‘;
Prepolovljena prodaja električnih vozila, o čemu se početkom godine moglo čitati u našem medijskom prostoru, na tržištu operatera punionica izazvala je – suprotni efekt. Posljednji dostupni podaci pokazuju da je tijekom ove godine, zaključno do kraja svibnja, na hrvatske ceste pristiglo dodatnih 537 ‘strujića‘, što je gotovo 33 posto manje nego godinu prije. Međutim, to što je udjel električnih automobila u ukupnom broju novoregistriranih vozila na hrvatskom tržištu pao s tri na 1,8 posto, kompanije koje se bave punjenjem takvih automobila uopće ne zabrinjava.
Štoviše, u Hrvatskoj trenutačno posluje čak 17 kompanija koje pružaju uslugu punjenja, od velikih međunarodnih igrača preko domaćih korporacija do tvrtki koje su registrirane i kao jednostavna društva s ograničenom odgovornošću (j.d.o.o.). Statistika pokazuje da je ovdašnje tržište iznadprosječno fragmentirano u odnosu na europske standarde. Naime, u Hrvatskoj je trenutačno registrirano 8500 električnih vozila, kojima je na raspolaganju 1700 javno dostupnih mjesta za punjenje, što znači da na jednog operatera u prosjeku dolazi stotinjak mjesta za punjenje. O punjačima za e-vozila u novom broju Lidera raspisao se Tomislav Pili.
Europski je parlament skrenuo udesno. Hrvatski je parlament ondje već odavna, nakon posljednjih izbora to je još samo malo više. I tu prestaje svaka (slučajna) sličnost. Jer se europski centristi/konzervativci umjesto ‘rodologijom‘ žele baviti ekonomijom, svjesni da je EU izgubio i konkurentnost i kompas i smjer. Hrvatski se zastupnici, ne samo desni, žele baviti... pa, još je rano precizirati. Vjerojatno su i sami ušuškani BDP-om koji leti nošen EU novcem i osobnom potrošnjom, pa nema razloga za fokus na ekonomiju. Ako sumiramo preizborne vike, suština se ekonomskih tema naših zastupnika vrtjela oko poreza. Oni su im i strategija i taktika i izvršna operacija. Opsesija porezima traje manje-više praktički od osamostaljenja, no do danas nitko još nije naučio da je poduzetnicima od visine stope znatno važnija stabilnost i dugoročna ‘fiksnost‘ poreznih pravila. Da među zastupnicima opet nema ni ‘p‘ od poduzetnika piše Gordana Gelenčer.
Državna tvrtka Odašiljači i veze prije dva mjeseca pripojila je Pomorski centar za elektroniku te tako proširila svoju djelatnost na pomorsku elektroniku i komunikaciju. To nesvakidašnje spajanje državnih tvrtki Liderovoj Antoniji Knežević bilo je povod za razgovor s Matom Boticom, predsjednikom Uprave OIV-a, koji posljednjih godina intenzivno nastoji smanjiti ovisnost tvrtke o uslugama odašiljanja te diverzificirati poslovanje šireći se na novi spektar usluga.
Stvarno čovjeka obuzme tuga kad piše o nekadašnjem gigantu Borovu, koji danas nije ni sjena onog prijeratnog. Doduše ne treba ni biti jer to su bila druga vremena, ali nekadašnji moćni regionalni div s 22 tisuće zaposlenih već dugo samo preživljava, ali činjenica da se ne da, da je još uvijek živ, budi nadu da će ipak jednog dana stati na svoje noge. A nada postoji pogotovo sada kada je jedan ulagač pokazao interes za nj. Kompanijsku priču o nekadašnjem divu ispričao je Edis Felić.
U novom broju donosimo i priču o tome kako javna uprava trenira obranu od kibernetičkih neprijatelja, pitamo se kako razmišljanjem cijele kompanije do učinkovitih promjena, a donosimo temu i o promjeni političke klime koja je udaljila dio brendova od LGBTQ+ publike. Na kraju, u novom broju stiže i prilog Transport, špedicija & logistika.