Ako želi niže carine, EU mora pojednostaviti sklapanje sporazuma

Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija prošlog su tjedna postigle načelni dogovor o smanjenju carina. Iako još nije formalno potpisan, sporazum predviđa ukidanje carina od 25 posto na aluminij, čelik i automobile, kao i smanjenje carina na britanske automobile koje SAD uvozi, sa sadašnjih 27,5 posto na deset posto.

Ovo će se primjenjivati na kvotu od sto tisuća uvezenih britanskih vozila, što odgovara prošlogodišnjem broju. SAD će zauzvrat tražiti znatno veći uvoz britanske govedine i etanola, iako je takav uvoz dosad bio ograničen zbog zabrinutosti oko prisutnosti hormona rasta.

Velika Britanija je također pristala na kupnju zrakoplova Boeing u vrijednosti od deset milijardi dolara. Ipak, status farmaceutskih proizvoda još uvijek nije razjašnjen, iako su oni vrlo važni jer čine treću najznačajniju izvoznu kategoriju UK-a prema SAD-u, s vrijednošću izvoza od 6,5 milijardi dolara.

Velika Britanija je u 2024. godini izvezla gotovo 72 milijarde dolara robe u SAD, što predstavlja porast od 12 posto u odnosu na 2022. godinu. Najveći udio izvoza čine strojevi i dijelovi za nuklearne reaktore (21 posto), vozila (16,4 posto) te farmaceutski proizvodi (devet posto). Za razliku od Velike Britanije, EU za sada pokazuje slabiju inicijativu u pregovorima, što dodatno opterećuje birokracijom već ionako preopterećene ekonomije, navodi se u ovotjednom Fokusu tjedna Hrvatske udruge poslodavaca (HUP).

Ako EU doista želi sklopiti više sporazuma o slobodnoj trgovini s drugim zemljama, morat će napustiti rigidne zahtjeve o održivosti i prihvatiti ‘golu’ realnost kako ekonomije postaju održivije kako im raste ekonomski prosperitet. U protivnom, EU bi trebala kompenzirati tim zemljama dodatne troškove povezane s ispunjavanjem tih standarda. Ako nastavi s dosadašnjim pristupom, novih trgovinskih sporazuma neće biti, a europske tvrtke ostat će bez konkurentnijeg pristupa ključnim stranim tržištima.

Poseban izazov predstavljaju okolišni i radni standardi koje EU jednostrano nameće, primjerice kroz Zakon o lancu opskrbe u planu od 2027. Naime, ovaj zakon obvezuje velike tvrtke da nadziru i sprječavaju kršenja ljudskih prava i štete okolišu u cijelom svom opskrbnom lancu, on u praksi stvara razmjerno visoke administrativne i financijske pritiske, osobito za tvrtke koje posluju na manje razvijenim tržištima. Iako iz zapadne perspektive ti standardi imaju smisla, zemlje u razvoju poput Indije i Indonezije još uvijek prednost daju kratkoročnim materijalnim koristima nad dugoročnim ciljevima održivosti.

EU dodatno komplicira pregovore

EU zaostaje i po pitanju porezne politike, odbijajući smanjiti poreze i troškove poslovanja za strane tvrtke, čime dodatno pogoršava konkurentnost vlastitog gospodarstva, navode iz HUP-a.

Umjesto da slijedi primjer odnosa UK-a i SAD-a, EU dodatno komplicira pregovore, uključujući najavu novih carina na američke proizvode, poput zrakoplova Boeing, ako pregovori ne budu napredovali prema očekivanjima. U slučaju prekida pregovora, ponovno će se aktivirati carine od 25 posto na aluminij i čelik iz EU, 25 posto na automobile te opća tarifa od deset posto na sav uvoz iz EU. Prema prognozama Allianza, Njemačka bi u sljedeće tri godine mogla apsorbirati oko 33 milijarde dolara vrijedne kineske robe, što bi povećalo njezin ukupni uvoz za 2,5 posto. Međutim, ta bi povećana konkurencija mogla bi ugasiti od 17 do 25 tisuća radnih mjesta u tamošnjoj proizvodnji, posebno u sektorima strojeva, tekstila i nemetalnih mineralnih proizvoda. Veliki preokret dolazi iz odnosa SAD-a i Kine, jer su te dvije zemlje postigle povijesni dogovor kojim okončavaju trgovinski rat koji je ozbiljno uzdrmao globalna tržišta. Dogovoreno je 90-dnevno razdoblje bez novih carina, nakon čega bi carine mogle pasti i do 115 postotnih bodova.

Prema sporazumu, američke carine na kinesku robu pale bi sa 145 na 30 posto, dok bi kineske carine na američku robu pale sa 125 na deset posto. Ova vijest unijela je optimizam na tržišta te su cijene nafte i vodeći burzovni indeksi porasli, cijena zlata je pala, a američki dolar se oporavio u odnosu na euro. Carine su u suštini oblik poreza, a posljednjim smanjenjem američkih carina efektivna stopa pala je s otprilike 24 na 14 posto. Time se američkim potrošačima de facto omogućuje porezno rasterećenje u visini od oko tristo milijardi dolara, što dodatno pojačava poticajnu prirodu postignutog trgovinskog dogovora s Kinom.

Ipak, vremenski okvir od 90 dana djeluje ambiciozno, s obzirom na to da su pregovori o prvoj fazi sporazuma o trgovini s Kinom tijekom prve administracije predsjednika SAD-a Donalda Trumpa trajali gotovo godinu i pol, a ni tada svi ciljevi nisu bili ostvareni. Zbog toga EU mora hitno intenzivirati svoje pregovore sa SAD-om kako bi izbjegla dodatne negativne posljedice za svoje gospodarstvo i poslovni sektor. SAD je značajno smanjio i 'de minimis' carinu na male pošiljke iz Kine, s 120 na 54 posto za poštanske pošiljke vrijednosti do osamsto dolara, te na 30 posto za komercijalne pošiljke, što predstavlja daljnje smanjenje trgovinskih tenzija između dviju zemalja. Ova promjena pruža djelomično olakšanje velikim kineskim e-trgovcima poput Sheinai Temua, koji se uvelike oslanjaju na izravnu dostavu potrošačima u SAD-u pod 'de minimis' pragom.