Da se sad probudimo u, recimo, 1997. godini, bilo bi gotovo nezamislivo pronaći sadržaj ili biti na događaju koji slavi neuspjeh. Pogotovo u poduzetništvu. Pogriješio si, gotovo uništio tvrtku? Šuti, pokrij se po ušima i, ako ideš dalje, nastavi u tišini. Još je i na globalnoj sceni taj ‘grijeh‘ dolazio s uobičajenom pokorom – sramom, a u Hrvatskoj, ako si u to vrijeme uništio tvrtku, odmah si dobio i epitet ‘kontroverznog poduzetnika‘. A ako se i usudiš gurati dalje, onda si vjerojatno miljenik političkih struktura. No Silicijska dolina sve je promijenila.
Čak i za ‘našeg‘ čovjeka. Kako je rasla IT industrija, tako su i promašaji postajali sve učestaliji. Čak i ako si osnovao tvrtku, smislio nevjerojatno inovativan proizvod koji je napravio tešku disrupciju u svim segmentima što tržišta, što načina života, upravni odbor mogao te se riješiti ako su izostajali rezultati kakve su očekivali dioničari. A onda odeš, osnuješ još nekoliko nevjerojatnih kompanija koje ostvare globalni uspjeh i bum: držiš govore o svojim ‘inspirativnim pogreškama‘. O neuspjesima poslovno uspješnih ljudi u temi tjedna piše Ksenija Puškarić.
Za koji će dan biti točno dvije godine otkad je Rusija započela invaziju na Ukrajinu kojom je eskalirao rusko-ukrajinski rat, koji gotovo traje cijelo desetljeće. Svijet je tada (čitaj: SAD i EU) instalirao dotad neviđen broj sankcija. Razni centri i instituti provlače podatak od čak 13 tisuća kazni, što je više od sankcija koje su uvedene protiv Irana, Sirije, Sjeverne Koreje i Kube zajedno. Rusija je golema zemlja, ali činjenica da nikada nijedna država u povijesti nije zasuta s toliko blokada morala ju je nokautirati.
Jer, zagazili smo duboko i u srednji rok, no koljena se još ne savijaju. I to unatoč tomu što je oko 49 posto europskog izvoza u Rusiju i 58 posto ruskog uvoza pod sankcijama. Štoviše, u novim se prognozama Svjetske banke procjenjuje da je rusko gospodarstvo lani poraslo za 2,6 posto, nadoknadivši gubitak iz 2022., prve godine sveobuhvatnih sankcija kad je potonulo za 2,1 posto (usput budi rečeno, manje od svih prognoza!). Pa, kako to da zemlja koju analitičari uglavnom gledaju s visine – jer BDP joj je manji od, primjerice, francuskoga – odolijeva žestokim pritiscima najrazvijenih i najbogatijih zemalja? Odgovor u novom broju donosi Gordana Gelenčer.
Ulaskom na slovensko tržište i zatim preuzimanjem španjolske generičke kompanije Mabo Farme jesenas PharmaS svoje poslovanje širi na tržišta zapadne Europe. Ulazak na španjolsko tržište početak je njegova petogodišnjeg strateškog plana čiji je cilj ekspanzija na nova zapadnoeuropska tržišta i nastavak izgradnje tvrtke kao snažnoga međunarodnog igrača u receptnim i bezreceptnim lijekovima te dodacima prehrani. To je velik korak za tvrtku u vlasništvu Luke Rajića koja je počela poslovati 2008., otkad kontunuirano organski raste, ali i akvizicijama koje su se dosad realizirale u zemljama istočne Europe. Tako je 2010. PharmaS preuzeo srpski Ni Medic i povezanu tvrtku za distribuciju lijekova In med. Investicija je obuhvaćala i ulaganje u razvoj poslovanja, odnosno završetak gradnje tvornice generičkih lijekova u Zrenjaninu.
Prije šest godina ojačao je svoj receptni portfelj akvizicijom hrvatske podružnice Ciple, a 2018. od Atlantic Grupe preuzeo je Fidifarm, tvrtku u čijem je vlasništvu brend dodataka prehrani Dietpharm. Tako je uz cjelokupan Fidifarmov portfelj i zaposlenike preuzeo Multivitu, regionalni brend dodataka prehrani u vlasništvu Atlantic Grupe, nastavljajući širiti poslovanje u segmentu zdravstvene zaštite potrošača (engl. consumer healthcare). Unatoč izazovnim vremenima za generičku industriju cijele Europe PharmaS nastavio je rasti i 2023., a kakvi su daljnji planovi, u razgovoru s našom Marijom Crnjak otkriva predsjednik Uprave Jerko Jakšić, kojega smo jedva uhvatili u Zagrebu između niza putovanja u sunčani Madrid.
Planiram uskoro nove investicije u Hrvatskoj, ne samo jer je to moja domovina, nego zato što je smatram odličnom točkom za ulaganja u tehnologije obnovljivih izvora. Volio bih vidjeti one koji su me nazivali prevarantom koja su njihova postignuća u posljednjih dvadeset godina i koliko su pridonijeli hrvatskom gospodarstvu, osim što odlično žive na račun poreznih obveznika – riječi su Borisa Mikšića, vlasnika belomanastirskog EcoCorteca, izgovorene uoči Božića za tvrtkin bilten. Kompanija koja se bavi proizvodnjom patentiranih vrećica i folija za zaštitu od korozije prošlu je godinu završila s još boljim rezultatom nego prethodnu, iako, kao i u svakoj uostalom, ima prostora za popravak, primjerice bolju likvidnost, iako ništa nije prijeteće. Kompanijsku priču o EcoCortecu ispričao je Edis Felić.
U novom broju donosimo i temu o tranzicijskoj ekonomiji, zakonima o autonomnim vozilima, ali i o zaštiti privatnosti radnika. Uz novi broj stiže i prilog Trendovi u telekomunikacijama.