Do sada smo se naslušali o primjerima i praksama greenwashinga, marketinških spinova u kojima se javnost želi uvjeriti da su proizvodi, ciljevi i politike kompanija ekološki prihvatljivi. Pojam ‘washinga’ otišao je korak dalje i to u puno ozbiljnijem smjeru pa je tako nastao impact washing - lažno ili netočno predstavljanje i promoviranje pozitivnog društvenog/okolišnog učinka ulaganja poduzeća.
Evo i jednog primjera:
- Upravitelj fonda isključi iz portfelja dionice kompanija u naftnoj industriji i tvrdi da je to doprinos ublažavanju klimatskih promjena. No je li to doista pozitivan učinak? Ako su se te dionice prodale i prebacile u tuđi portfelj, onda to u konačnici nema nikakav pozitivan učinak na planet i njihova tvrdnja se može shvatiti kao zavaravajuća – objašnjava Stella Hrvatin, ESG stručnjakinja u Institutu za društveno odgovorno poslovanje.
Izvještaji stranih financijskih institucija pokazuju da su investicije unutar ESG okvira trenutno najbrže rastući segment imovine pod upravljanjem pa je tako ESG ušao u mainstream. - ESG investiranje je postalo trend, a kad nešto postane trend onda mnogi jure u tom smjeru, što povećava mogućnost da se dogodi impact washing. Osim što usporava ostvarivanje okolišnih i društvenih ciljeva jer se novac ne usmjerava u prave svrhe, impact washing također može ugroziti integritet na tržištu – ističe Hrvatin.
Takvi se trendovi događaju jer je globalno definicija ESG investiranja poprilično labava. A ESG investiranje, dodaje Hrvatin, može biti sve od izbjegavanja ulaganja u ‘loše industrije‘ kao što su kockanje, oružje ili fosilna goriva, preko ulaganja u društveno odgovorne kompanije do ulaganja u zelene projekte. - ESG investicijom se može smatrati sve što obećava pozitivan društveni, okolišni ili upravljački učinak. Upravo zbog te labave definicije i nedostatka čvrstog regulatornog okvira neki izdavači i upravitelji imovinom počeli su uljepšavati ili pretjerivati o okolišnom i društvenom učinku - dodaje Hrvatin.
Impact washing može biti rezultat namjernog iskrivljavanja istine o ESG učinku kako bi se privukao određen segment potrošača ili može biti rezultat neznanja i neadekvatnog mjerenja učinka. Hrvatin objašnjava da definiranje učinka i pokazatelja kojima će se mjeriti, praćenje podataka te ostvarenje planiranog učinka nije nimalo lako. Za neka je ulaganja poput energetskih projekata, kaže, puno lakše odrediti učinak (količina proizvedene zelene energije i smanjenje emisija stakleničkih plinova) nego što je to za neke druge investicije s društvenim učinkom (npr. ulaganje u društvene obveznice koje nastoje smanjiti udio zatvorenika koji se nakon izlaska iz zatvora vraćaju kriminalu). - Tako da to ostaje glavni izazov, iako se na njemu intenzivno radi, a odličan primjer je objava tehničkih kriterija provjere u sklopu EU Taksonomije za definiranje okolišno održivih djelatnosti. Osim toga razvijaju se i digitalna rješenja koja kompanijama omogućavaju da prikupljaju i prate svoje ESG podatke. Dakle, neznanje je jedan problem, a namjerno predstavljanje investicija kao ESG (iako suštinski nema pozitivan učinak na društvo i okoliš) ili iskrivljavanje podataka o učinku je drugi – objašnjava Hrvatin.
Slučajevi impact washinga i sankcije
Izdvojila je i dva slučaja na svjetskom tržištu. Savjetnici za investicije američkog BNY Mellona tvrdili su da su sve investicije u fondovima pod njihovim upravljanjem prošle evaluaciju ESG kvalitete, odnosno učinka. Međutim, SEC (US Securities and Exchange Commission) je utvrdio da to ipak nije bila istina za sve investicije i da je bilo zavaravajuće za klijente te su ih kaznili sa 1,5 milijuna dolara. Pod istragom se našao i njemački DWS kojeg je bivša direktorica Odjela održivosti optužila za impact washing. - DWS se našao i u sporu sa grupom klijenata koji tvrde da su njihovi marketinški materijali povezani s ESG fondom bili zavaravajući. Zanimljivo DWS je potpisnik UN-ovih načela odgovornog investiranja (PRI - Principles for Responsible Investing) i ako im se zaista dokaže impact washing to će biti još jedna potvrda da je potreban konkretan regulatorni okvir sa jasnim sankcijama – ističe Hrvatin.
Upravo zbog booma ESG investicija, među kojima su i one koje tamo ne spadaju, sve više nadzornih tijela kako u SAD-u tako i u EU razvijaju svoja pravila koja bi trebala stati na kraj “impact washinga”. Na meti su i ESG rejtinzi koji su često temelj ESG fondova, kod kojih se revidiraju kriteriji i metrika.
Regulatorni okvir
Kao i u većini zelenih inicijativa, najznačajnija inicijativa za reguliranje tržišta dolazi iz Bruxellesa. - U skladu s Akcijskim planom za održivo financiranje iz 2018., EU radi na razvoju regulatornog okvira s ciljem preusmjeravanja tokova kapitala prema održivim ulaganjima, boljeg upravljanja rizicima koji proizlaze iz pitanja održivosti i veće transparentnosti financijskih i gospodarskih aktivnosti. Unutar ovog paketa ističu se SFDR Uredba, Uredba o Taksonomiji i CSRD Direktiva. Uredba (EU) 2019/2088 o objavama povezanim sa održivosti u sektoru financijskih usluga (SFDR) osigurat će ulagateljima u financijske proizvode dostupnost transparentnih, konzistentnih i usporedivih informacija za proizvode koje upravitelji imovinom i/ili financijski posrednici komuniciraju da imaju obilježja „zelenih” financijskih proizvoda. EU Taksonomija u tom kontekstu daje znanstveno utemeljene kriterije za procjenu učinka djelatnosti na okoliš, a u planu je razvoj kriterija i za društvene ciljeve. CSRD direktiva omogućit će prikupljanje relevantnih, usporedivih i provjerenih podataka od kompanija. Mijenjaju se i brojni sektorski propisi (MiFID, IDD) za integriranje faktora i rizika održivosti u upravljanje proizvodima i savjetovanja o ulaganju. Sve ove izmjene trebale bi EU klimatske i okolišne ciljeve prevesti u transparentne kriterije ESG ulaganja – kaže Hrvatin.
DWS je nakon objave SFDR-a revidirao svoj okvir za klasifikaciju ESG proizvoda te se 2021. ESG imovina pod njihovim upravljanjem smanjila u odnosu na 2020. Upravo zbog strožih kriterija definiranja što točno spada pod ESG ulaganje.
Razvija se regulatorni okvir i konkretnija pravila za definiranje održivih ulaganja, međutim još uvijek su problem preopćenite i zbunjujuće odredbe te vjerodostojnost metodologije za prikupljanje i praćenje ESG pokazatelja. - Veliki problem je i nedostatak stručnog kadra te alata za procjenu ESG faktora. Razvojem regulative, povećanjem transparentnosti, i s rastom i znanja i iskustva investitori će sa sve većom sigurnošću moći prepoznati prava ESG ulaganja s pozitivnim učinkom. Impact washing, kao i greenwashing ili manipulativni zeleni marketing prije svega su prijetnja reputaciji, a izgubljeno povjerenje klijenata teško je vratiti – zaključuje Hrvatin.