Ukratko
StoryEditor

Tonči Tadić: Skeptičan sam prema tome da će EU realizirati zeleni plan kako je zamišljen

20. Travanj 2023.
Tonči Tadićfoto Ratko Mavar
Nuklearne elektrane u EU-u danas daju 25 posto energije, a obnovljivi izvori energije daleko su ispod toga. Pitanje je kako od te njihove razine doći do planirane, kojim investicijama, u kojim rokovima, kako sve to uskladiti s potpunom eliminacijom fosilnih goriva i potpunom elektrifikacijom prometa

Kad mi je dr. sc. Tonči Tadić, atomski fizičar u Institutu Ruđer Bošković (IRB), odgovorio na telefonski poziv vezan uz intervju za Lider, bio je u Bruxellesu, gdje je član STC-a, odnosno Znanstveno-tehničkog odbora Europske zajednice za atomsku energiju (EAEC, Euratom), najvišega savjetodavnoga tijela Europske komisije koje osmišljava nuklearnu politiku Europske unije. No taj iznimni znanstvenik ima još nekoliko funkcija, a trenutačno je najzanimljiviji kao voditelj projektnog tima hrvatskoga konzorcija za DONES, europski megaprojekt namijenjen ispitivanju materijala za fuzijske elektrane koji zajedno vode Hrvatska i Španjolska, a koji nudi i velik potencijal za sudjelovanje hrvatskih tvrtki.

Kakva je nuklearna politika EU-a?

– Ključno je pitanje kako osigurati suživot nuklearne energije i obnovljivih izvora energije (OIE). Treba gledati malo šire na cijelu priču. Europa će se svakako upustiti u novi val investicija u OIE, no kao bivši političar nisam posve siguran da će se ti planovi do kraja realizirati. Nuklearne elektrane u Europskoj uniji danas daju 25 posto energije, a obnovljivi izvori energije daleko su ispod toga. Pitanje je kako od te njihove razine doći do planirane, kojim investicijama, u kojim rokovima, kako sve to uskladiti s potpunom eliminacijom fosilnih goriva i potpunom elektrifikacijom prometa.

Hoće li EU uspjeti realizirati zeleni plan kako je zamišljen?

– Blago sam skeptičan.

Zbog čega?

– Količine novca potrebnoga za to. Ako se misli na europski javni novac, mora se pitati je li to najpametnija strategija oslobađanja CO2. Ne bi li bilo pametno preusmjeriti nešto u nove generacije nuklearki i investirati u fuzijski program?

Koja je razlika u cijeni megavata struje iz nuklearke u odnosu na OIE?

– Svima koji govore o cijeni energenata najbolje je pogledati studiju Međunarodne energetske agencije, IEA-e, objavljenu 2021. Iz nje se jasno vidi da je megavatsat iz nuklearke koja dugo radi (engl. long-term operation – LTO) tri puta jeftiniji od bilo kojeg megavatsata iz obnovljivih izvora energije, osim pučinskih vjetroelektrana, a čak je pet puta jeftiniji od megavatsata iz kućnih solarnih panela. Bez nuklearne energije iz kojih dobiva 25 posto električne energije Europa bi bila u još većim problemima nego što je sada. Ali pravo je pitanje kako bi izgledala energetska politika EU-a, u prvom redu Njemačke, da Angela Merkel nije zbog potrebe koaliranja sa Zelenima na lokalnim izborima 2011. pristala na prizemnu i mahnitu populističku kampanju eliminacije svih nuklearnih izvora. Što bi se dogodilo da Njemačka tadašnjih šesnaest nuklearki nije svela na ove tri, nego da ih danas ima koliko i Francuska? Ne bi bila u panici s energijom! Ovih dana svjedočimo završnici te megatonske gluposti, gašenju posljednjih triju njemačkih nuklearki, umjesto kojih zeleno-lijeva vladajuća koalicija namjerava upogoniti termoelektrane na ugljen?! Istodobno Poljska želi sagraditi šest nuklearki da ugasi napokon svoje termoeletrane na ugljen!

Što predlažete?

– Samo želim da se ima na umu pristojan energetski miks kakav moji kolege u STC-u i ja zamišljamo do kraja stoljeća: da Europa posve eliminira fosilna goriva i prijeđe s jedne strane na obnovljive izvore, a s druge strane na novu generaciju nuklearki, generaciju IV., te na fuziju kao dopunu obnovljivim izvorima energije.

Kad će fuzija iz projekta ‘EUROfusion‘ postati komercijalni izvor energije?

– Govorimo o dvije teme: jedna je gradnja demonstracija fuzijske elektrane DEMO, a druga gradnja elektrane podobne da bude komercijalna. To su različite stvari. Europski DEMO trebao bi biti na mreži do 2050. godine.

Hrvatska sudjeluje u projektu DONES, a vi ste koordinator Hrvatske fuzijske istraživačke jedinice (CRU). O kakvom je projektu riječ?

– Za Hrvatsku je u sklopu Euratoma posebno to što smo sa Španjolcima inicijatori projekta DONES, bez kojeg nema fuzijske elektrane. DONES je nužan kao uređaj da bi se testirali materijali koji zadržavaju vrlo intenzivno neutronsko zračenje kakvo fuzija proizvodi. Za partnerstvo na tom projektu interes je iskazalo šesnaest članica EU-a i Japan. S druge strane, pouzdano znam da sličan uređaj žele napraviti i Kinezi i Amerikanci.

Kolika je vrijednost tog projekta?

– Fuzija je skupa, gradnja ITER-a stoji 15 milijardi eura. Međutim, uzmemo li u obzir da su Olimpijske igre u Londonu stajale 12 milijardi eura i da Njemačka subvencionira OIE s 25 milijardi eura na godinu, očito je da to nije neki novac. Gradnja uređaja DONES trebala bi stajati oko 700 milijuna eura. Bit će instaliran u Granadi, takav je dogovor postignut između Hrvatske i Španjolske. Dogodilo se prvi put u povijesti takvih velikih uređaja u EU-u da se dvije zemlje udruže i rade zajedno, a to je i prvi put da je Hrvatska dobila ESFRI-jev projekt, od njih dvanaest, te prvi put sudjeluje u stvaranju ESFRI-jeva projekta.

Kakve prilike DONES nudi hrvatskim tvrtkama?

– Tu je riječ o nizu naprednih tehnologija. Tvrtke koje u njemu budu sudjelovale imat će referencije, posebice jer je to rijedak i skup uređaj. Španjolci su procijenili da će 700 milijuna eura uloženih u projekt DONES rezultirati sa 7,8 milijardi eura u spin-off kompanijama, patentima i znanstvenim radovima. Hrvatske kompanije INETEC i APOSS već su sudjelovale u dizajnu DONES-a. Na temelju sporazuma potpisanoga 17. studenoga 2022. između ministara obrazovanja Hrvatske i Španjolske isporučit ćemo dva krana posebnih obilježja kompletno projektiranih u Hrvatskoj. Isporučujemo i dva izmjenjivača topline ulje-ulje i ulje-voda snage 10 MW te četiri modula u TIR sekciji akceleratora DONES-a, s gomilom lasera, senzora i elektronike. IRB će potkraj ove ili početkom iduće godine za sve to objaviti europske natječaje na hrvatskom jeziku na koji će se moći javiti i tvrtke izvan Hrvatske, sa selekcijskom komisijom sastavljenom od Hrvata i Španjolaca. Ovom prilikom pozivam hrvatske tvrtke da se već sad počnu udruživati u konzorcije jer svaka od spomenutih komponenata nije nešto što može sama napraviti jedna tvrtka.

Koja je uloga projektnog tima konzorcija DONES.HR?

– U Hrvatskoj DONES.HR djeluje kao koordinacija. Voditelj sam projektnog tima konzorcija DONES.HR u kojemu sudjeluju znanstvene ustanove koje bi, s jedne strane, trebale projektirati komponente i pripremiti tehničke specifikacije te, s druge strane, pripremiti upotrebu DONES-a u deset godina i istrenirati ljude koji će na njemu raditi. U konzorciju su IRB kao nositelj, Fakultet strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, PMF, Institut za fiziku, Metalurški fakultet Sisak i FESB u Splitu. Stvar je u tome što DONES uključuje akcelerator velike snage, nikad ništa slično nije proizvedeno u povijesti. Pritom govorimo o energiji snopa. Drugo je slap tekućeg metala, a treće su svi kontrolni sustavi i umrežavanje te vrlo napredni robotski sustavi za remont. DONES je zapravo tehnološki centar.

Cijeli intervju pročitajte u digitalnom i tiskanom izdanju Lidera. 

14. travanj 2024 15:46