Dubai u lipnju: Vrućina, luksuz i neboderi koji oduzimaju dah!

Dubai u lipnju? Izvan sezone? U vrijeme kad temperature prelaze 40 stupnjeva? OK, možda nije najsretnije vrijeme za posjet Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE), ali kad se tako poslože zvijezde tko bi odbio takav put?! 

Prvo što zamijetite kad u lipnju izlazite s aerodroma u Dubaiju i jest, sasvim očekivano, vrućina. U 23 sata u Dubaiju je visokih 38 stupnjeva. Teška, opora vrućina pomiješana sa zagušljivim mirisom kerozina. Drugo što bode u oči je gužva u zračnoj luci. Tisuće i tisuće ljudi koji ulaze u organizirane autobuse, taksije, kombije i druga vozila. Ljudi iz cijelog svijeta, jezici koje prepoznajete pomiješani s jezicima koje prvi put čujete. Turisti iz cijelog svijeta, poslovni ljudi, šljakeri, ljudi u narodnim nošnjama iz neke afričke zemlje, pa neke azijske, grupe misionara...

Prava globalna košnica usred zračne luke. Koliko je Hrvatska u tom kontekstu (ne)važna najbolje oslikava činjenica da je naš zrakoplov stao toliko daleko od terminala, da smo se do njega vozili autobusom punih 45 minuta! Punih 45 minuta da bi ušli u betonsko zdanje! Dubai je zračni hub za Bliski istok i to se itekako vidi!

I našu je turističku grupu na aerodromu također dočekao autobus u kojem je temperatura bila ugodnih 24 stupnjeva i tek kad smo se smjestili na sjedala, imamo osjećaj kad da smo prodisali. Dok smo obavili sve carinske formalnosti prošla je ponoć, pa tek tada krećemo prema gradu svjetala i nebodera i već nakon prvog zavoja pred nama se prostire Dubai se u svoj svojoj raskoši i luksuzu.

Luksuz je posvuda

Luksuza ne manjka, to je ono što obilježava to turističko središte koje se smjestilo na Perzijskom zaljevu. Dubai je glavni grad jednog od sedam Emirata i novca ne manjka. Zasad! Pred nama je nepregledan horizont osvijetljenih staklenih nebodera koji svijetle toliko jako i raskošno, kao da energenti nisu problem. A nisu. Emirati imaju novca i žele to cijelom svijetu pokazati. Kolosalni su to neboderi, rijetko koji ima manje od 40 katova, uobičajeni su oni od 80 do 100, nanizani su jedan do drugog, kao da se natječu koji će biti veći, luksuzniji, raskošniji, koji će noću svijetliti više, koji će imati dramatičnije vizure… I to mahom nisu poslovne zgrade u staklu. Neboderi su velikim dijelom stambeni prostor ili apartmani, sa balkonima, a uobičajen je prizor da se na njima, na štenderima suši odjeća. I premda se nižu jedan do drugog, premda im je teško utvrditi broj, i dalje se gradi. 

U Dubaiju neboderi nisu samo građevine, oni su pravi manifest luksuza, napretka i arhitektonske hrabrosti. Grad je domaćin nekim od najpoznatijih i najimpozantnijih nebodera na svijetu, koji oduzimaju dah svojim visinama i inovativnim dizajnom. Jedan od najpoznatijih je Burj Khalifa, koji s visinom od 828 metara drži titulu najvišeg nebodera na svijetu. Ovaj nevjerojatan zdanja nije samo rekordno visok, već i prava manifestacija futurističke arhitekture, gdje se spajaju luksuzni apartmani, restorani i hotelske sobe, sve s pogledom na impozantnu panoramu Dubaija i Perzijskog zaljeva.

Burj Al Arab, smješten uz obalu Jumeiraha, prepoznaje se po svom jedinstvenom dizajnu u obliku jedra. Iako nije klasičan neboder u smislu visine, predstavlja jedan od najluksuznijih hotela na svijetu. S privatnim plažama, vrhunskom uslugom i ekskluzivnim restoranima, Burj Al Arab je sinonim za prestiž i sofisticiranost. U poslovnoj zoni grada izdvaja se Jumeirah Emirates Towers. Ovaj kompleks od dva visoka tornja spaja poslovnu funkcionalnost i luksuzne sadržaje, uključujući elite restorane i trgovine. S visinom od 355 metara, ove kule su odavno postale zaštitni znak Dubaija, osiguravajući grad kao jedno od središta globalnog poslovnog svijeta. No, to su samo najpoznatiji neboderi.

Neboderi s potpisom

U Dubaiju se i dalje gradi, uostalom u svoj brendirani neboder ulaže i Bugatti grupa u vlasništvu Mate Rimca. a i drugi brendovi žele imati 'svoje' rezidencije. Primjerice, britanski Chelsea Football Club je u suradnji s developerom DAMAC Properties pokrenuo projekt pod nazivom Chelsea Residences, prvi nogometno developerski projekt koji se sastoji od šest stambenih nebodera visokih 130 metara, sa ukupno preko 1.400 luksuznih stanova (jednosobnih, dvosobnih i trosobnih) s pogledom na Zaljev.

Gradilišta ne miruju po noći, dizalice se pomiču, radi se pod ogromnim reflektorima, građevinski radnici, mahom iz Indije, Nepala, Bangladeša i Pakistana rade po noći! I ima to itekako smisla, noću se ljeti može bar donekle disati. Danju je pakao, ali radi se i danju. Rad na otvorenom dozvoljen je sve dok temperatura ne prelazi 50 stupnjeva. Zanimljivo, državni zavod za meteorologiju Emirata već godinama nije objavio da je temperatura prešla 50 stupnjeva, uglavnom dođe do 49,9 i tu nekako stane. Slučajnost ili ne, to svatko nek' zaključi sam.

Ono što je zanimljivo, osobe koje ulaže u stanove, mogu, prema zakonu UAE, biti vlasnici tek 99 godina. Nakon isteka tog razdoblja sve nekretnine u stranom vlasništvu prelaze u ruke države. Bez iznimke. Ne mogu se ni prepisati na potomke. I to je svima u redu jer ulagača unatoč strogim regulacijama ne manjka!

Strogi zakoni

A ne manjka zato jer Dubai, kao i ostatak Emirata, sve karte baca na diverzifikaciju. Naime, nafte Emirati, saznajemo od pratitelja putovanja, imaju još za nekoliko desetljeća, stotinjak godina možda, zato im je važno da imaju razvijeno gospodarstvo, a turizam je samo jedna od lukrativnih industrija koja bi dugoročno trebala osigurati velik priljev novca. 

Autobus se vuče po aveniji Sheikh Zayed Road, koja je dobila ime po šeiku Zajedu, osnivaču i prvom predsjedniku Emirata koji je vladao do svoje smrti 2004. godine. Prolazimo kraj Muzeja budućnosti, prve znamenitosti koja je tipična za današnji Dubai. Nalazi se na samoj aveniji Šeika Zajeda, u neposrednoj blizini Emirates Towers, a otvoren je 22. veljače 2022. godine. Projekt je inicirala Dubai Future Foundation pod vodstvom današnjeg vladara Dubaija, šeika  Mohammeda bin Rashida Al Maktouma, s ciljem istraživanja i oblikovanja budućnosti znanosti, tehnologije i inovacija.

Zgrada je oblikovana kao torus (prsten) bez unutarnjih stupova, što je čini jedinstvenom u svijetu. Fasada je obložena 1.024 panela od nehrđajućeg čelika, što je samo po sebi već dovoljno atraktivno, ali to nije bilo dovoljno, pa je na tom čeliku urezana arapska kaligrafija. Nije to makar kakva kaligrafija, to su pak inspirativni citati i poezija vladara šeika Mohammeda bin Rashida Al Maktouma o budućnosti i inovacijama. Tko plaća i razvija, vizionar je bez premca, pa se ni kvaliteta ni poruka njegovih stihova ne dovodi u pitanje. Uostalom, tko bi se usudio… Zgrada je također ekološki održiva, napaja se solarnom energijom i posjeduje LEED Platinum certifikat, najvišu oznaku za održivost u građevinskoj industriji.

I vrlo brzo poslije Muzeja nazire se glavna atrakcija Dubaija. Burj Khalifa, najviši neboder na svijetu, zasad, koji se noću pretvara u svjetleći toranja koji vodi svjetlost. I prizor kroz prozor autobusa uspijeva dočarati tu atraktivnost, premda je toliko vruće da je grad prekrila sumaglica i vrh se ni ne vidi. Na putu do hotela se samo izmjenjuju vizure, The Dubai Mall, najveći trgovački centar na svijetu, i Mall of Emirates kojeg razaznajemo po poznatom skijalištu. Usred 42 stupnja ljudi doista skijaju!

Smješteni smo u hotelu u kvartu Internet City u kojem su zgrade, moderne i funkcionalne, prekrivene staklom, izgledaju kao ogromni ekrani koji u svakom trenutku mogu postati portal u neki bolji svijet. Iako je to poslovni kvart, ima neku svoju posebnu dinamiku, koja podrazumijeva radnu atmosferu pomiješanu s modernim životnim stilom. Kafići, restorani, klubovi, trgovine i teretane smješteni su u prizemlju zgrada, a premda je skoro ponoć vidi se da grad živi 24 sata.

Po gradu se vrlo brzo, unatoč grupi i turističkom pratitelju, počinjeno snalaziti sami. Imamo dovoljno slobodnog vremena i istražujemo Dubai samostalno. Od hotela do stanice metroa je manje od 10 minuta hoda. Premda je ta šetnja igra traženja hlada, ne možemo pobjeći toplotnom udaru. Kao da je netko upalio fen nad gradom i dodatno ga zagrijava. Nema se smisla šminkati, praviti frizure, a misao vodilja kod oblačenja je lagana i prozračna odjeća. Metro je pun! Premda smo upozoreni da postoji samo ženski vagon u koji smiju ići samo žene i djeca, nekako nam je ta ideja toliko strana, da se isprva guram sa svim ostalim putnicima u dijelu gdje mogu biti i muškarci i žene. No, nakon nekoliko vožnji, odabirem ipak ženski dio. Manje je gužva, a i nekako je ugodnije putovati kad oko mene ima dovoljno osobnog prostora. 

Stranci prevladavaju

Grad opstaje samo zahvaljujući stranoj radnoj snazi! Domaći ljudi, stanovnici Emirata, zaposleni su kao vladini dužnosnici i njih smo ustvari viđali rijetko. Na aerodromu i doslovno u prolazu. Ljudi s kojima se uobičajeni turist susreće u Dubaiju, pa i u Abu Dhabiju, uglavnom su stranci. Ne recepciji, u trgovini, ljekarni, restoranima, kafićima, kioscima rade stranci. Stranci voze taksi, stranci su dostavljači. Stranci su i zaposlenici brojnih drugih kompanija, pa i IT-jevci, inženjeri… Za strance koji upražnjavaju bolja radna mjesta su namijenjeni ti silni kvadrati u neboderima, ovi koji rade dostave takav si smještaj ne mogu priuštiti. Čujemo da baš ti dostavljači i vozači taksija žive najgore, oni nerijetko nemaju ni svoju sobu, a navodno ni svoj krevet. Ustvari, imaju krevet na 12 sati, pa 12 sati rade dok se tada u krevetu odmara netko drugi, što samo znači da su došli iz takvog okruženja u kojem se ovakva opcija čini prihvatljivom.

No, ipak je dojam da je građevinskim radnicima najgore, vidimo na cesti po nekoliko autobusa koji ih voze na radno mjesto. Na temperaturi od 40 stupnjeva, autobus koji sigurno u Europi ne bi smio izaći na cesti trucka ih na destinaciju, a oni se hlade uz male, plastične ventilatore i otvorene prozore… Stranci koji imaju bolje poslove ne voze se metrom, oni imaju svoje vozače, njihova djeca pohađaju skupe škole, liječe se u privatnim bolnicama kakvih u Dubaiju ne manjka. Za njih je život u Dubaiju nešto sasvim drugačije, grad je to u kojem se nitko ne srami pokazati svoje bogatstvo, svoj status i u kojem je životni stil kojeg odlikuje raskoš i pretjerivanje čak i poželjan.

Umjetne kiše

I Dubai i Abu Dhabi, u kojem smo bili na izletu, pokušavaju sve kako bi pustinji oteli prostor, a to čine konstantnim navodnjavanjem. Morska se voda desalinizira i sve se navodnjava, pa su tako gradovi koji se prže na visokim temperaturama uz dovoljno novca postali zeleni! Parkovi bujaju, flora i fauna je raskošna, gotovo groteskna na tolikim temperaturama, a održavana trava uz prometnice se proteže koliko cijevi za navodnjavanje dopuštaju.

Emirati ulažu jako puno državnog novca i u istraživanje i razvoj, pa su tako navodno razvili tehnologiju zasijavanja oblaka kako bi umjetno potaknuli kišu. To podrazumijeva ispuštanje čestica poput srebrovog jodida ili obične kuhinjske soli u oblake koji imaju potencijal za padaline. Te čestice služe kao jezgre oko kojih se kondenzira vodena para, što može dovesti do stvaranja kapljica i kiše. Oblake zasijavati mogu zrakoplovi, ali i dronovi koji emitiraju elektro-impulse kako bi potaknuli stvaranje kišnih kapljica bez upotrebe kemikalija. U tome im pomažu i sofisticirani meteorološki sustavi i umjetna inteligencija koja precizno određuje optimalno vrijeme i lokaciju za intervenciju u atmosferi.

Iako tehnologija može biti učinkovita, rezultati nisu uvijek predvidivi. Ponekad se dogodi da kiša zaista padne, no može biti preobilna, što je izazvalo i poplave, poput onih u Dubaiju u travnju 2024. godine. Te su poplave izgleda bile toliko dramatične da svi s kojima smo razgovarali i dalje njih spominju. Grad je tri dana bio blokiran jer se voda iz kanala toliko digla, a nisu nikada ulagali u odvodnju jer kiše nije bilo, da je Dubai bio paraliziran tri dana. Tri dana nije radilo ništa, škole su bile zatvorene također, ljudi su bili blokirani u svojim kućama, ako su imali sreće ili na radnim mjestima.

Kupati se ljeti, u lipnju u Dubaiju, nije neka sreća, ako ti je mjerilo južni Jadran. Toliko je vruće, a sunce je toliko jako da se samo najhrabriji odlučuju za dnevno lješkarenje na plaži. Tu ni faktor 50 ne pomaže, što smo vidjeli kod nadobudnih putnika u našoj grupi. Mi smo za to bili prelijeni pa smo se kupali nakon 19 sati. Prvi je šok bio ulazak u more! More je vruće! Temperatura je tolika da more ne donosi osvježenje. Ni blizu! Plaže su pješčane, uređene, kilometarske, sa svom silom popratnih sadržaja, sa aktivnim spasilačkim službama. A koliko je vruće najbolje govori činjenica da brojne plaže imaju toliko jake reflektore da se na njima možete kupati do kasno u noć jer tek tada kupanje i bućkanje u moru jedino ima smisla. Barem u lipnju!