Zastarjela infrastruktura i nedostatak kapaciteta za pohranu energije sve su veći izazovi za stabilnost elektroenergetskih sustava EU-a
Zastarjela elektroenergetska mreža Europe i manjak kapaciteta za pohranu energije predstavljaju ozbiljan rizik za kontinuiranu opskrbu električnom energijom, upozoravaju stručnjaci te dodaju da će za prilagodbu rastućem udjelu obnovljivih izvora te sve većoj potražnji, Europskoj uniji trebat će ulaganja u iznosu od više bilijuna eura.
Podsjetimo, prije koji tjedan Španjolska i Portugal doživjeli su najgori prekid napajanja u posljednjih nekoliko desetljeća. Iako se uzrok još istražuje, stručnjaci i industrijski akteri već sada ističu da je infrastruktura u ozbiljnoj krizi i zahtijeva hitnu modernizaciju.
- Nestanak struje bio je poziv na buđenje. Pokazao je koliko je hitno i neizbježno modernizirati europsku elektroenergetsku mrežu - poručila je Kristina Ruby, glavna tajnica udruženja Eurelectric koje okuplja europski elektroenergetski sektor.
Velik dio europske mreže izgrađen je u prošlom stoljeću a polovica prijenosnih linija starija je od 40 godina. Istovremeno, proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora, kao i potražnja koju generiraju podatkovni centri i električna vozila, neprestano rastu. Dok su globalna ulaganja u obnovljive izvore energije gotovo udvostručena od 2010. godine, ulaganja u prijenosnu mrežu stagniraju na oko 300 milijardi dolara godišnje. Međunarodna agencija za energiju (IEA) procjenjuje da bi taj iznos do 2030. trebao biti više nego udvostručen, i to na više od 600 milijardi dolara godišnje.
Europska komisija pak procjenjuje kako će do 2050. trebati uložiti između 2 i 2,3 bilijuna dolara u prijenosnu infrastrukturu.
Španjolska i Portugal kao primjeri niske povezanosti
Problemi s međusobnom povezanošću država članica dodatno pogoršavaju situaciju. Španjolska, primjerice, ima svega 5 posto mrežnih veza izvan Pirenejskog poluotoka. Potrebna je jača povezanost s Francuskom i Marokom, smatra José Luis Domínguez-García iz katalonskog IREC-a. Europska komisija postavila je cilj povećanja razine međupovezanosti na 15 posto do 2030. godine što znači da svaka članica mora moći uvesti barem 15 posto svoje proizvodne snage iz susjednih zemalja. Kao dio toga, Španjolska gradi novu vezu s Francuskom preko Biskajskog zaljeva, kojom će se udvostručiti kapacitet prekogranične razmjene električne energije.
Udio obnovljivih izvora u elektroenergetskom miksu EU-a porastao je s 34 posto u 2019. na 47 posto prošle godine, dok je udio fosilnih goriva pao s 39 posto na 29 posto, prema podacima think tanka Ember. U Španjolskoj su obnovljivi izvori prošle godine činili rekordnih 56 posto proizvodnje, a zemlja planira do 2035. ugasiti sve nuklearne elektrane. Koliko je to pametan potez tek će se vidjeti, ali teško da će energetski miks u budućnosti moći biti bez nuklearne energije s obzirom na sve veću potražnju što podatkovnih centara, što AI-ja.
To je već prepoznala Danska koja upravo razmatra ukidanje 40-godišnje zabrane nuklearne energije, pa se u Kopenhagen otvaraju raspravu o malim modularnim reaktorima kao dopuni obnovljivim izvorima u želji da izbjegnu upravo ono što se dogodilo u Španjolskoj i Portugalu.Iako je poznata po predvodništvu u korištenju energije vjetra, zemlja preispituje ulogu nuklearne energije u stabilizaciji elektroenergetske mreže.
Ukidanje zabrane iz 1985. godine svrstalo bi Dansku među sve veći broj država koje u nuklearnoj energiji vide ključni alat za uravnoteženje nestalnih obnovljivih izvora poput vjetra i sunca. U susjednoj Švedskoj desna vlada pokušava revitalizirati nuklearni sektor, koji još uvijek uključuje tri aktivna reaktora, nakon desetljeća burnih rasprava koje su započele nakon nesreće u američkom Three Mile Islandu 1979.. godine. Danska danas ima jedan od najvećih udjela obnovljivih izvora u proizvodnji električne energije u Europi, zahvaljujući velikim pučinskim vjetroelektranama. No, uz vjetar koristi i fosilna goriva poput ugljena i plina, kao i interkonekcije sa Švedskom i Norveškom koje imaju nuklearne i hidroenergetske izvore kako bi osigurala stabilnu opskrbu električnom energijom.
Duga modernizacija
Za razliku od solarnih i vjetroelektrana koje se mogu brzo graditi, modernizacija mreže traje desetljeće pa i više. Zbog kompleksnosti, troškova i tehničkih izazova, nadogradnja mreža debelo kasni za zelenom tranzicijom. Porast obnovljivih izvora otvara i pitanje stabilnosti frekvencije mreže. Solarna i vjetroenergija proizvode istosmjernu struju, dok elektrane na plin i nuklearne elektrane proizvode izmjeničnu. Da bi se istosmjerna energija mogla koristiti u kućanstvima i poslovnim prostorima, mora se konvertirati na standardnu frekvenciju od 50 herca. Ako dođe do naglog pada proizvodnje, potrebno je brzo osigurati rezervni kapacitet izmjenične struje kako bi se spriječila destabilizacija sustava. U suprotnom, automatski zaštitni mehanizmi gase pojedine izvore kako bi zaštitili transformatore i vodove što, ako se dogodi na više mjesta odjednom, može izazvati kolaps sustava.
Portugal, primjerice, raspolaže s tek dvije postrojenja, plinskom i hidroelektranom koje mogu brzo reagirati u slučaju potrebe. Premijer Luis Montenegro najavio je kako zemlja planira proširiti svoje kapacitete nakon ovog nemilog događaja.
Pohrana energije
Baterijski sustavi za pohranu energije postaju ključni u stabilizaciji sustava, kažu stručnjaci. Velika Britanija je nakon nestanka struje 2019., koji je pogodio milijun korisnika, uložila značajna sredstva u proširenje kapaciteta za pohranu. Krajem prošle godine imala je instaliranih oko 5 gigavata baterijskog kapaciteta. Europa trenutno raspolaže s 10,8 GW baterijske pohrane, a planira doseći 50 GW do 2030. Ipak, to je i dalje daleko ispod potrebnih 200 GW, navodi Europsko udruženje za pohranu energije (EASE).