Zelda Vrdoljak: The Soul Edit - Intimna snaga ženskih susreta

One nisu pompozne ni glasne. Nisu startupi, ne obećavaju revolucije. One se rađaju iz slučajnog susreta, intimnog razgovora, tihih spoznaja i osjećaja da se prava pitanja rijetko postave naglas. Na jednoj od takvih ideja počiva platforma The Soul Edit koja, u vremenu kad svi žele nešto prodati, ženama nudi siguran prostor, neku vrstu utočišta u kojem smiju biti ono što jesu - ranjive koliko i ambiciozne, nježne ali i prodorne. Njena začetnica, Zelda Vrdoljak, nakon bogate poslovne karijere u kojoj je organizirala velike marketinške i medijske projekte, odlučila je zakoračiti u intimniji format: događanja koja ne žele biti veliki događaji, večere koje nisu samo večere, ženski networking koji se ne svodi na razmjenu vizitki. Na tematskim susretima The Soul Edita se, uz čašu fina i fina jela, žene pita što im točno treba, a onda nudi prostor da se o tome govori, bez zadrške. 

Sjećaš li se trenutka kad ti je na pamet pala ideja da treba pokrenuti platformu za ženski networking? 

Da, bio je to zapravo miks više tihih 'aha' trenutaka koji su sazrijevali neko vrijeme. Nakon godina rada na velikim projektima i događanjima, shvatila sam koliko su često upravo intimni razgovori 'iza kulisa' oni koji najviše ostanu s nama. Osjećala sam da ženama nedostaje taj neki prostor koji nije ni poslovan ni terapeutski, već nešto između. The Soul Edit je nastao iz te potrebe, moje i njihovih.

Platforma je zatvorenog tipa? Kako biraš članice, a kako postavljaš granice?

Želim da svaka žena koja dođe osjeti da je prostor siguran i pažljivo kuriran. Na prvom probnom, htjela sam ispričati viziju ženama s kojima sam htjela raditi Soul Edit ili koje su mi pomogle da dođem do ideje. Nekako se spontano dogodilo da ih je većina i ostala. Mislim da smo sve iznenadile same sebe koliko je ovako nešto bilo zapravo potrebno. Granice postavljam intuitivno – prioritet su iskrenost, podrška i znatiželja. 

Što ovakva druženja razlikuje od drugih networking platformi?

Intimnost. Kroz teme koje su takvog tipa postale smo bliže. To što nam nije cilj samo razmijeniti vizitke, nego stvoriti neku vrstu odnosa koji je drugačiji od klasičnog biznis upoznavanja. U Soul Editu se priča, sluša, osjeća. Dijelimo alate za osobni i profesionalni rast, i dijelimo iskustva. Sve je vrlo kurirano: od prostora i hrane do tema. To je kao večera s prijateljicama koje još nisi poznavala. U nekom novom prostoru, s nekom novom hranom i pićem. I taj dio je dio koji pridonosi toj znatiželji i intimnosti u isto vrijeme. 

Iz organizacije masovnih događaja prešla si u osobniji, intimniji format. Jesi li otkrila da takvi formati imaju neke posebne izazove usporedi li se s tvojim prethodnim iskustvom? Gdje si više 'svoja'?

Masovni događaji su dinamični, veliki, moćni. Kod intimnih događanja više se čuje, više se osjeti. Izazov je upravo ta iskrenost, od komunikacije do izvedbe. No upravo tu se osjećam 'svojom' jer mogu kombinirati svoju potrebu za estetikom i organizacijom te povezanošću. Ali svaki format je izazovan sam po sebi. 

Koje žene najčešće dolaze na Soul Edit? Što one traže, a što najčešće pronađu?

Dolaze žene koje puno 'nose' – poslove, timove, obitelji, emocije; koje traže neku vrstu predaha. Najčešće dođu iz znatiželje, a odu s osjećajem da nisu jedine u svojim razmišljanjima. Želim da svaka žena iz Soul Edita ponese konkretan alat, ali i dubok unutarnji wow moment, neku novu misao, povezanost ili smirenje. Zato svaki ima drugačiju temu. To je onaj mali fine tuning koji dobijemo svakim sastajanjem. Ipak smo nešto novo saznale, otkrile o sebi nešto novo ili da nismo u svemu tome same. 

Što dobivaš iz takvih druženja?

Sve što i druge sudionice. Svaki put sama sebe iznenadim. Saznam nove stvari i o temi koju pratimo, o drugim sudionicama ali, ono što je najbitnije, i o sebi. I divno je koliko te ljudi mogu ugodno iznenaditi kad je ovako nešto intimnog formata. U Soul Editu sam naučila da ne moram sve znati, samo moram stvarno slušati. 

Svaki Soul Edit ima svoju temu – od financija do journalinga. Kako ih biraš?

Imali smo zaista različite teme, ali sve su one iz života. Tako ih i biram – iz razgovora s drugima, iz onoga što čujem da 'visi u zraku'. Ponekad je to kolektivna potreba, kao ovaj zadnji, ponekad i moja osobna znatiželja. Važno mi je da teme budu raznolike i cjelovite. 

Na eventima si vjerojatno čula stotine ženskih priča. Koja te priča posebno takla? Kad si pomislila da to što radiš ima smisla?

Jesam, a i sama sam ih ispričala. Najdraže mi je bilo kada sam nakon prvog Soul Edita shvatila dase  žele vratiti na drugi i zadržati svoje mjesto jer im je bilo lijepo, ali i kada sam vidjela da se osim nekih novih prijateljstva, stvorile poslovne prilike, biznisi i odnosi. Neopisivo mi je drago bilo kada sam dobila poruku: 'Nisam znala je li ovo uopće za mene i otkrila da nisam ni znala koliko mi je ovako nešto bilo potrebno!'

Što kaže tvoja unutarnja kritičarka? Imaš li dane kad se pitaš 'kome to sve treba'? I što joj tada odgovoriš?

Iskreno, još uvijek ne mogu vjerovati da sam pokrenula Soul Edit i koliki interes za njim postoji. No ne pitam se kome sve ovo treba jer vidim da svaki projekt ima svoju publiku pa tako i Soul Edit. Mislim da ima i puno veći potencijal, ali će sve to doći s vremenom. Imam mali tim divnih cura i velike planove. 

Kad bi mogla birati u kojem bi gradu, državi, okruženju, uz kakvu temu i kuhinju organizirala svoj Soul Edit iz snova?

Ha ha! Super pitanje! Ali zaista ovo što trenutno radim je san. Svaki put u novom prostoru, a ima toliko genijalnih prostora i toliko zanimljive hrane i pića. I mnogo smijeha i iskrenih razgovora. 

Kakve su ti ambicije s The Soul Editom?

Želja mi je da The Soul Edit postane platforma gdje će se htjeti i željeti sudjelovati. Niz pažljivo kuriranih susreta, možda i rezidencija, mini edukacija i evenata koji će otvarati nove teme, donositi povezanost i nove spoznaje o samima sebi.