Namještaj Mima godinama nije bio poznata trgovina namještajem izvan istarskih granica. Prvi salon namještaja otvorio je pulski poduzetnik Milenko Marjanović u svome gradu davne 1991. Osjetio je, prepričava njegova supruga i današnja izvršna direktorica Namještaja Mima Marina Marjanović, da tržište postoji, pogotovo u Istri.
Najveći hrvatski poluotok, unatoč ratu, nije u tim godinama prestao biti turističkom regijom, a Namještaj Mima dijelom se oslanjao na iznajmljivače, koji i jesu bili glavni kupci njegova asortimana. Osim toga, Milenko je također imao iskustva u sektoru prodaje namještaja pa je salon bio nekakav prirodni nastavak karijere čovjeka koji se u to vrijeme nije libio upustiti u tada još nesigurne poduzetničke vode.
Pokazalo se da za salon namještaja u Puli ima tržišta, a nakon nekoliko godina vlasnici su iskoračili i ‘preko Učke‘ otvorivši salone u Zadru i Šibeniku; uslijedila je Rijeka, preseljenje salona u Puli u veći prostor pa otvorenje salona u Poreču, Umagu i Kaštel Štafiliću. Na nekim su tržištima toliko dobro poslovali da su s vremenom samoinicijativno preuređivali i povećavali salone ili se selili u nove s većom površinom. Zaokružili su ponudu na Jadranu, a u kontinentalnim dijelovima države sa svojim su salonima sramežljivo ušli tek u dva grada, Koprivnicu i Karlovac. U Zagrebu ih nema, kao ni u ostatku kontinentalne Hrvatske.
Ondje je i konkurencija veća i jača, ali u Koprivnici prilično dobro posluju i imaju stabilno tržište. Međutim, nisu se zadržali samo na prodajnim salonima i uvozu premda je sve to do 2009. bila okosnica poslovanja. Nakon osamnaest godina trgovine, 2009. pokrenuta je proizvodnja, i to, kako navodi direktorica Marjanović, kao prirodan tijek poslovanja. Danas se, s više od 185 zaposlenih, više od 33 tisuće četvornih metara opremljenoga izložbenog prostora u deset salona, vlastitom proizvodnjom i još u stopostotnome hrvatskom vlasništvu, upuštaju u neke nove poslovne strategije, što je bio i povod za razgovor za Lider.
Hrabro je bilo usred najveće financijske krize pokrenuti nešto novo i drukčije, odnosno investirati u vlastitu proizvodnju namještaja. Kako se to dogodilo u tako osjetljivu trenutku, dok su svi ostali rezali troškove gdje god su stigli?
– Prepoznali smo u tom trenutku ono što je nedostajalo na tržištu, tražili su se ugradbeni ormari i kuhinje po mjeri. Odlučili smo da je baš taj trenutak dobar za ulaganje u proizvodne kapacitete, što smo pokrenuli u Kastvu.
Pa vi ste školski primjer da je za neke poduzetnike kriza zapravo prilika!
– Kriza se može iskoristiti kao prilika za razvoj, a za nas je to bilo vrijeme za zauzimanje bolje pozicije na tržištu ulaganjem u svoju proizvodnju i osnaživanje vlastitih kapaciteta i širenje znanja.
Zašto proizvodnju niste pokrenuli u Puli, odakle je sve krenulo, nego pokraj Rijeke, u Kastvu?
– Više je razloga za to. Ta lokacija ima bolje logističke prednosti, ondje nam je bila brža nabava repromaterijala, a u Rijeci je bila i stručnija radna snaga. Naime, za kvalitetnu proizvodnju osim stručnih zaposlenika trebate školovan kadar koji zna raditi na strojevima, a u blizini je bila stolarska škola. Kako sam spomenula, Rijeka je uza sve to izvrsno logistički povezana s ostatkom Hrvatske, a zbog geografskog položaja dobro je povezana i s kontejnerskim i šleperskim prijevozom. Blizu joj je Italija, blizu je Slovenija, blizu su sve europske zemlje.
Namještaj Mima je, ako sam dobro shvatila, zaslužan za to što je ta riječka stolarska škola spašena od zatvaranja. O čemu je riječ?
– Mi smo, zapravo, željeli ostvariti suradnju s lokalnim strukovnim školama, odnosno naš je cilj bio stipendirati deficitarna zanimanja poput stolara i montera namještaja pa smo stupili u kontakt s ravnateljicom Strojarsko-brodograđevne škole za industrijska i obrtnička zanimanja u Rijeci. Netom prije toga cijelom smjeru stolara i montera prijetilo je zatvaranje jer učenici nisu mogli polagati stručnu praksu, što im je omogućeno našim dolaskom i suradnjom. Zajedno s drugim kompanijama sudjelovali smo u projektu očuvanja tog smjera. Naravno da smo učinili sve što smo mogli u tom procesu i premda je to bio zahtjevan posao jer je značilo mnogo administracije, licenciranja stručnih mentora, strojeva i slično, sve smo te uvjete zadovoljili i tako postali licenciranom radionicom za mentoriranje stolara i montera koja i danas školuje kadrove koje trebamo.
Više o razvoju kompanije Namještaj Mima i iskoracima u poslovanju na tržištu na kojem ne manjka konkurencije pročitajte u tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.