Kako to da čokolade u trgovinama nisu znatnije poskupjele, a cijene većine drugih prehrambenih proizvoda rastu sad već vrtoglavom brzinom? Odgovor je vrlo prozaičan: proizvođači čokolada otprije su predvodnici trenda smanjivanja pakiranja svojih proizvoda. Nekad je standard za tablu čokolade bio 100 grama, a onda je smanjen na 90 grama. U ovoj su se godini proizvođači čokolada posve razigrali i odbacili sve standarde kad je gramaža u pitanju. Pakiranje od 68 ili 75 grama sada nije nikakva iznimka. Potrošači se mnogo lakše prilagode manjem pakiranju omiljenog proizvoda nego njegovoj vidljivo višoj cijeni. U normalnim vremenima postoji povijesno iskustvo na koje se kompanije mogu osloniti u formiranju cijena jer manje-više znaju po kojoj će cijeni nabaviti sirovine i repromaterijal, koliki će im biti trošak energije u proizvodnji, kao i trošak transporta, a mogu i vrlo dobro procijeniti tržište i konkurenciju te prema tome odrediti maržu i sklapati ugovore s kupcima. No ovo svakako nisu normalna vremena. u ovotjednoj temi broja Manuela Tašler piše o uPRavljanju cijenama.
Nitko ne osporava nužnost tranzicije ekonomije i društva prema održivoj energetskoj politici, no, kao što je rat u Ukrajini jasno pokazao, to se ne može izvesti preko noći bez nepredvidivih posljedica. Štoviše, i dugoročnije promišljanje zelene budućnosti zahtijevat će ozbiljne žrtve i testirati toleranciju društva, a kamoli da se to lomi preko koljena zbog želje za hitnim 'mijenjanjem dobavljača'. Zašto bi iz krize brže izašli korištenjem jeftinog fosilnih goriva saznaje Ksenija Puškarić.
Kad ponestane likvidnosti, bez obzira na to o kojoj je vrsti krize riječ, bez obzira na to je li netko postojeći ili budući klijent, javni ili privatni, ako treba injekciju likvidnosti, mi smo spremni. To nije nepovratni novac, to je zajam koji omogućuje kompaniji da dobije na vremenu, prilagodi se novim okolnostima, prebrodi krizu i nastavi redovito poslovati, rekla je i velikom intervjuu Victoria Zinchuk, direktorica EBRD-a u Hrvatskoj. Što je još rekla Gordani Gelenčer saznajte u tiskanom broju.
Kad bi osam nacionalnih parkova i dvanaest parkova prirode poslovalo kao cjelina, bila bi to kompanija na 37. mjestu u Hrvatskoj prema broju zaposlenih (više od 1700, u rangu PIK-a Vrbovec i HS Produkta), a prema prihodima došla bi na 172. mjesto (ispred Cromarisa i Francka). O biznisu 'pod zaštitom' piše Goran Litvan.
Prema pojednostavnjenom izračunu ispada da hrvatsko gospodarstvo i sada u prosjeku plaća 19 posto PDV-a, no prosjek malo znači svima koji plaćaju punih 25 posto na uslugu ili proizvod umjesto neke od nižih stopa koje, tvrde stručnjaci, samo izazivaju nejednakost na tržištu, a nemaju opipljiv pozitivan učinak na ciljane skupine. Na kraju, istraživanja sugeriraju da bi to bilo bolje i za državu. Zašto bi jedinstvena stopa od 19 posto bila bi najbolje rješenje saznaje Antonija Knežević.
Odlazak Miroslava Živka s pozicije direktora Gradske plinare Zagreb (GPZ) logičan je i pametan potez, kažu energetski stručnjaci, s obzirom na trenutačni kaos koji se događa u segmentu nabave plina i opskrbe tim energentom nakon što je Vlada donijela Uredbu o izmjeni i dopuni Uredbe o otklanjanju poremećaja na domaćem tržištu energije. O gradskoj plinari piše Željka Laslavić.
Uz novi broj čitajte i poseban prilog Ostanimo zdravi.