Ukratko
StoryEditor

Sandra Benčić (Možemo!): Vlada namjerno ne donosi podzakonske akte u području obnovljivih izvora energije

06. Travanj 2023.
Sandra Benčićfoto Ratko Mavar
Netom nakon još jedne burne rasprave u Saboru, koja je uključivala zastupnika Hrvoja Zekanovića i škartoc na glavi, sa Sandrom Benčić, zastupnicom i odnedavno koordinatoricom stranke Možemo!, pretresli smo mnoge teme – od kurikularne reforme i pravosuđa do Zagrebačkog holdinga i sljedećih izbora. U intervjuu je elaborirala zašto se obnovljiva energija u Hrvatskoj smatra feudalnim vlasništvom i malo podrobnije objasnila kako Zagreb planira koncipirati model priuštivog stanovanja.

Posljednjih dana dignula se prilična bura zbog kašnjenja podzakonskih akata iz područja obnovljivih izvora energije. Zašto Hrvatska nije agilnija u tom segmentu, osobito u jeku energetske krize i činjenice da milijune eura trošimo na skupi uvoz električne energije? A sada moramo i dokapitalizirati HEP…

– Nema opravdanja za to. Poučena iskustvom, riječ je o kombinaciji triju razloga: nemogućnosti, nestručnosti i nevoljkosti da se napravi korak u tom smjeru. Mi kao zeleno-lijevi blok smatramo da HEP mora biti aktivniji kad su obnovljivi izvori energije u pitanju. Većina izvora energije koje imamo u Hrvatskoj mora ostati u javnim rukama jer je u trenucima krize to ključna poluga opstanka. I to je logično, jer privatnik će, kad mu se to više ne bude isplatilo ili kad ne bude mogao podnijeti rizik, ugasiti postrojenje. Kao država ne smijemo to dopustiti. Problem je to što je HEP prijašnjih godina, koje su bile dobre i profitabilne, propustio dodatno ulagati. Pod pritiskom vlasti, odnosno HDZ-a, to nije napravio i, umjesto da ulaže u projekte, morao je taj višak dobiti uplaćivati u državni proračun.

Ista stvar dogodila se još 2016., kad je prema tadašnjem zakonu trebalo donijeti uredbu o načinu dodjele državne zemlje za projekte obnovljivaca, ali ona nikada nije donesena. No dio investitora je mimo zakona i bez uredbe svejedno uspio dobiti dozvole iskoristivši to što su županijske ispostave zakone tumačile drukčije od Ministarstva graditeljstva. Cjepkali su projekte kako bi bili manji od 20 MW i tako dobili lokacijske dozvole od županija. Doduše, samo neki…

– Točno, država je natjerala investitore u sivu zonu. Jasno da su uspjeli samo neki. No bitno je sljedeće pitanje: zašto vlada Andreja Plenkovića donosi zakone, ali ne i podzakonske akte? Ta je računica jasna: ona zakon mora donijeti jer je to obveza prema EU-u, ali opstruira ga provedbenim aktima zbog vlastitih interesa. Dok god ne postoji politička volja da se osiguraju investicije u obnovljive izvore, privatne i javne, do tada ni pravilnici neće biti doneseni. Tek kad naraste pritisak poslovne zajednice i EU-a, tek se tada možda nešto i promijeni. Obnovljivi izvori energije zlatna su koka za podobne. Oni vide priliku i na to stave šapu te se ponašaju kao da je njihov feud. To je tako već trideset godina i mora se već jednom prekinuti. To nije problem samo obnovljivaca nego cijele ekonomije. Mi, nažalost, i dalje imamo gazdinski model ekonomije. Od onih početnih Tuđmanovih dvjesto bogatih obitelji taj se model i dalje primjenjuje i opstaje. Pa donedavno smo imali situaciju da je kod nas kompletan distributivni biznis hrane vodio obiteljski biznis. I sad se čudimo zašto je ta obiteljska tvrtka, Agrokor, propala. Stvarno? Mi nemamo industriju koja je tehnološki napredna da može stvarati dodanu vrijednost, osim pojedinih iznimaka koje su uspjele unatoč tomu, a mnogo najprofitabilnijih tvrtki u Hrvatskoj u velikom su dijelu one koje ekstrahiraju vrijednost i ne stvaraju novu. Moramo restrukturirati ekonomiju i usmjeriti je na proizvodnju koja stvara kvalitetna radna mjesta i novu vrijednost. Ovisnost o turizmu koju imamo zapravo je ovisnost o nekretninskom biznisu. Kad se gleda bruto dodana vrijednost po županijama, u nekim dalmatinskim županijama na prvom je mjestu nekretninski biznis. Ne turističke usluge, nego nekretnine.

Kad već spominjete turizam, kakvo je vaše stajalište o porezu na turistički najam? Nedavno je čak i HUP progovorio protiv preniskog oporezivanja te vrste najma.

– Predlagali smo ne samo promjenu tog poreza nego i načina oporezivanja, kao i promjenu paradigme poreznog sustava – da se smanji porezna presija na rad i potrošnju, dakle na one koji žive od svog rada, i prebaci na oporezivanje bogatstva. Predlažemo stoga uvođenje sintetičkog poreza na dohodak u koji će ulaziti svi prihodi. Nije bit u tome da se udari poreznom presijom na male iznajmljivače, nego da se prihod od najma ubroji u godišnji dohodak i prema tome rangira građane u porezne razrede. Dakle, ako ste učitelj na otoku i s učiteljskom plaćom zaradite dvanaest tisuća eura godišnje, a iznajmljujete jedan apartman koji vam donese još četiri tisuće eura godišnje, ušli biste u najniži porezni razred poreza na dohodak ili jedan od najnižih. Međutim, ako imate devet apartmana i na tome ste uz plaću ukupno zaradili 80 tisuća eura, više ne biste bili u najnižem dohodovnom razredu, nego u trećem ili četvrtom, i u skladu s tim platili biste razliku poreza na dohodak. Smisao je da se svi dohodci, a ne samo oni od rada, oporezuju kao dohodak i da se oporezuju po progresivnim stopama: ako imate više, plaćate i po višim stopama.

Pretpostavljam onda da ste i za uvođenje poreza na nekretnine?

– Moja svekrva i svekar žive u Njemačkoj, a imaju nekretninu u Dubrovniku, i uvijek me, svaku godinu, pitaju kako to da ništa ne moraju platiti. Treba poticati davanje praznih nekretnina u dugoročni najam, poticati ga više nego kratkoročni turistički, i osigurati da oni koji imaju više lukrativnih nekretnina pridonose više poreznom sustavu. To su naše konture kako proširiti poreznu bazu. Naša je porezna baza uska, sastoji se samo od onih koji rade. Na njih smo izvršili pun porezni pritisak – i porezima i doprinosima. Isto tako naš je najizdašniji proračunski prihod od poreza PDV, koji je izrazito regresivan i ima mnogo veći negativan učinak na siromašne nego na bogate.

Grad Zagreb i Holding raspolažu impozantnim nekretninama. Što namjeravate napraviti s njima?

– Nama su te velike gradske nekretnine, kao što su Badel, Gredelj i Zagrepčanka, glavna poluga za rješenje priuštivog stanovanja u gradu i nove investicije. Prvo ide Blok Badel. Bitno je napomenuti da investitori više ne mogu raditi UPU-ove. Sada Grad, a ne investitori, napokon samostalno odlučuje o izgrađenosti i urbanističkim rješenjima. Ideja je da se tim velikim gradskim nekretninama povećava gradski stambeni fond. Plan je uvesti model priuštivog stanovanja, pristupačan najam. Socijalni će najam ostati, ali uvodi se i priuštivi najam, koji će imati drukčije kriterije. Želimo u gradu zadržati ljude poput učitelja i one drugih esencijalnih zanimanja koji odlaze jer si više ne mogu priuštiti današnje cijene najma.
 
Cijeli intervju pročitajte u novom tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.
13. srpanj 2024 06:20