Piše: Robert Jurišić
Geopolitika i partija šaha koja se igra u nedogled više nisu vijest, već je to postalo dio naše svakodnevice. Rat u Ukrajini se nastavlja. Europski ministri vanjskih poslova nisu se uspjeli dogovoriti oko zabrane uvoza ruske nafte. Švedska i Finska ulaze u NATO bez obzira na stav Turske. Rusi su prestali isporučivati plin Finskoj (vrlo vjerojatno alat koji će češće koristiti na jesen). Špekulira se o širenju rata na okolne zemlje, ali i o potencijalnom ratu Kine i Tajvana (SAD-a). Sve se više razgovara o humanitranoj krizi u pojedinim dijelovima svijeta. U svakom slučaju vrlo neizvjesne okolnosti koje se onda negativno preljevaju na ekonomiju i ekonomska zbivanja.
Banka za međunarodna poravnanja (BIS) procjenjuje da je današnja globalna ekonomska situacija teža nego 1970-ih. Inače, BIS možemo staviti u kontekst središnje banke svim središnjim bankama svijeta. Danas globalnu ekonomiju brine utjecaj četiri važna faktora koji svaki na svoj način utječu na trenutnu situaciju u kojoj se nalazimo, ali i na budućnost u kratkom/srednjem roku. To su deflacija imovine, inflacija izvan kontrole, prekidi u lancu opskrbe te zelene politike koje se ne bave hitnim pitanjima. Prema svjetskom energetskom vijeću trenutno prolazimo kroz prvi globalni energetski šok. Vrlo vjerojatno u budućnosti ćemo ovaj period tako i nazivati, kao što se danas referiramo na period prvog i drugog naftnog šoka. Pri tome se samo nadam da nećemo imati drugi, treći, itd energetski šok. Sada imamo jasno dokazano da globalna energetska kriza zapravo znači inflaciju. MMF je pozvao globalne financijske lidere da se pripreme za višestruke inflatorne šokove, u kojima su hrana i energija glavni predvodnici.
Recesija bi mogla trajati do 18 mjeseci
Globalni dug raste i nalazi se na rekordno visokim razinama, cijene dionica su u padu, globalna ekonomija usporava, a centralne banke podižu kamatne stope. Tržišta kapitala u SAD-u već su osam tjedana zaredom u padu, najduži negativni niz još od 2008. DJIA indeks je trenutno u svom najgorem negativnom nizu još od 1932! Američki dolar je oslabio, dok se investitori nadaju da će popuštanje lockdowna u Kini pomoći globalnom rastu i valutama zemalja izvoznica. Inflacija u SAD je na najvišoj razini još od 80-ih, kada je tadašnji FED podigao kamatne stope na 20 posto!
Danas, trenutni predsjednik Powell najavljuje da će poduzeti sve što treba kako bi se obuzdao brzi rast cijena, te da će podići kamatne stope koliko treba da uguši skok inflacije koji prijeti temeljima gospodarstva. Istovremeno, bivši predsjednik FED-a Bernanke predviđa stagflaciju za američku ekonomiju. Čak je i Elon Musk komentirao da se SAD nalazi u recesiji koja će se pogoršati, a mogla bi trajati i do 18 mjeseci. Koliko će još vremena trebati proći prije nego što se počne pričati o onome što nam tek predstoji, a to je globalna recesija?
Ako pretpostavimo isti narativ i razvoj okolnosti kao što je to bilo s inflacijom, onda je to jesen. Svjetskim institucijama, političarima, središnjim bankama trebalo je otprilike šest mjeseci da ispravno adresiraju i prihvate izazov inflacije kao nešto realno i nešto što se događa sada. Primjerice, američki FED je konstantno naglašavao da je inflacija samo privremena. Istom logikom, tek od jeseni možemo očekivati prihvaćanje izazova recesije kao nečega što se događa ili je izvjesno da će se dogoditi do kraja ove godine ili početkom iduće.
Nema dogovora o sankcijama na naftu
Cijena nafte 113 USD/bbl zbog očekivanja tržišta u rast potražnje za gorivom u SAD-u te povrtak Kine nakon popuštanja lockdown mjera planirano od lipnja. Cijene goriva u SAD-u su blizu rekordnih razina. Krajem svibnja u SAD-u tradicionalno započinje vrhunac američke sezone vožnje koja traje do rujna. U tom period većina Amerikanaca putuje pa je potrošnja goriva tada na vrhuncu. Činjenica da se EU još nije usuglasila oko sankcija na uvoz nafte iz Rusije trenutno djeluje bearish na tržište. Sve do trenutka kada se usuglase i dogovore.
Cijene plina pale su na najnižu razinu u zadnja 3 mjeseca zbog rasta zaliha i činjenice da se ruski plin još uvijek isporučuje u Europu. Europsko vijeće postiglo je dogovor o postizanju minimalno 80 posto zaliha do početka studenog kako bi se osiguralo dovoljno plina za predstojeću zimu. Prema Gas Infrastructure Europe, zalihe plina su se povećale za gotovo 25 posto u svibnju i blizu su 45 posto što je petogodišnji prosjek za ovaj period.
Protekli tjedan obilježio je pad cijena poljoprivrednih proizvoda na burzama ponajviše radi tehničke korekcije i uzimanja profita (i kako bi se zaštitili od rizika manje potražnje), nakon rasta cijene proteklih tjedana. Trenutne kiše u Francuskoj su više nego dobrodošle, ali vrlo vjerojatno neće biti dovoljne da bi spriječile rizik od pada proizvodnje. U Francuskoj i Rumunjskoj vrijeme nije optimalno za proizvodnju. Kao posljedica stanje usjeva se pogoršava (trenutno 73 posto usjeva ocjenjeno sa dobro/odlično), a što će se na kraju odraziti na manju proizvodnju. Nećemo pogriješiti ako kažemo da je u zadnjih desetak dana zbog loših vremenskih prilika u EU izgubljeno nekoliko milijuna tona proizvodnje.
Niti u SAD-u vrijeme nije previše kooperativno, jer je na sjeveru tzv. kukuruznog pojasa i dalje hladnije i vlažnije od prosjeka, a na jugu toplije i suše. Stoga ne čudi da je u SAD-u samo 27 posto usjeva ozime pšenice ocijenjeno kao dobro/odlično (vs 48 posto prošle godine u ovo vrijeme), da je sjetva jare pšenice na 39% (vs 67 posto koliko iznosi petogodišnji prosjek), da je sjetva kukuruza na 49 posto (vs 67 posto koliko iznosi petogodišnji prosjek) dok je sjetva soje na 30 posto (vs 39 posto koliko iznosi petogodišnji prosjek).
Naglasak na poremećajima u potražnji
Jedino za sada Rusija očekuje značajan rast u proizvodnji pšenice u odnosu na prošlu sezonu, te će imati potencijal da ostvari rekordan izvoz. U periodu pred nama na cijene će dosta utjecati situacija u Ukrajini, gdje se procjenjuje da je oko 20 milijuna tona žitarica blokirano i ne može se isporučiti na globalna tržišta. Realnost je trenutno takva da će tržišta prvo htjeti vidjeti velike brodove kako isplovljavaju iz ukrajinskih luka kako bi cijene mogle početi padati. Ulažu se mnogi napori na svim razinama kako bi se izvoz ukrajinske robe, osim preko u prvom redu Rumunjske i Poljske, omogućio tranzitom preko Bjelorusije do Litve i luke Klaipeda.
Zbog minimalnih logističkih ograničenja (ista širina tračnica) ovaj pravac bi omogućio veći izvoz roba iz Ukrajine što bi značilo i veću dostupnost količina na svjetskim tržištima. Nije pad u proizvodnji doveo do rasta cijene u posljednjih nekoliko mjeseci, već više (ne)mogućnost da pristupe svjetskom tržištu. Trenutno se nalazimo pri kraju faze u kojoj je narativ stavljen na poremećaje na strani ponude te je za očekivati da se to uskoro promjeni i stavi naglasak na poremećaje u potražnji.
