Odlukom Europskog vijeća od 28. srpnja 2020. Tamara Laptoš imenovana je europskom tužiteljicom u Uredu Europskoga javnog tužitelja (EPPO) u Hrvatskoj, gdje je počela raditi 1. rujna te godine. EPPO je kao neovisno tijelo Europske unije odgovorno za istrage, kazneni progon i podizanje optužnica za kaznena djela kojima se šteti financijskim interesima EU-a, što uključuje prijevare, korupciju, pranje novca i prekogranične prijevare u području PDV-a.
Prije početka operativnog rada toga novog tijela EU-a 1. lipnja 2021., rekla je Laptoš za Lider, ono je trebalo donijeti poslovnik o unutarnjem radu i sve druge propise koji uređuju unutarnje poslovanje te oformiti sve službe potrebne za funkcioniranje takva ureda. Taj proces još traje. Ipak, nakon gotovo dvije godine rada rezultati koje je postigao EPPO vrlo su dobri, pogotovo kad govorimo o Hrvatskoj, o čemu razgovaramo s europskom tužiteljicom Laptoš, koja najviše radnog vremena provodi u sjedištu Ureda u Luxembourgu, a manji dio na njegovoj zagrebačkoj adresi. Iako je bila otvorena za sve teme, o konkretnim slučajevima nije željela govoriti ništa više od onoga što je objavljeno u medijima. Iskreno, to smo i očekivali. Također nije htjela komentirati nedavnu ostavku ravnateljice USKOK-a Vanje Marušić.
Među dvadeset dvoje ste prvoimenovanih europskih tužitelja. Kako je to izgledalo u početku EPPO-ova rada?
– Nas prvih dvadeset dvoje izabranih europskih tužitelja na početku rada trebalo je donijeti niz propisa potrebnih za funkcioniranje toga nadnacionalnoga tužiteljskog ureda s hibridnom strukturom u dvadeset dvije države članice EU-a. To je bilo vrlo izazovno i zahtjevno jer smo tužiteljsko postupanje trebali uskladiti s dvadeset dva različita pravna sustava pristupajućih država članica. EPPO je mjerodavan za kaznena djela počinjena nakon 20. studenoga 2017., kad je Uredba stupila na snagu, pa smo nakon operativnog početka rada zaprimili mnogo obavijesti o predmetima na kojima se već radilo u nacionalnim tijelima.
Rok za donošenje odluka u tim predmetima, kad zaprimimo obavijest od odgovornoga nacionalnog tijela, samo je pet dana. U tih pet dana europski delegirani tužitelj ima rok od dva dana za donošenje odluke o preuzimanju odnosno nepreuzimanju predmeta, a preostala tri dana Stalno vijeće, u kojem su tri europska tužitelja, mora donijeti odluku: ili potvrditi odluku europskoga delegiranog tužitelja ili ga uputiti da preuzme predmet ako je odlučeno da se on ne preuzme.
U ove gotovo dvije godine rada europski delegirani tužitelji napravili su popriličan posao...
– Općenito gledano, doista sam zadovoljna EPPO-ovim rezultatima u cjelini. Godišnje izvješće o radu objavljeno 1. ožujka pokazuje da su rezultati doista impresivni. To je prvo cjelovito izvješće o EPPO-ovu radu i odnosi se na cijelu 2022. godinu. Ono koje je objavljeno za 2021. odnosilo se na rad u samo sedam mjeseci. Kad govorimo o podacima za 2022., vidljivo je da smo otvorili 865 istraga, s tim da ih je na kraju godine ostalo aktivno 1117.
Šteta u svim tim predmetima procjenjuje se na 14,4 milijarde eura. Također je važan podatak i o gotovo 360 milijuna eura blokirane imovine. Kad taj podatak stavite u korelaciju s EPPO-ovim proračunom za 2022., koji iznosi 51,1 milijun eura, ispada da smo blokirali vrijednost sedam svojih proračuna. Zato smatram da je EPPO institucija koja se EU-u isplati i u koju se isplati ulagati.
A u Hrvatskoj?
– Možemo biti jako zadovoljni radom europskih delegiranih tužitelja u Hrvatskoj. Prošle godine pokrenuli smo 23 istrage, 2021. bilo ih je osam, s time da ih je na kraju prošle godine ostalo 26. Procijenjena šteta iznosi 324 milijuna eura. Lani smo također blokirali imovinu vrijednu 400 tisuća eura, a posebno je važno istaknuti u izvješću i osam optužnica koje smo podignuli prošle godine, od kojih je doneseno šest osuđujućih presuda. Tim presudama spriječena je šteta od 60-ak milijuna eura za proračun EU-a jer su EPPO i druga mjerodavna tijela pravodobno reagirali.
Podsjećam da je EPPO-ov godišnji proračun od 51,1 milijun eura, znači da ga je samo u Hrvatskoj opravdao. Nadalje, usporedimo li tih šest osuđujućih presuda u Hrvatskoj s onih ukupno dvadeset na razini cijelog EPPO-a, mogu reći da sam vrlo, vrlo zadovoljna radom i rezultatima europskih delegiranih tužitelja koji rade u Zagrebu. To nije samo moje mišljenje nego i mišljenje kolega europskih tužitelja koji kao članovi stalnih vijeća nadziru rad i donose odluke u hrvatskim predmetima.
Možete li vi biti članica Stalnog vijeća koje odlučuje o hrvatskim predmetima?
– Ne mogu biti stalna članica Stalnog vijeća, nego kao nadzorna europska tužiteljica prisustvujem sjednicama stalnih vijeća i sudjelujem u odlučivanju. Doista mi je užitak slušati europske tužitelje, članove stalnih vijeća, kad komentiraju da u našoj zemlji dobro rade europski delegirani tužitelji, da su njihove odluke jasne, precizne. Čak me znaju pitati kako uspijemo prikupiti dokaze protiv najviših državnih dužnosnika.
Lijepo je to čuti s obzirom na opću percepciju javnosti da tužiteljstvo inače loše radi, da loše prikuplja i analizira dokaze, optužnice često moraju na doradu…
– Žao mi je što je tako jer se percepcija gradi na temelju nekoliko zvučnih predmeta. Što se tiče nacionalnoga državnog odvjetništva i USKOK-a, njihovi su rezultati hvalevrijedni. Malo je specijalnih državnih odvjetništava u Europi koja su pokrenula postupke protiv toliko visokorangiranih državnih dužnosnika kao što je to učinio USKOK.
To možda govori o razini korupcije u našoj zemlji u odnosu na druge, a možda i o efikasnosti tužiteljstva.
– Vjerojatno i o jednom i o drugom. Ipak se mi borimo protiv korupcije i zahvaljujući toj borbi imamo rezultate.
Možete li procijeniti koja je razlika u radu EPPO-a, s jedne strane, i DORH-a i USKOK-a, s druge strane, kad govorimo o pritiscima? Pretpostavljam da su oni na potonje ipak malo veći.
– Mogu govoriti iz svog iskustva. Bila sam ravnateljica USKOK-a četiri i pol godine i nisam osjetila pritiske. Svi su bili jednaki kad je trebalo odlučiti o pokretanju postupka. Vodili smo se isključivo dokazima i ja zaista nemam razloga vjerovati da USKOK danas radi drukčije. Postupci koje danas pokreće i vodi protiv najviših državnih dužnosnika pokazuju da, ako i ima pritisaka, oni ne daju rezultate. A što se tiče iskustava u drugim državama, ti su sustavi potpuno drukčiji, zato je teško uspoređivati.
Ne možemo isključiti moguće pritiske u kontekstu uhićenja bivše ministrice Žalac. EPPO je postupak pokrenuo nakon što je zakazao USKOK, a posredno i DORH.
– Ne želim niti mogu komentirati USKOK-ovo postupanje u tom predmetu. Kad smo zaprimili prijavu, pokrenuli smo istragu koja je završena. Slijedi optužno vijeće, dakle postupak ide dalje. Ja sam vam odgovorila iz iskustva svoga rada u USKOK-u, tih pritisaka nije bilo. Ima li ih sada, morate pitati ravnateljicu USKOK-a i glavnu državnu odvjetnicu, ali ponavljam, postupci pokrenuti protiv najviših državnih dužnosnika puno govore.
Više pročitajte u novom broju digitalnog i tiskanog izdanja Lidera.