pišu: Ksenija Puškarić i Željka Laslavić
Ne tope se samo zalihe repromaterijala, unatoč rastu proizvodnje tope se i zalihe gotovih proizvoda. Zbog toga je umjesto dosadašnjeg prioriteta u nabavi, a to je cijena, prvo mjesto preuzela stabilnost izvora nabave, odnosno pouzdan partner koji vas neće ostaviti na cjedilu s robom
Malo je što u hrvatskom gospodarstvu trenutačno tako osjetljivo pitanje kao stanje zaliha i nove narudžbe. Skladišta su zasad još koliko-toliko puna, zasad nema pretjerane panike ni oko čega, dovoljno je i kapitalnih dobara i sirovina, ali strepnje ne nedostaje. Glavna su pitanja: što kada se sve to potroši i po kojim cijenama ugovoriti nove repromaterijale i sirovine u budućnosti te s kojim rokovima plaćanja? Da je situacija krajnje ozbiljna, dokazuju i upiti koje smo poslali na mnoge adrese u hrvatskome poslovnom sektoru. Tek su nam rijetke kompanije odgovorile na pitanja kakvo je pravo stanje zaliha, s kojim se izazovima susreću u nabavi i kakve poslovne scenarije pripremaju kako bi se nosile s izazovima na tržištu, i to šturo i vrlo općenito. Šutnja onih koji nisu odgovorili stoga je još znakovitija.
Statistika neumoljivo potvrđuje da su zalihe već sad u padu. Prema podacima Državnoga zavoda za statistiku, industrijska proizvodnja u siječnju 2022. bila je veća za 3,5 posto u odnosu na siječanj 2021., a zalihe gotovih proizvoda na kraju siječnja bile su veće za 2,9 posto u odnosu na prosinac 2021. U odnosu na siječanj 2021. zalihe su bile manje za 6,4 posto. Znači, ako promatramo siječanj 2021. i 2022., tada je razvidno da su unatoč povećanju proizvodnje zalihe gotovih proizvoda općenito smanjene. Najveći pad zaliha gotovih proizvoda primjetan je u proizvodnji strojeva i gotovih metalnih proizvoda, a zatim slijedi proizvodnja papira, tekstila pa pića. Ti podaci pokazuju da tržište pokazuje porast potrošnje za proizvodima navedenih industrija. No na tu su statistiku najviše utjecali poremećaji globalnoga opskrbnog lanca zbog pandemije.
Pravi izazovi tek pred nama
Analitičari pak hladno gledaju na sve to ističući kako se Europa i europodručje u prošloj godini nisu oporavili zbog industrije, već zbog uslužnog sektora, a to zalihe i sugeriraju.
– Od druge polovine 2020. nije samo snažna potražnja produljila rokove isporuke, učinila su to i uska grla u opskrbi koja uzrokuju velika kašnjenja, tolika da to implicira pad proizvodnje. Ta su uska grla prouzročila su nestašicu materijala i/ili opreme koja je spriječila tvrtke euro područja da budu u stanju adekvatno odgovoriti na brz oporavak potražnje za proizvodnom robom. Posljedično su pale zalihe u svim sektorima – odgovorila je Zrinka Živković Matijević, direktorica Ekonomskih i financijskih istraživanja Raiffeisen banke.
I prognoze prije rata u Ukrajini predviđale su, dodala je, kako bi se učinci šokova uskih grla u opskrbi mogli zadržati tijekom većeg dijela 2022., a vjerojatno će se zbog rata produljiti i na 2023.
Nataša Cikač, konzultantica za nabavu i lanac opskrbe, slaže se da su pravi izazovi tek pred nama i navodi kako su domaća poduzeća, barem ona koja su likvidna, zasigurno, unatoč sukobu u Ukrajini, osigurala dovoljno zaliha znajući da su već i prije bili pod pritiskom isporuke i cijena koje su sad još dodatno skočile.
– Ako se dobavljalo iz Ukrajine i Rusije, zasigurno je velik pritisak na nabavu da pronađe alternativne izvore, no to neće biti lako. Prema najavama nekih poduzeća, zbog nemogućnosti dobave iz ratom zahvaćenih područja prisiljena su ukinuti određene asortimane jer alternativni izvori nabave nisu cjenovno prihvatljivi. Već su sada neki domaći proizvođači ograničili prodaju svojih gotovih proizvoda hotelijerima. To će svakako utjecati na opskrbne lance u hotelima, ali i na turističku sezonu koja se nadala vraćanju brojevima iz 2019. – istaknula je Cikač.
Lider je već pisao o tome. Prošlog smo petka na temelju razgovora s poduzetnicima na svojem portalu objavili informaciju da su neke prehrambene kompanije počele ograničavati dostupne količine robe i promijenile uvjete isporuke. Konkretno, bile su to Zvijezda i Podravka. Iz Fortenova grupe nisu ni potvrdili ni demantirali tu informaciju, a u Podravci su istaknuli da kompanija redovito isporučuje robu svim svojim kupcima dosadašnjom dinamikom uobičajenom za ovaj dio godine. Čini se da su poduzetnici, potaknuti neizvjesnošću zbog rata, ali i zbog nestašica i problema u opskrbi, počeli naručivati količine veće nego inače u ovom dijelu godine kako bi stvorili zalihe, zlu ne trebalo.
Obnova strateških zaliha
No to ne znači da treba paničariti i da potrošači trebaju slagati zalihe u slučaju 'zlu ne trebalo'. Prema riječima poduzetnika u sektoru trgovine, zalihe u maloprodaji dostatne su za iduća dva do tri mjeseca. Nema zasad naznaka ni da bismo mogli osjetiti tako skoro nestašice hrane premda Hrvatska trenutačno za vlastite potrebe može proizvesti samo dovoljne količine kukuruza, pšenice, ječma, zobi, uljarica, od voća mandarina, a od povrća kupusa. Sve druge poljoprivredne kulture nisu dostatne, a pogotovo nemamo dovoljno mesa, mlijeka i mliječnih proizvoda.
A sve te poremećaje shvatili su i u Vladi pa je prošli tjedan na zatvorenom dijelu sjednice donijela odluku o obnavljanju strateških robnih zaliha pšenice, kukuruza i ječma. Kako je ta točka označena stupnjem 'vrlo tajno' i pojedinosti ne mogu biti objavljene, koliko točno zaliha nedostaje i koliko će ih se sada, po enormnim cijenama, nabaviti, ne može se doznati. Poznato je samo da će se na zalihe utrošiti pola milijarde kuna, što je jako mnogo novca, a nabavlja se sve, i ono što imamo i ono što uvozimo: kukuruz, pšenica, svinjsko i pureće meso, sjemenski kukuruz i pšenica te ulje, mlijeko i jaja.. No dobro je što se misli na to: dođe li do najgorega, možemo, barem iz iskustva, biti sigurni da će neki lojalni lokalni 'badžo' iz državnih robnih zaliha na crno prodavati kilu brašna po današnjoj cijeni ljetovanja na Maldivima e da bi, kad svane novi dan, postao uvaženi poduzetnik domoljub...
Šalu na stranu, jer vremena su ozbiljna, a ozbiljno treba shvatiti i najave iz obližnjih i malo daljih zemalja da zabranjuju izvoz strateških sirovina, posebice žitarica za prehranu ljudi, ali i stoke. Hrvatska zasad o tome tek – razmišlja. Jedno je sigurno: hrana će dodatno poskupjeti, a neka već jest... Nitko zasad ne očekuje velik porast zaliha jer će ih biti vrlo teško dobiti, preskupo ih je nabavljati po trenutačnim i terminskim cijenama, a veliko je pitanje i hoće li se proizvodi s takvim ulaznim cijenama moći prodati po prihvatljivoj razini potražnje. Osim toga, neizvjesno ih je držati na skladištu jer je velika opasnost od sljedeće recesije ili stagflacije. U oba slučaja pada potražnja, što znači da se prevelike zalihe neće moći prodati, a taj zamrznuti kapital može biti jezičac na vagi između preživljavanja i utapljanja.
Ostatak teme pročitajte u tiskanom izdanju ili na digitalnoj platformi časopisa Lider.