Svi smo taoci dobrih govornika

Od trenutka kad je naučila čitati, poslovna konzultantica i vlasnica Ciceron komunikacija Mirela Španjol strastvena je čitateljica. Studij književnosti bio joj je prirodni izbor, a s obzirom na to da je studirala njemačku književnost, beletristika je najviše obilježila njezin život – od Hermanna Hessea i 'Igre staklenih perli', 'Siddarthe' te 'Stepskog vuka', što je začetak njezina kasnijega bavljenja osobnim razvojem i psihologijom, do nešto teže literature poput 'Čarobne gore' Thomasa Manna, jednoga od najvažnijih romana 20. stoljeća.

Bezvremenski fenomen

Kad čita lijepu književnost, kaže da se osjeća kao da netko ulijeva u nju svu ljepotu života i dubokih emocija koje proživljava s glavnim likovima. To joj, dodaje, pruža otisak nekih davnih vremena i transgeneracijski prijenos iskustava prijašnjih naraštaja. Ako bi pak trebala odgovoriti na poznato pitanje o knjizi koju bi ponijela na pusti otok, bilo bi to remek-djelo magijskoga realizma '100 godina samoće' Gabriela Garcíje Márqueza, za koje je autor poslije dobio i Nobelovu nagradu.

– Ta knjiga odražava moju prirodnu introvertnost. Sa stanovnicima Maconda i obitelji Buendía proživljavala bih idealistični život lišen komercijalizma, prepun mistike, vremenskog isprepletanja, povijesti, fantastike i plemenske izolacije. Nedavno sam na Netflixu gledala ekranizaciju tog romana. Vrlo dobro i vjerno prikazana serija, uživala sam. Od stručne literature odabrala bih pak 'Psihologiju gomila' Gustava Le Bona, preteče današnje teorije političkog utjecaja, koja mi je na počecima karijere otvorila oči o tome kako varljive i moćne mogu biti snaga riječi i manipulacija emocijama. U Liderovu podcastu rekla sam da smo svi mi taoci dobrih govornika, a ta knjiga, iako stara više od dvjesto godina, dijelom objašnjava i taj bezvremenski fenomen – podsjeća Španjol, ujedno autorica poluautobiografskog romana 'Drugi peron, četvrti kolosijek' i bestselera 'Moć uvjeravanja'.

Oslobađajuća svjesnost

Od poslovnih klasika veliki trag na nju ostavile su 'Emocionalna inteligencija' Daniela Golemana i 'Koju igru igraš' Ericha Bernea, koja ju je dovela do edukacije iz transakcijske analize. Postulate toga psihoterapeutskog pravca Španjol primjenjuje u radu i u privatnom životu te vjeruje da je svjesnost o našim stanjima ega i obrascima ljudskog ponašanja zaista oslobađajuća.

Drugi put čita pak 'Atomske navike' Jamesa Cleara, o malim promjenama koje postižu golem rezultat. Španjol je, vodeći se tom knjigom, prestala stavljati šećer u kavu, što je, izračunala je, tridesetak dekagrama šećera na mjesec manje.