Ako pitate jezikoslovce, hobi je naziv za aktivnosti koje se rade radi osobnog zadovoljstva, a ne novčanih nagrada ili primanja. Baveći se hobijem osoba može proširiti znanje, vještinu i iskustvo te uspostaviti kontakte s drugim ljudima koje zanima isti hobi, a za postignuća u hobiju osoba može dobiti i nagrade od kruga istomišljenika ili od šire zajednice, ali osnova mu je osobno zadovoljstvo. No, ako pitate ekonomiste, hobi može biti itekako dobar poslovni projekt, koji može ne samo donijeti prihod, nego i pokrenuti promjene u pojedinim industrijama. Oduvijek su najveći entuzijasti gurali svijet naprijed uglavnom iz ljubavi i hobija. Hobi dakle može biti posao, ali posao koji radimo sa zadovoljstvom. A ako to donosi i dobit, mogućnosti su beskrajne. Zato Ksenija Puškarić u ovotjednoj temi broja piše o hobiju kao biznisu.
Prvi od 15 novih aviona Croatia Airlinesa predstavljen je prije nekoliko dana, a upravo to bio je povod Antonije Knežević za razgovor s predsjednikom Uprave najveće hrvatske zrakoplovne kompanije Jasminom Bajićem, koji nije mogao sakriti zadovoljstvo zbog toga iznimnog događaja za tvrtku, za koji vjeruje da će označiti prekretnicu u njezinu poslovanju i pomoći joj da raširi krila prema novim destinacijama i profitabilnijem poslovanju. Projekt obnove cjelokupne flote nacionalnog avioprijevoznika još više dobiva na važnosti uzme li se u obzir da je pandemija žestoko naštetila zrakoplovnoj industriji, kao i činjenica da je Croatia Airlines do sada više puta dokapitaliziran zbog gubitaka.
Iako dočekana slikovitom konfrontacijom kopanja po kontejnerima, a valja priznati da su se mjestimično očekivali jaja i rajčice, vijest o samopodizanju dužnosničkih plaća za 60 posto preko noći se istrošila s prvim ‘rodnim‘ Olimpijskim igrama i ‘društvenomrežnim‘ svađama oko uspješna/neuspješna vrhunca sezone, ovisno o tome tko interpretira čije podatke. A ima nešto i u činjenici da se plaće dužnosnika godinama nisu mijenjale, pa je, eto, raja pokazala punu lepezu razumijevanja za radišni ešalon političara koje nitko nikada za rezultate ionako priupitao nije. Uostalom, da bi rezultati uopće bili mjerljivi i interpretativni morao bi postojati neki kriterij, ljestvica, prag usporedivosti. Koji u domaji, naravno, ne postoji. No, prije nego počnemo kopati po mogućim ili barem željenim kriterijima dobro je vidjeti kako to rade drugi. O podizanju dužnosničkih plaća raspisala se Gordana Gelenčer.
Prošle je godine u Balama, malenom gradiću dvadesetak kilometara zapadno od Pule, prodano 15 stanova s prosječnom cijenom od 4839 eura po četvornom metru, po čemu su Bale ispale rekorder po skupoći stambenih kvadrata u zemlji. ‘Prije nitko u Balama nije htio ni živjeti, a sada plaćaju pet tisuća eura po kvadratu da bi došli ovamo‘, komentirao je pred televizijskim kamerama jedan stariji mještanin Bala. To ‘prije‘ odnosilo se na razdoblje koje je završilo prije dva desetljeća, u vrijeme dok su Bale još bile zapušteni gradić iz kojeg su mladi ljudi bježali glavom bez obzira, a ono malo preostalih mlađih ljudi, na čelu s Plinijem Cuccurinom, odlučilo je pokrenuti jedinstveni poduzetničko-socijalni projekt Mon Perin, čiju je kompanijsku priču u novom broju raspisala Manuela Tašler.
U novom se broju pitamo i gdje je nestao broker, definiramo ravnotežu između privatnog i poslovnog života, a donosimo i poduzetničku priču Janje i Dražena Pavetića (MagisWall). Na kraju, tu je i prilog Ljetni trend.