Zeleno i digitalno
StoryEditor

Europa se nalazi pred izazovom stvaranja nove i profitabilne industrije recikliranja

05. Kolovoz 2022.

Piše: Renata Debeljak

Industrija recikliranja tekstilnog otpada stvorila bi 15.000 novih radnih mjesta

Gotovo svaki Europljanin godišnje stvori više od 15 kilograma tekstilnog otpada, dok bi do 2030. ta brojka mogla dosegnuti 20 kilograma po stanovniku. Čak 85 posto tog otpada dolazi iz privatnih kućanstava. Nimalo ohrabrujuć nije ni podatak da se od tekstilnog otpada u nove tkanine i odjeću ne reciklira čak ni 1 posto nošene odjeće. To je tek mali dio rezultata istraživanja koje je nedavno objavila američka konzultantska multikompanija McKinsey, pod nazivom Scaling textile recycling in Europe—turning waste into value, što još više naglašava ciljeve projekta ReHubs pod vodstvom Euratexa najavljenog na nedavnoj izložbi Techtextila u Frankfurtu.

Stvaranje novog tekstilnog otpada jako je problematično, budući da većina završi na odlagalištima ili u spalionicama otpada unutar ili izvan Europe, a što svakako ima negativne posljedice za stanovništvo i okoliš. Stoga je pred Europom značajna transformacija koja bi mogla stvoriti veliku i održivu novu industriju pretvarajući otpad u novu vrijednost.

Iako se sve više modnih konglomerata i multikompanija hvali kako su orijentirani prema održivosti i naveliko ističu u svom poslovanju ekološki predznak, a nerijetko od svojih kupaca i preuzimaju nošenu odjeću tvrdeći kako toj odjeći daju 'novi život' proizvodeći od njih nove kolekcije odjeće, stvarnost, ipak izgleda sasvim drugačije. Od 7,5 milijuna tona rabljenog tekstila koji se prikupi u Europi svake godine, više od 65 posto završi izravno na odlagalištima ili na otpadu za spaljivanje. Ostatak se skuplja i reciklira, ali obično samo kao rabljena odjeća ili kao grubo reciklirani proizvodi poput krpa. Prema istraživanju, ne samo da bi vrijedilo dati drugi život odjeći i kućnom tekstilu, već možda i preispitati vlastite potrošačke navike.

Profitalbina grana gospodarstva

Postoji više načina za rješavanje problema otpada, uključujući smanjenje prekomjerne proizvodnje i prekomjerne potrošnje, produljenje životnog vijeka proizvoda i dizajniranje proizvoda za povećanu cirkularnost, a jedan od najodrživijih i najprihvatljivijih modela je sustav recikliranja fiber-to-fiber, odnosno pretvaranje tekstilnog otpada u nova vlakna koja se koriste za izradu nove odjeće ili drugih tekstilnih proizvoda. Neke tehnologije, poput mehaničkog recikliranja čistog pamuka, već su uspostavljene, a ostale tehnologije, poput kemijskog recikliranja poliestera, već su duže vrijeme predmet intenzivnog istraživanja i razvoja, i uskoro bi se mogle početi primjenjivati. Nakon što se te tehnologije počnu napokon primjenjivati, procjene stručnjaka su da bi se 70 posto tekstilnog otpada moglo reciklirati po metodi fiber-to-fiber.

Recikliranje tekstila samo je jedno od rješenja koje bi modna industrija kao jedan od najvećih zagađivača okoliša, trebala koristiti i doprinijeti rješavanju problema s otpadom.

- Nema sumnje da je smanjenje prekomjerne proizvodnje i potrošnje ekološki bolje od recikliranja. Ako se uopće može spriječiti nastanak otpada, to će uvijek biti bolje od recikliranja otpada - kaže Karl-Hendrik Magnus, iz McKinseyjevog ureda u Frankfurtu, i voditelj održivosti u skupini za odjeću, modu i luksuz.

Karl-Hendrik Magnus smatra da bi recikliranje tekstila definitivno moglo postati 'profitabilna grana gospodarstva'.

- U osam godina bi se diljem Europe moglo otvoriti 15.000 novih radnih mjesta uz pokretanje cirkularne ekonomije, plus tržište s obujmom prodaje do 8 milijardi eura - navodi. 

Nove tehnologije daju velike šanse za preusmjeravanje modne industrije prema sustavu recikliranja, poput mehaničke obrade pamuka koja je već dobro uspostavljena, potom nove metode obrade za viskozna vlakna i testiranja za kemijsku obradu rabljenih poliesterskih tkanina. Staru odjeću potrebno je razvrstati po kvaliteti, skinuti gumbe i patentne zatvarače te provjeriti sastav vlakana. Neriješen problem su još uvijek miješana vlakna.

Europska industrija odjeće i tekstila već danas može početi širiti potrebnu infrastrukturu za prikupljanje, sortiranje i recikliranje u zatvorenom krugu. Izvješće tvtke McKinsey može biti temelj za daljnja istraživanja i suradnju kako bi se uspostavilo recikliranje tekstila u velikim razmjerima u Europi i možda preusmjerilo velik dio modne proizvodnje europskih tvrtki sa Dalekog Istoka u Europu. Recikliranje fiber-to-fiber u velikim bi se razmjerima moglo postići do 2030., stvarajući novu i održivu cirkularnu industriju u Europi.

Ekonomska i ekološka korist

Modne tvrtke moraju postaviti ambiciozne ciljeve za recikliranje tekstila i dizajn okrenut cirkularnosti.

- Proizvođači tekstila moraju ulagati u opremu koja može raditi s recikliranim vlaknima. Investitori trebaju podržati nove načine izrade tekstila. Javni sektor mora proširiti infrastrukturu kako bi zaživio sustav prikupljanja i recikliranja tekstila. Svaki od ovih sudionika u cijelom procesu trebao bi učiniti puno više nego što je to trenutno slučaj - navodi se u istraživanju tvrtke McKinsey.

Prikupljanje, razvrstavanje i prethodna obrada ograničavaju količinu tekstilnog otpada dostupnog za recikliranje po metodi od vlakna do vlakna. Stope prikupljanja trenutno su u prosjeku 30 do 35 posto, a velik dio nerazvrstanog bruto otpada izvozi se izvan Europe. Nadalje, većina tehnologija recikliranja fiber-to-fiber ima stroge ulazne zahtjeve za sastav i čistoću vlakana pa je, na primjer, elastan problematičan za neke od navedenih tehnologija.

Kako bi se postigao puni potencijal novorastuće industrije, tehnologije recikliranja fiber-to-fiber moraju dodatno proširiti metode rukovanja sa mješavinama vlakana, smanjiti svoje troškove i poboljšati kvalitetu novoproizvedenih materijala. Analiza McKinseya pokazuje da bi prevladavanjem ovih prepreka recikliranje pretvaranjem tekstilnog otpada u nova vlakna moglo dosegnuti 18 do 26 posto bruto tekstilnog otpada do 2030.godine.

- Kako bismo dosegnuli zadane ciljeve, procjenjujemo da bi do 2030. godine bila potrebna ulaganja u kapitalne izdatke u rasponu od 6 do 7 milijardi eura. I to samo za industriju u Europi. Brojke koje su potrebne za globalni pomak za tekstilni otpad daleko su veće - navodi McKinsey. 

Cijeli lanac vrijednosti, uključujući prikupljanje tekstila, sortiranje i recikliranje, zahtijeva znatna ulaganja da bi se dostigli ti rezultati. Analiza McKinseya pokazuje da bi ova industrija mogla, kada sazrije i poveća se, postati samostalna i vrlo profitabilna s ukupnim profitom od 1,5 do 2,2 milijarde eura do 2030., dok bi joj godišnji prihodi nakon toga mogli iznositi od 3,5 do 4,5 milijardi eura. Lanac vrijednosti recikliranja tekstila mogao bi stvoriti novu, vrijednu sirovinu koji omogućuje veću proizvodnju odjeće u Europi, dodaju stručnjaci MyKinseya.

Osim izravnih ekonomskih koristi, povećanje recikliranja tekstila ima i ekološko-društvene koristi. Uz pokretanje novih radnih mjesta, emisije ugljičnog dioksida (CO2e) mogle bi se smanjiti za približno 4 milijuna tona, što je ekvivalentno kumulativnim emisijama površine koju zauzima Island, a znatno bi se smanjilo onečišćenje i korištenje voda i zemljišta.

Izvješće ukazuje i na nedavne europske političke inicijative koje potiču modnu industriju da krene prema poboljšanom prikupljanju otpada i više cirkularnih modela. 'Na primjer, članak 11. stavak 1. Okvirne direktive o otpadu navodi da su države članice EU dužne uspostaviti odvojena skupljanja tekstila do 2025.', ističu autori studije.

Globalna tvrtka Circ, čija je jedna od misija kreiranje tehnoloških inovacija i sustava za pretvaranje rabljene odjeće u nove sirovine, najavila je financiranje projekta recikliranja tekstilnog otpada u Europi sa 30 milijuna dolara.

28. studeni 2022 10:28