U novome broju osvrta Instituta za javne financije Leonarda Srdelić analizira kretanja prihoda od okolišnih poreza u Hrvatskoj i Europskoj uniji koji pokazuju rast s 0,6 milijardi eura u 1995. godini na 2,3 milijarde eura u 2022., s prosječnom godišnjom stopom rasta od 5,8 posto. Porezi na energente činili su većinu ovoga rasta, dok su porezi na transport te zagađenje i prirodne resurse imali manji doprinos.
S 3,3 posto BDP-a Hrvatska ima jedan od najviših udjela prihoda od okolišnih poreza unutar EU-a, odmah iza Grčke i Bugarske. Trendovi također pokazuju da u Hrvatskoj udio prihoda od okolišnih poreza u BDP-u u prosjeku raste, za razliku od općega smanjenja na razini EU-a.
Okolišni su porezi ključan fiskalni instrument EU-a usmjeren na proizvode i aktivnosti koji negativno utječu na okoliš s ciljem izmjene obrasca proizvodnje i potrošnje štetne za okoliš, potičući istovremeno ekonomski učinkovite prakse i generiranje prihoda za financiranje zelenih projekata. Osim toga, porezi su važan izvor financiranja zelenih projekata koji podržavaju ciljeve Europskoga zelenog plana, uključujući smanjenje emisija stakleničkih plinova za 55 posto do 2030. i postizanje klimatske neutralnosti do 2050. godine.
Visok udio prihoda od okolišnih poreza u BDP-u, osobito onih vezanih uz energente, odražava daljnju ovisnost Hrvatske o fosilnim gorivima kao i to da je proces odvajanja gospodarskoga rasta od potražnje za fosilnim gorivima znatno sporiji u odnosu na prosjek EU-a. Radi boljeg razumijevanja ove dinamike, korisno je pratiti intenzitet emisije CO2, koji označava količinu CO2 emitiranu po jedinici proizvedene energije. Taj pokazatelj ukazuje na udio energije dobivene iz fosilnih goriva u ukupnoj proizvodnji energije. Fluktuacije u intenzitetu emisije CO2 u Hrvatskoj pokazuju da na potražnju za fosilnim gorivima u promatranome razdoblju nije utjecala porezna politika, već je ona primarno ovisila o gospodarskoj aktivnosti. Nasuprot tome, na razini europodručja primjećuje se stabilan trend smanjenja emisije CO2 po jedinici proizvedene energije, što implicira uspješniju implementaciju politika usmjerenih na povećanje energetske učinkovitosti i širu upotrebu obnovljivih izvora energije.
U skladu s tim, Srdelić naglašava da u Hrvatskoj mjere za poticanje energetske učinkovitosti i tranziciju prema obnovljivim izvorima energije nisu implementirane s potrebnom razinom učinkovitosti ili širinom u odnosu na prosjek EU-a.
Jedan od ključnih alata koji se nameću za zemlje poput Hrvatske koje iskazuju fluktuacije u emisijama CO2 usko vezane uz gospodarsku aktivnost, jest uvođenje poreza na ugljik. Prihodi generirani ovim porezom mogu se reinvestirati u zelene projekte, poboljšanje infrastrukture i razvoj tehnologija koje doprinose smanjenju ovisnosti o fosilnim gorivima.
Autorica stoga zaključuje da bi promišljeno uvođenje i jačanje fiskalnih mjera omogućilo Hrvatskoj da učinkovitije odgovori na klimatske izazove i potrebe energetske tranzicije kako bi ujedno ispunila obveze smanjenja emisija stakleničkih plinova za 55 posto do 2030. i postizanja klimatske neutralnosti do 2050. godine.