Dokle više? Za skuplju struju kriv je i CO2

Cijene energenata i njihova možebitna skorašnja nestašica na europskom tržištu druga su glavna tema medija, poslije vijesti o ratu u Ukrajini. Nakon dvogodišnjega covid-terora industrija straha osmislila je nove apokaliptične scenarije u kojima se razni geopolitički i energetski stručnjaci gotovo natječu u pesimističnim prognozama o energetskoj propasti Europe dok cijene energenata nezaustavljivo rastu. Prestrašeni potrošač najčešće ne zna da podmirivanjem računa za električnu energiju, plin ili benzin plaća ne samo proizvodnju energenta nego i njegovu distribuciju te usput donosi profit burzama energije, lobijima, tržišnim špekulantima, državi… Poznato je da se cijene energije formiraju prema svjetskim tržišnim pravilima ponude i potražnje, ali pitanje je što utječe na cijenu naftnih derivata i plina u Hrvatskoj.

Formiranje cijena

U Ini objašnjavaju da na formiranje veleprodajne i maloprodajne cijene naftnih derivata na hrvatskom tržištu utječe više elemenata: najvažniji je cijena derivata na mediteranskom tržištu (na koju utječe cijena barela sirove nafte Brent na svjetskom tržištu), zatim trošarine (fiksne su bez obzira na kretanja cijene Brenta na tržištu) te odnos između kune i dolara.

– Posljednjih tjedana uglavnom svjedočimo rastu cijene sirove nafte i jačanju dolara u odnosu na ostale valute, a buduće kretanje cijena ovisit će ponajprije o kretanjima spomenutih čimbenika na međunarodnom tržištu – kažu u Ini.

Za hrvatsko tržište električne energije referentna je cijena ona koja se formira na mađarskoj burzi električne energije (HUDEX). Iako se i ona formira na temelju ponude i potražnje, ovisna je o strukturi proizvodnje (iz obnovljivih izvora, nuklearnih elektrana, termoelektrana). Osim toga, objašnjavaju u HEP-u, na porast cijena energenata koji se upotrebljavaju u proizvodnji električne energije utječu i povećanje cijena emisijskih jedinica ugljikova dioksida te smanjenje proizvodnje iz obnovljivih izvora energije. A prema riječima Vladimira Saba, direktora Customer Solutions Retaila tvrtke E.ON Hrvatska, za referentnu cijenu energenata uzima se dnevna cijena na burzi kojom se trguje dnevnim, mjesečnim ili godišnjim proizvodima.

– Opskrbljivači osiguravaju potrebne količine energenata za opskrbu kupaca vlastitom proizvodnjom ili ih mogu nabavljati na otvorenom tržištu po spot-cijenama, što je nepovoljnija opcija. Na lokalnom tržištu cijena električne energije ovisna je i o cijeni plina jer oko petina ukupne proizvodnje dolazi upravo od plina. Ovisno o izvoru proizvodnje energije postoje fiksni i varijabilni trošak. Kod konvencionalnih izvora te su stavke predvidive, a kod obnovljivih izvora energije varijabilni je trošak besplatan – kaže Sabo.

Prema njegovim riječima, E.ON Energija drugi je najveći opskrbljivač električnom energijom, a E.ON Plin treći najveći opskrbljivač plinom u Hrvatskoj; ta kompanija energentima opskrbljuje više od dvjesto tisuća kupaca (kućanstava, tvrtki i obrta).

– Prva smo velika kompanija u Hrvatskoj koja i kućanstvima i poduzetnicima nudi napredna rješenja za upotrebu čiste Sunčeve energije – kaže Sabo.

Smatra da tržište treba biti otvoreno i liberalizirano, uza što manje državnih intervencija u odluke i poslovanje privatnih kompanija i trgovačkih društava. Slijedom toga, kaže, tržište će povećati konkurentnost, donijeti inovacije, poboljšati ponudu za krajnjeg kupca i povećati isplativost takvih ponuda za opskrbu i proizvodnju električne energije i plina kao nereguliranih djelatnosti.

Počinje proizvodnja naftnih derivata

Međutim, u energetski upravljanom kaosu do potrošača se teško probija poruka da trenutačna globalna geopolitička situacija ne utječe na sigurnost opskrbe. Takvu poruku odašilje Ina, koja unatoč izrazito volatilnu tržištu neprestano osigurava opskrbu veleprodajnih i maloprodajnih kupaca. Rafinerija nafte Rijeka potkraj ožujka pokrenula je postrojenje koje će tijekom travnja biti u punom radnom kapacitetu i proizvoditi derivate. Ina u toj rafineriji prerađuje samo tipove lake sirove nafte koju kupuje na mediteranskom tržištu. Nafta tipa Ural, koja se proizvodi na ruskim poljima, ne ubraja se u tu kategoriju, stoga se ne očekuju poremećaji u opskrbi riječke rafinerije, a ni poremećaji u opskrbi kupaca.

Ina je 2021. proizvela gotovo 800 milijuna prostornih metara plina, što je tridesetak posto ukupnih potreba hrvatskog tržišta, i gotovo 600 tisuća tona nafte, što je dvadesetak posto ukupnih hrvatskih potreba. Da bi povećala domaću proizvodnju plina, pokrenula je kampanju na sjevernom Jadranu 'Razradni program sjeverni Jadran' u sklopu koje će se možda napraviti devet novih bušotina. Radovi su počeli lani i u ožujku je Ina počela proizvoditi prirodni plin iz nove bušotine Ika B-1R-DIR osiguravši tako ulazak novih 150.000 prostornih metara prirodnog plina dnevno u hrvatski plinski sustav. Godišnja proizvodnja nove bušotine bit će oko 55 milijuna prostornih metara, što je u ovom trenutku gotovo sedam posto ukupne Inine proizvodnje plina na moru i kopnu. Uskoro se očekuje puštanje u rad i druge bušotine, Marica-D-DIR-a, čija je očekivana dnevna proizvodnja oko 40.000 prostornih metara prirodnog plina. Ina i na kopnu provodi razradne aktivnosti na postojećim poljima te istražne aktivnosti na novima, što je ublažilo očekivani prirodni pad proizvodnje na postojećim poljima u Hrvatskoj i novim komercijalnim otkrićem plinskog ležišta pokraj Severovaca te manjim nalazištem nafte pokraj Jankovca na istražnom području Drava-02. Na tom istražnom području Ina je lani 3D seizmički snimila podzemlje na površini od 600 četvornih kilometara, što je bilo najveće ikada provedeno pojedinačno istraživanje Hrvatskoj. To istraživanje provedeno je i u Međimurju na površini od 150 četvornih kilometara u sklopu ugovora za istražno područje sjeverozapadne Hrvatska. Prošle su godine obavljena i magnetotelurska mjerenja na području istražnog područja Dinaridi-14. Ta je kompanija u istraživanje i proizvodnju nafte i plina u posljednjih pet godina uložila tri milijarde kuna i nastavlja ulagati.

Okretanje obnovljivima

Ni u HEP-u, koji proizvodnjom hidroelektrana podmiruje otprilike trećinu potreba za električnom energijom na hrvatskom tržištu, ne predviđaju nestašice. Tvrtka ostale potrebe kupaca u Hrvatskoj pokriva proizvodnjom termoelektrana, polovicu proizvodnjom NE-a Krško, zatim vlastitim obnovljivim izvorima (vjetroelektrana Korlat, šest sunčanih elektrana), obveznim otkupom od HROTE-ove proizvodnje iz obnovljivih izvora te uvozom i ostalom nabavom na domaćem tržištu. HEP-ov je cilj do 2030. povećati udjel obnovljivih izvora energije u vlastitoj proizvodnji električne energije, u prosječnoj hidrološkoj godini, s 35 na 50 posto, što znači da godišnju proizvodnju iz takvih izvora energije namjerava povećati s prosječnih šest na devet teravatsati, odnosno za 50 posto u odnosu na 2017. kad je donesena strategija 'HEP2030.'.

Iako potrošači ne mogu utjecati na rast cijena energenata, dobro je znati da proizvođači ne predviđaju njihovu nestašicu. Sve ostalo – preživjet ćemo kao što smo i dosad. Ovo nije ni prva inflacija, a ni rat koji se događa 'tamo negdje', a ipak dovoljno blizu da zakomplicira život i puku koji krizu niti je izazvao niti je može riješiti, ali kao i uvijek do sada – podmiruje tuđe račune plaćajući previsoke vlastite.