Hrvatska odlučno neodlučna na raskrižju energetske tranzicije

U energetskom sektoru priča se o obnovljivim izvorima energije (OIE). Onamo slobodnije pristiže novac, kladi se na budućnost koju uvjetuju ciljevi dekarbonizacije i zelene tranzicije. No koliko se brzo prelazi na čišću energiju? U prvoj polovini 2025. OIE je u globalnom energetskom miksu prvi put premašio udio ugljena, a u lipnju je energija Sunca prvi put postala najveći izvor električne energije u Europskoj uniji. Ciljevi su veliki, vidimo da su se počeli i postizati, ali rekordan rast prati usporavanje investicija zbog političkih promjena u Americi i ratnog sukoba u Ukrajini. Zemlja veličine Hrvatske uvelike ovisi o uvjetima koje nameće okružje, zbog čega će, gotovo sigurno, svoj golemi potencijal u Suncu, vodi, vjetru i geotermalnoj energiji u budućnosti ostvarivati sporije od drugih. Dijelom i zbog unutarnjih političkih uvjeta.

– Energetikom se godinama provlače socijalne politike, a njima u 21. stoljeću svakako više nije mjesto u tom sektoru. Zna se, ili bi se trebalo znati, koji resor treba provoditi tu vrstu politike. Građane se zapravo obeshrabruje da ulažu u OIE i da budu jedni od nositelja energetske tranzicije. Jeftinom energijom i energentima doslovno se kupuje socijalni mir, što nije dobro za budućnost energetskog sektora, ali ni za same građane; industrija i poduzetništvo pak prilično skupo plaćaju energiju. Dokaz je i Eurostatovo izvješće za posljednjih šest mjeseci 2024. u kojem se lijepo uočava da naše poduzetništvo plaća električnu energiju prema cijenama odmah iza Njemačke – objasnio je konzultant u energetici Igor Grozdanić.