Jaz u plaćama poduzeća mogu smanjiti već u jednoj budžetskoj godini

Direktiva o transparentnosti plaća nije bauk već način kako riješiti probleme jaza u razlici plaća između žena i muškaraca koji postoji već desetljećima. Jedna je to od poruka izlaganja Eme Buković, starije konzultantice za ljudske potencijale u tvrtki Selectio održane na Liderovoj jubilarnoj 15. konferenciji Žene u biznisu koja se u četvrtak održala u Zagrebu.

Povod njezina izlaganja pod nazivom Razbijanje mitova o transparentnosti plaća jest europska Direktiva o transparentnosti plaća koja je na snazi, ali još čeka implementaciju u domaće radno zakonodavstvo. Direktivi je cilj da jaz u plaćama između muškaraca i žena za isto radno mjesto ne prelazi pet posto. Prema službenim podacima, u Europskoj uniji razlika u plaćama iznosi  Ipak, valja naglasiti 12 posto, dok je u Hrvatskoj situacija nešto bolja s razlikom od 7,4 posto, prema podacima Ministarstva financija.

Pet mitova

Selectio je prije tri godine započeo s projektom kako bi pomogao kompanijama u pripremi implementacije Direktive, ali i da jednakost plaća postane dio organizacijske kulture. Koliko je taj problem dubok svjedoči i podatak da je na razini EU-a jednakost plaća neostvareni san već 70 godina. Naime, cilj jednakosti primanja između žena i muškaraca spomenut je još u Rimskim ugovorima o osnivanju Europske ekonomske zajednice iz 1957. godine.

Buković je uvodno iznijela podatak objavljen prije dva dana od Europskog instituta za jednakost rodova prema kojem žene zarađuju 77 posto prosječne muške plaće. – Drugim riječima, jedna žena mora raditi 16 mjeseci da bi zaradila prosječnu mušku plaću – istaknula je Buković. Kako je istaknula, u javnosti su se pojavile razne izjave o Direktivi od kojih su neke utemeljene, dok su druge mitovi.

Prvi je mit da će Direktiva omogućiti da zaposlenik zna iznos plaće svog kolege. – Koliku plaću netko iam uznat ćete ako vam kolega to želi otkriti, a od iduće godine će to moći bez kršenja ugovora. No, Direktiva nikome ne daje za pravo da zna koliko tko ima plaću. Cilj je da znamo gdje se naša plaća nalazi u odnosu na prosječnu plaću za isto radno mjesto, da se tako zatvori rodni jaz u plaćama unutar pet posto – naglasila je Buković.

Bolja kontrola troškova

Drugi je mit kako će zbog Direktive svi morati imati iste plaće. To također nije točno jer ova nova europska regulativa uvažava da se plaće razlikuju zbog različitog radnog iskustva ili znanja među zaposlenicima. U tom kontekstu, ključno je da će kriteriji za povišice morati biti transparentni i rodno neutralni. Nadalje, netočno je i da usklađivanje s direktivom povećava trošak plaća. Buković ističe kako poduzeća gdje je jaz u plaćama već sada manji mogu udovoljiti ciljevima Direktive već unutar jedne budžetske godine.

- Direktiva će dugoročno omogućiti bolju kontrolu troškova jer kad se uspostavi ravnoteža plaća, kompanije će voditi računa da se ne stvori novi jazovi – smatra Buković. Mit je i da se Direktiva odnosi samo na velike kompanije. - U većini odredbi ona se odnosi na sve poslodavce, razlika je da državna tijela moraju izvještavati o jazu, a od 2031. prag obveze izvještavanja spušta se na kompanije sa 100 i više zaposlenih. Pojedine države članice su taj prag smanjile i na 50 zaposlenih – istaknula je Buković.

Možda najveći mit jest da jaz u plaćama - ne postoji. Buković je na to uzvratila kako brojke pokazuju da postoje velike razlike, pa tako podatak za 2020. pokazuje da su su žene starije od 65 godina u prosjeku imale 29 posto manju mirovinu od muškaraca. - Jednakost plaća se ponekad gleda kroz prizmu tereta, voljela bih da nije tako jer ona otvara vrata novoj pravednosti i novim poslovnim praksama. Poslodavci će morati razumjeti zašto imaju jaz, kandidati za posao će imati informaciju kolika je plaća u tvrtki gdje su aplicirali za posao i imat će bolju pregovaračku poziciju. Zaposlenici pak dobivaju informaciju o formiraju platnih razreda i kako se plaće povećavaju – naglasila je Buković.

Poduzetnici, nemojte čekati na implementaciju direktivu, poručila je na kraju izlaganja.

Za sreću treba biti spreman

Sadašnjost poslovanja odlikuje balansiranje između planiranja i improvizacije kako bi se iskoristila poslovna prilika koja se nenadano otvorila. Kakva su iskustva u sukobu modela just-in-time i just-in-case bila je tema panela koji je okupio Ivanu Barišić, direktoricu izvoza Meteor grupe, Anitu Cvetić Oreščanin, članicu Uprave i osnivačicu tvrtke Solvership, Mirjanu Igrec, članicu Uprave Kamgrada te Mariko Shimizu, generalnu direktoricu tvrtke Novo Nordisk Hrvatska.

Gledano iz perspektive laika, čini se kakose  u građevinskom sektoru u pojedinim fazama gradnje koriste standardni materijali, pa se čini da je jednostavno imati zalihe. To nije tako, pojasnila je Mirjana Igrec. – Troškovnici detaljno propisuju materijale i njihove specifikacije. Recimo, za svaki projekt se zna koja ide armatura. Lager se ne može planirati, tek kad potpišete ugovori možete krenuti s analizom nabave te koji materijali odmah idu u nabavu, a što se može planirati po modelu just-in-time – kazala je Igrec. Poseban problem u dobavi materijala dogodio se nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine. - Sada smo posvećeniji analizi materijala u troškovniku – istaknula je Igrec.

Mirjana Igrec. članica Uprave Kamgrada

Na pitanje kako ne gomilati zalihe a biti spreman uvijek uskočiti u poslovnu priliku Ivana Barišić je pokazala primjerom s početka godine kad je američka administracija uvela carine ostatku svijeta, pa tako i Kanadi. - Najbolja definicija sreće jest kad prilika susretne spremnost. Nakon što je Trump uveo carine Kanadi, Kanada je uzvratila još snažnije, posebno ciljajući i američki viski.

- Najveći lanac alkoholnih pića u Kanadi, ali i na svijetu poslao nam je mail koji svatko želi vidjeti: 'Pošaljite svu robu koju imate'. Međutim  tu je bio i jedan ali, a to je da sva ta roba mora biti spremna za kanadsko tržište i da udovoljava kanadskoj regulativi. Mi smo imali takvu robu – kazala je Barišić.

Ivana Barišić, direktorica izvoza Meteor Grupe

- Ta je prilika iskorištena samo zato što smo se spremali. Pročitala sam  nekoliko Trumpovih knjiga, i shvatila sam njegov mentalni sklop, da će nakon eskalacije vrlo brzo doći do smirivanja. Tako je bilo i sada, za deset dana vratili su se američki viskiji na kanadske police – naglasila je Barišić.

Gotovina je kralj

Mariko Shimizu vodi hrvatsku podružnicu proizvođača najpoznatijeg po Ozempicu, lijeku za kontrolu dijabetesa koji je ostvario golemi svjetski uspjeh kao sredstvo za mršavljenje. Shimizu je podsjetila kako je prije Ozempica glavni proizvod Novo Nordiska bio inzulin. – Just-in-time pristup je odličan, ali kad se Ozempic izašao, nismo imali dovoljne zalihe. Morali smo drastično promijeniti nšristup prema modelu just-in-case. No, zadržali smo hibridni pristup kako bi mogli optimizirati poslovanje – istaknula je Shimizu koja u Zagrebu živi u posljednjih pet mjeseci.

Mariko Shimiuzu, generalna direktorica Novo Nordiska Hrvatska

- Zagreb je vrlo siguran, to mi je jako važno, javni prijevoz funkcionira. Išla sam na fakultet u SAD-u gdje je razmak u polascima autobusa bio dva sata. U usporedbi s time Zagreb je super – istaknula je Shimizu osvojivši simpatije gotovo 450 okupljenih.

Anita Cvetić Oreščanin članica Uprave i osnivačica tvrtke Solvership

Anita Cvetić Oreščanin podsjetila je kako se domaća IT industrija zbog krize 2010. snažno okrenula inozemstvu čime su se digli kriteriji. Na pitanje kako pronaći balans između hrabrosti i sigurnosti, Cvetić Oreščanin je istaknula kako treba ići hrabro naprijed i isprobavati i gledati kako to utječe na gotovinu. – Gotovina je kralj, nema važnijeg KPI-ja od gotovine – zaključila je Cvetić Oreščanin.