Austrija, Italija, Njemačka, Danska, Francuska, Španjolska… zemlje koje imaju jaku poljoprivrednu i stočarsku proizvodnju imaju i jake poljoprivredne zadruge. Razgovarajući s ljudima, može se čuti da je i Turska svoju poljoprivredu izgradila na zadrugama. ‘A gdje smo tu mi?‘ vjerojatno se više i ne pitamo jer zadruge u Hrvatskoj više nalikuju na rijetke oaze u pustinji (iako je ovo možda malo pretjerana tvrdnja).
Nije u pitanju samo socijalistički relikt, kako to ističu naši sugovornici. Čak bismo rekli da je to danas samo sporedan razlog. Prije bi se reklo da ljudi zaziru od osnivanja zadruge jer, primjerice, u slučaju da ona propadne, sva imovina postaje vlasništvo jedinice lokalne samouprave u kojoj joj je sjedište, pa ljudi baš ne žele ulagati tek tako svoju imovinu. U Hrvatskoj su, prema zadnjim dostupnim podacima kojima raspolaže Hrvatska poljoprivredna komora (HPK), registrirane 1302 zadruge s 21.462 zadrugara i 2744 zaposlenika, odnosno 0,17 posto od ukupnog broja zaposlenih. Zato se u ovotjednoj temi broja Edis Felić posvetio zadrugama.
U globalnome geopolitičkom kaosu ekonomski se problemi poput inflacije ili strukture rasta diljem EU-a rado guraju pod tepih. Nije drukčije ni u Hrvatskoj, u kojoj smo bez stresa završili izbore i nastavili trljati ruke zbog i dalje najviših stopa gospodarskog rasta, uz još jednu očekivano rekordnu sezonu. EU novac pristiže brzim rijekama pa se doista čini da od briga nećemo dobiti bore. I doista, sve nam raste: plaće, cijene, potrošnja, optimizam... dok se oko nas (među ostalim, i na našim glavnim izvoznim tržištima) miješaju karte, ne baš u ime i za račun europskoga rasta. Što se događa ispod tepiha, Gordana Gelenčer je upitala Nevena Vidakovića, financijskoga analitičara koji stvari voli nazvati pravim imenom.
Inflacija je u silaznoj putanji. Najniža je od lipnja 2021. Pozitivne vijesti o toj mrskoj pojavi nižu se ovih dana, no iako zvuče ohrabrujuće, u isto vrijeme rok za povratak na ciljanu inflaciju od dva posto stalno se pomiče u budućnost. Sada na 2026. Toliko sporo slijetanje donosi novi rast cijena proizvoda, pa premda inflacija od 3,3 ili 2,4 posto ne zvuči strašno, kumulativni račun od početka pandemije daje sasvim drugu sliku. Cijene rastu, ali sporije, a koliko su se povećale, dobro oslikava podatak da je od kraja 2019. inflacija, mjerena harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena (HIPC), iznosila 28 posto. Usporedbe radi, istu razinu inflacije imali smo deset godina, od 2001. do 2011., a u dvadesetogodišnjem razdoblju, do 2021., bila je 43 posto. Hrana je u posljednje četiri godine poskupjela za 39 posto, usluge za 29 posto, a unatoč Vladinim mjerama za obuzdavanje cijena energije i ona je skuplja za visokih 36 posto, o čemu u novom broju piše Antonija Knežević.
Također, u novom broju pišemo kako se država slabih udavača uporno želi riješiti dokapitalizacijom, razmatramo mentalno zdravlje kao pogodnost za zaposlenike, a donosimo i kako prodati novi mobitel po cijeni rabljenoga. To nikako nije sve, razgovarali smo s Goranom Dubčekom i Marinom Onoratom iz Mathematica Capital Partnersa, a raspisali smo i poduzetničku priču Davorina Cetta iz Syntija. Na kraju, tu je i prilog Ljetni trend.