Kada bi američka vojska bila država, smjestili bi se na 47. mjesto kao najveći emiter ugljičnih emisija na svijetu. Američko vojno onečišćenje značajno pridonosi klimatskim promjenama a njihov dugogodišnji nemar i nuklearna testiranja imala su veliku cijenu za okoliš.
Godine 2019., Sveučilišta Durham i Lancaster zajednički su objavili izvješće koje je pokazalo da je američka vojska ‘jedan od najvećih zagađivača klime u povijesti‘ te da troše više tekućih goriva i ispuštaju više CO2 od većine zemalja. Isto izvješće je utvrdilo da je američka vojska bila nacionalna država, bila bi 47. najveći emiter stakleničkih plinova u svijetu. Ove brojke dobivene su uzimanjem u obzir emisija samo od korištenja goriva.
Ovaj izvještaj nije bio šok. Američka vojska ogromna je infrastruktura i oslanja se na opsežnu globalnu mrežu kamiona, teretnih vozila i kontejnerskih brodova za opskrbu svojih operacija a te operacije, znamo mogu biti svakakve – od humanitarnih do svrgavanja i uništenja.
Svakako treba spomenuti da je prikupljanje podataka o američkim oružanim snagama iznimno teško, jer su se odlukom o povlačenju iz Protokola iz Kyota iz 1997., izuzeli od prijava emisija svojih vojnih snaga.
Onečišćenje zraka
Američka vojska dosljedno pridonosi povećanju ugljičnog otiska na dnevnoj bazi. Earth.org piše kako je utvrđeno da vojska u američkom vojnom kampu Minden svakodnevno palila otpad od streljiva i eksploziva bez ikakve kontrole dok se nije dogodila ogromna eksplozija. Nakon toga su se okrenuli privatnom postrojenju u pretežito crnačkom gradiću Colfax, kojim upravlja Clean Harbors, dugogodišnji izvođač radova Ministarstva obrane i jedan od najvećih rukovatelja opasnim otpadom u Sjevernoj Americi. Tvornica Colfax jedino je komercijalno postrojenje u zemlji kojemu je dopušteno spaljivati eksploziv i otpad od streljiva bez kontrole emisija u okoliš, a to za američku vojsku radi već godinama.
Jedan od izvještaja još tamo iz 2017. godine pokazuje kako je američka vojska kupovala 269.230 barela nafte dnevno i ispuštala više od 25.000 kilotona ugljičnog dioksida.
Projekt Cost of Wars otkrio je da je onečišćenje američke vojske uzrokovalo 1,2 milijarde metričkih tona emisija stakleničkih plinova godišnje, što napravi oko 257 milijuna osobnih automobila godišnje. Također, ovaj zapanjujući podatak pokazuje da američka vojska proizvodi više emisija od zemalja poput Švedske, Maroka ili Švicarske.
Onečišćenje zemljišta
Dva najstrašnija slučaja američkih vojnih aktivnosti onečišćenja bili su testovi nuklearnog oružja koje su izveli na Maršalovim otocima i u rezervatu Navajo Indijanaca. Od 1946. do 1958. Sjedinjene Države bacile su 67 nuklearnih bombi u onome što je danas poznato kao Republika Maršalovi Otoci. Ova testiranja izjednačena su s 1000 puta većom snagom od bombe u Hirošimi, a padavine nakon eksplozije imale su najveći utjecaj na četiri sjeverna atola: Enewetak, Bikini, Rongelap i Utrok, od kojih je svaki evakuiran zbog radijacije. Trovanje zračenjem, urođene mane, leukemija, karcinom štitnjače i drugi samo su neke od štetnih posljedica po život koje su iskusili stanovnici tih otoka više od 75 godina kasnije. Između 1944. i 1977. nuklearni rezervat Hanford u državi Washington ispustio je radioaktivne otrovne plinove i tekućine,a uz to rudarenje urana i nadzemni testovi nuklearnog oružja odvijali su se otprilike 50 godina u i oko ovih rezervata.
Ove radnje uzrokovale su dramatično povećanje stope raka među domorodačkim stanovništvom koje živi u ovoj regiji. Onečišćenje zemljišta američke vojske nije samo u obliku nuklearnog testiranja, već može biti i u obliku vojnih nekretnina. Izvješća pokazuju da se domaće i strane američke vojne baze svrstavaju među neke od najzagađenijih u svijetu. To je zbog zapanjujuće količine otrovnih kemikalija, poput perklorata i drugih komponenti mlaznog goriva, za koje je utvrđeno da zagađuju pitku vodu, vodonosnike i tlo koje okružuje baze.
Osim toga, američka vojska troši mnogo zemlje. Napuštena vojna mjesta vrlo su česta, a izvješća pokazuju da su gotovo 900 od 1200 vojnih mjesta i kampova samo u SAD-u napuštena vojna mjesta. Za te vojne lokacije također se kaže da su kontaminirane.
- Gotovo svaka vojna lokacija u ovoj zemlji ozbiljno je kontaminirana - rekao je John D. Dingell, umirovljeni kongresnik iz Michigana i ratni veteran, još 2014. godine.
Američka vojska je tvrdila da provodi pozitivne promjene u svojoj politici, ali ti napori su bili toliko neznatni da se postavlja pitanje shvaćaju li ova pitanja ozbiljno. Uložili su napore da povećaju obnovljive električne generatore u vojnim bazama u nastojanju da smanje svoj ugljični otisak, iako su ti napori bili minimalni.
Onečišćenje vode
Godine 2017. otkriveno je da je američka mornarička zračna postaja Oceana u Norfolku, prolila 84.000 galona goriva za zrakoplove u more, a 2019. se pojavilo izvješće koje je tvrdilo da su zračne snage američke vojske bacile industrijsko otapalo trikloretilen (TCE) u tlo oko međunarodne zračne luke Tucson. Nakon toga, utvrđeno je da je više od 1.350 stanovnika oboljelo od raka i drugih bolesti. Podnesene tužbe protiv zračnih snaga podnijeli su mnogi stanovnici Južnog Tucsona, koji tvrde da i danas pate od štete uzrokovane pijenjem zagađene vode. Ovaj nemar i zanemarivanje života nije novo ponašanje američke vojske. Utvrđeno je da je od 1953. do 1986. baza marinaca Lejeune u Sjevernoj Karolini zagađivala podzemne vode štetnim kemikalijama koje daleko premašuju sigurnosne standarde.
Američke intervencije
Osim njihovog destruktivnog doprinosa klimatskim promjenama, američki ratovi imali su razoran učinak na gospodarstva i stanovništvo zemalja u kojima su intervenirali. Ironija je da se mnoge intervencije SAD-a događaju jer američke korporacije žele zaštititi svoj pristup nafti i drugim fosilnim gorivima. Projekt Cost of Wars otkrio je da se ukupne emisije iz ratnih aktivnosti u Iraku, Afganistanu, Pakistanu i Siriji procjenjuju na više od 400 milijuna metričkih tona samo ugljičnog dioksida.
Eto, sjetite se samo ovoga kada vam idući put kažu da morate voziti elektirčni automobil od 2035, da se morate manje tuširati, manje jesti mesa i slične parole koje se upućuju običnom stanovništvu, a sve kako bi se spasila klima i život na zemlji.