara lani je proizvedeno i manje repe – oko 572,2 tisuće tona, odnosno 64,4 tone po hektaru. Dakle, em je posijano manje, em je prinos po hektaru bio manji, konkretnije u odnosu na 2021. godinu to je pad žetvenih površina od 11,7 posto, pad proizvodnje od 19,1 posto i pad prinosa od 8,3 posto. Razlog manjeg lanjskog prinosa bila je suša i poskupljenje inputa za proizvodnju.

Zabrinjavajući prvi rezultati

Ove godine nastavio se pad zasijanih površina i to čak za 11 posto, što znači da će repe biti na otprilike osam tisuća hektara. Kampanja vađenja repe tek je počela, ali prvi su rezultati zabrinjavajući s obzirom na to da je primijećeno truljenje dan nakon vađenja, što je ogroman problem u proizvodnji. Osim toga, kako je još početkom kampanje rekao predsjednik Uprave i jedan od najvećih suvlasnika Željko Zadro, ovogodišnja obrada te poljoprivredne kulture proizvođačima je bila iznimno zahtjevna zbog nepovoljnih vremenskih prilika, zbog čega na 450 hektara nema nikakvih prinosa. Zadro očekuje da će ove godine biti proizvedeno 600 tisuća tona repe, od čega će se proizvesti 85 tisuća tona šećera.

Koliko će se pak uvesti repe, to ne znamo jer zbog zauzetosti u kampanji iz HIŠ-a nije (uz njihovu ispriku) stigao odgovor. Kako pak kaže naša stručnjakinja za poljoprivrednu i prehrambenu industriju Zvjezdana Blažić, vlasnica Geja savjetovanja, Hrvatska nije samodostatna u proizvodnji šećerne repe. U 2020. godini samodostatnost šećerne repe iznosila je 88,4 posto, što znači da se ostatak morao uvoziti. Ili pak u 2021. uvezeno je 76.388 tona šećerne repe, stoga je samodostatnost skočila na oko 90 posto. Ali pad proizvodnje repe treba zabrinjavati, iako je barem, kako neslužbeno čujemo, zaustavljen pad broja kooperanata. Sada ih je 350, a plaća im se 43 eura po toni repe.

Pada izvoz

Zbog svega je pala i proizvodnja šećera, ali to nije toliko naštetilo HIŠ-u koliko su to oscilacije u cijenama. Blažić podsjeća da je prilikom ulaska Hrvatske u EU šećer bio naš najvažniji izvozni proizvod.

– I količine i vrijednost izvoza šećera 2014. godine znatno su narasle te smo te godine izvezli šećera u vrijednosti 91,6 milijuna eura. Tijekom 2015. i 2016. godine vrijednost izvoza rasla je te je 2016. ostvareno 148,2 milijuna eura. No od 2017. vrijednost izvezenog šećera sve više pada. Te godine izvezli smo 98 milijuna eura – govori Blažić.

Pad se nastavio i sljedeće godine, kada je vrijednost izvoza bila 72 milijuna eura, a 2019. izvoz bijelog šećera ostvaren je samo u vrijednosti 53,6 milijuna eura. To je gotovo nekadašnji izvoz u Italiju jer je, primjerice, u tu zemlju 2016. izvezeno šećera u vrijednosti 62,4 milijuna eura, a 2018. samo 5,99 milijuna eura.

Blažić naglašava da je ‘smanjenje vrijednosti znatnije uvjetovano smanjenjem cijena šećera nego smanjenjem količina koje se izvoze‘. Kako god bilo, šećer je na listi proizvoda koje se izvoze pao na 13. mjesto. No zadnje dvije godine osim cijena smanjene su i izvozne količine.

– U 2021. godini izvezli smo šećera u vrijednosti 42,5 milijuna eura te je šećer pao na 19. mjesto proizvoda u izvozu. Lani smo pak uvezli šećera više nego smo ga izvezli. Izvezli smo šećera u vrijednosti 59,2 milijuna eura, a uvezli ga u vrijednosti 62,4 milijuna eura. Na vrijednost nije utjecala cijena nego su smanjene količine izvezenog šećera i znatno je povećan uvoz. Tako da sada imamo deficit oko 18 posto – objašnjava Blažić.

Unatoč svim navedenim problemima, čini se da HIŠ-ovi vlasnici imaju razloge za optimizam. Tako barem tvrdi jedan stručnjak za tržište šećera koji je želio ostati anoniman. On ne isključuje mogućnost da HIŠ ovu godinu završi u plusu nakon nekoliko godina negativnog poslovanja (od ujedinjenja triju hrvatskih šećerana 1. siječnja 2019.). Jedan od razloga je ovogodišnje ‘divljanje‘ cijena na burzama. Na londonskoj burzi bijeli se šećer trenutačno plaća 750 dolara za tonu, a na brazilskoj burzi tona sirovog šećera stoji 680 eura. To su najviše razine, a stručnjak za tržište šećera kaže da se kretanje cijena primiče maksimumu i da u sljedećem razdoblju ne bi trebalo biti većih promjena.

Moguće pozitivno poslovanje

Drugi razlog optimističnije prognoze za ovu godinu je u smirivanju cijena plina, tj. niže su nego godinu prije, što HIŠ-u (kao i drugim proizvođačima) ide u prilog. Doduše, nakon najnovijeg paketa Vladinih mjera HIŠ više neće moći dobivati subvencije za struju, ali naš sugovornik veli da dosta struje HIŠ sâm proizvodi iz svoje kogeneracije pa to ne bi trebalo utjecati na znatan rast troškova.

Pitanje je pak koliko je Vladina mjera zamrzavanja cijena šećera na 1,33 eura za kilogram početkom godine (ta je cijena ostala zamrznuta) utjecala na ovogodišnje prihode. Naš sugovornik iz Ministarstva poljoprivrede (također želio ostati anoniman) vjeruje da nije znatnije naškodila HIŠ-u.

– Koliko znam, oko tri četvrtine proizvedenog šećera HIŠ plasira drugim kompanijama kroz B2B kanal, tek četvrtina završi u maloprodaji. Mislim da im ta mjera nije mnogo naškodila, pogotovo jer je cijena šećera, ako ne griješim, sada čak i niža od te gornje zadane cijene – napominje sugovornik iz Ministarstva.

Dodaje da je poseban problem za HIŠ trošak od pet milijuna eura za emisije CO2. To je, naglašava, čak pet puta više nego što ukupno plaćaju ostale velike prehrambene kompanije u Hrvatskoj.

Više pročitajte u novom broju digitalnog i tiskanog izdanja Lidera.