Gutaju struju kao male države: tko gradi AI centre i koliko energije troše

Ako tražimo preteču današnjih podatkovnih centara, možemo se vratiti u 1945. na Sveučilište u Pennsylvaniji gdje je bio smješten ENIAC-a, prvo opće-namjensko elektroničko digitalno računalo. Ta Zgrada mogla bi se opisati kao 'podatkovni centar' ali taj pojam se naravno tad još nije koristio. Od tada nitko o njima nije previše razmišljao i gubio glavu o podatkovnim centrima, a priče o njima su se  mogle pronaći skrivene samo u nekim IT i sličnim časopisima. No, situacija se, prvo polako, pa brzo počela mijenjati.

Početkom 2020. u svijetu je radilo oko 500 hiperskalnih podatkovnih centara najvećih cloud igrača, od Amazona, Microsofta i Googlea do Mete i Alibabe. Danas su ta 'postrojenja za obradu podataka' postala možda najkritičniji i najproblematičniji dio energetskog sustava.

Prema procjenama Međunarodne agencije za energiju, podatkovni centri su 2024. godine potrošili oko 415 teravatsati električne energije, što je približno 1,5 posto globalne potrošnje. U idućim godinama krivulja ne ide blago prema gore, nego eksponencijalno, pa se predviđa da će se do 2030. potrošnja popeti na oko 945 TWh, više nego što danas troši, recimo, cijeli Japan. Industrija koja je desetljećima bila 'skrivena' preko noći je postala faktor koji mijenja planove energetskih kompanija, regulatora, pa i vlada.

Glavni katalizator tog skoka više nisu Netflix, TikTok i ostali oblici streaminga, nego generativna umjetna inteligencija. Treniranje velikih modela i svakodnevno 'pokretanje' tih modela u pozadini aplikacija traži specijalizirane čipove u gusto zbijenim klasterima. Ti novi AI klasteri ne emitiraju dim, ne proizvode buku i nemaju dimnjak, ali im je energetski otisak usporediv s ozbiljnim industrijskim pogonima.

Koliko ih zapravo ima

Naizgled jednostavno pitanje, koliko je podatkovnih centara svijet izgradio do 2025. u praksi nema jedan točan odgovor. Ne postoji globalni 'katastar' tih objekata, a ni definicije nisu usklađene. Jedno je brojati samo javne centre u vlasništvu cloud kompanija i operatora, drugo ubrajati i sve ostale manje  zatvorene centre u raznim korporacijama.

Podatkovni centar, Nizozemska

Zbog toga analitička kuća ABI Research koristi kategoriju 'javnih' podatkovnih centara. Prema njihovoj procjeni, do kraja 2025. u svijetu će ih biti 6.111, od toga 5.544 kolokacijske lokacije na kojima više korisnika unajmljuje prostor i energiju, te 567 hiperskalnih centara, od najvećih svjetskih igrača.

Kada u račun uvrstimo i manja, zatvorena i edge postrojenja, slika postaje znatno veća. Kompilacije tržišnih podataka poput onih koje sastavlja Brightlio pokazuju da se globalni broj podatkovnih centara u 2025. kreće između 11.800 i 12.000 objekata, dok noviji pregledi Cargosona već govore o više od 12 tisuća aktivnih lokacija. Riječ je o ukupnoj slici, od hiperskalnih kampusa do manjih enterprise i edge čvorišta. Synergy Research, s nešto širom definicijom hiperskale, za kraj 2024. broji 1.136 hiperskalnih data centara, a u prvom tromjesečju 2025. već 1.189 objekata, uz dodatnih 504 koji su u planiranju ili izgradnji.

Synergy istodobno bilježi da je samo u 2024. u pogon ušlo 137 novih hiperskalnih centara i da se u idućim godinama očekuje relativno stabilan tempo od 130 do 140 novih godišnje.

Drugim riječima, svake godine na globalnu mrežu 'sjedne' nova serija digitalnih elektrana snage od nekoliko stotina megavata.

A iza cijele te priče stoji tek uski krug investitora. Najnoviji presjek Synergyja pokazuje da hiperskalni centri,  mega-kampusi koje podižu globalni cloud i AI igrači, već danas nose oko 44 posto ukupnog kapaciteta svih podatkovnih centara u svijetu, a do 2030. njihov bi udio trebao porasti na više od 60 posto.

U apsolutnim brojkama, u pogonu je više od tisuću takvih objekata. Dok Synergy za kraj 2024. broji 1.136 hiperskalnih centara, konsolidirani podaci koje prenose Cargoson i drugi izvori govore o 1.189 hiperskalnih lokacija već u prvom kvartalu 2025.

Dominacija Sjedinjenih Država pritom je ogromna. Recentne procjene govore o otprilike 640 hiperskalnih kampusa na američkom tlu, što je oko 54 posto ukupnog broja. Kina drži otprilike 190, Japan nešto više od 70, Njemačka oko 60, a Ujedinjeno Kraljevstvo četrdesetak do pedesetak takvih objekata.

Velika ulaganja

Microsoft je u vlastitom strateškom dokumentu početkom godine otvoreno poručio da je samo u fiskalnoj 2025. 'na putu da uloži oko 80 milijardi dolara' u AI-om opremljene podatkovne centre. IoT Analytics istodobno procjenjuje da je globalno tržište data-centar infrastrukture 2024. doseglo 290 milijardi dolara i da je na putu da do kraja desetljeća premaši bilijun dolara godišnje. Big Tech danas ulaže u 'tvornice podataka' tolike razine koju, primjerice, industrija automobila nikada nije vidjela.

Energetika je mjesto gdje priča prestaje biti apstraktna. IEA u posebnom izvješću 'Energy and AI' podsjeća na trivijalnu, ali ključnu činjenicu koja glasi da bez energije nema ni umjetne inteligencije, i računa da su podatkovni centri 2024. potrošili oko 415 teravatsati električne energije, otprilike 1,5 posto globalne potrošnje.

Potrošnja je od 2017. do danas rasla prosjekom od oko 12 posto godišnje. Do 2030., bi se prema predviđanjima trebala više nego udvostručiti, na oko 945 TWh.

U toj globalnoj raspodjeli IEA procjenjuje da Sjedinjene Države trenutno 'upiju' oko 45 posto električne energije podatkovnih centara, Kina približno 25 posto, a Europa oko 15 posto.

Europa je za sebe izračunala slične trendove. Vijeće EU-a, pozivajući se na podatke Europske komisije i IEA-e, navodi da su podatkovni centri u Europi 2024. potrošili oko 70 TWh struje, otprilike 2 posto ukupne potrošnje električne energije na kontinentu, a do 2030. ta bi brojka trebala narasti na oko 115 TWh. IEA u istom izvješću navodi da takav objekt, s priključnom snagom reda veličine 100 megavata, godišnje potroši otprilike koliko i 100 tisuća kućanstava, dok će najveći kampusi koji su danas u izgradnji trošiti i dvadeset puta više. To znači da jedan novi AI kampus može 'pojesti' struju cijelog većeg hrvatskog grada. I to 24 sata na dan, sedam dana u tjednu.

Podatkovni centar, Las Vegas

A to je samo električna energija. Voda za hlađenje postaje drugi, podjednako problematičan resurs. Brojna recentna istraživanja i lokalne rasprave, od zapadnog dijela SAD-a do Australije pokazuju da veliki centri za hlađenje mogu trošiti milijune litara vode dnevno, zbog čega se sve češće postavlja pitanje koliko takva infrastruktura može rasti prije nego što uđe u izravan konflikt s potrebama stanovništva.

Mreža pod pritiskom

U drugoj polovici 2020-ih sve više izgleda da će glavno usko grlo AI ekonomije postati elektroenergetski sustav. IEA upozorava da će do 2030. podatkovni centri i s njima povezane AI i kripto-aktivnosti biti među najbrže rastućim izvorima potražnje za strujom u razvijenim gospodarstvima, u nekim scenarijima odgovorni i za više od petine ukupnog rasta potrošnje.

Posljedice se već vide na terenu. U Sjedinjenim Državama regulatorne agencije i mrežne kompanije bilježe višegodišnje redove za priključenje novih centara, dok IEA procjenjuje da prosječno čekanje na priključak u mnogim razvijenim tržištima traje od jedne do tri godine, a u pojedinim žarištima poput Nizozemske ili Sjeverne Virginije i do deset godina.

Za energetske kompanije i regulatore to znači da gradnja novih podatkovnih centara više nije 'pozadinska' IT tema. Svaki novi AI kampus snage 100 MW i više, pogotovo ako radi 24/7, preslaguje lokalni elektroenergetski miks, potiče ubrzanu izgradnju novih izvora i prijenosne infrastrukture, ali kratkoročno može povećati pritisak na cijene struje za kućanstva i industriju.

Na razini fizičke infrastrukture Europa je treći globalni pol iza SAD-a i Kine. Pregled Cloudscene baze podataka koji je pripremio Cargoson pokazuje da Europa danas ima 3.346 podatkovnih centara u 44 države. Njemačka prednjači s 529 centara, Ujedinjeno Kraljevstvo je na 523, Francuska 322 i Nizozemska  298.  Hrvatska je u toj mapi skromna fusnota s devet registriranih centara.

Zbroj brojki za 2025. zvuči spektakularno, ali je zapravo upozorenje, s više od 6 tisuća javnih i oko 12 tisuća ukupnih centara, stotinjak novih hiperskalnih kampusa godišnje i stotine milijardi dolara ulaganja guraju podatkovnu industriju u rang najgladnijih potrošača energije na planetu. Pitanje je samo tko će platiti svu tu struju i vodu, i kako će se cijela priča odraziti na krajnje korisnike, stanovništvo, račune i na buduće cijene energije.