Dekarbonizacija bez plana nije opcija, a bez tranzicijskog plana ni banke ni investitori više ne žele čuti za vas
Piše: Damjan Spoja, voditelj odjela, ATD Solucije
Ubrzana tranzicija prema niskougljičnoj ekonomiji u Europskoj uniji stavlja tranzicijske planove u središte pažnje poduzeća, posebno u sektorima kao što su poljoprivreda, energija, transport, građevina i teška industrija. Ti planovi postaju ključni strateški alati za tvrtke koje žele osigurati održivost poslovanja, prilagoditi se tranzicijskim i fizičkim klimatskim rizicima te zadovoljiti očekivanja financijskog sektora te ETS i ETS 2 (European Trading System) zahtjeve.
Što su tranzicijski planovi?
Tranzicijski planovi predstavljaju strukturirane strategije kojima poduzeća detaljno opisuju kako će prilagoditi svoje poslovanje ciljevima dekarbonizacije, smanjiti emisije stakleničkih plinova te se pripremiti na promjene koje donosi klimatska tranzicija. Ovi planovi su važan alat za upravljanje rizicima povezanim s regulativnim promjenama, tržišnim pomacima te fizičkim utjecajima klimatskih promjena.
Zašto su tranzicijski planovi ključni za poduzeća u kritičnim sektorima?
Sektori poput poljoprivrede, energetike, transporta, građevinarstva i teške industrije suočavaju se s najintenzivnijim izazovima klimatske tranzicije:
- Dekarbonizacija poslovanja: Tranzicijski planovi omogućuju tvrtkama strukturirano smanjenje emisija te prelazak na čiste tehnologije i obnovljive izvore energije. Transportni sektor može planirati ulaganja u elektrifikaciju flota i razvoj infrastrukture za punjenje električnih vozila. Distribucija goriva mora se prilagoditi kroz ulaganja u infrastrukturu za alternativna goriva, kao što su biogoriva i vodik.
- Prilagodba tranzicijskim rizicima: Poduzeća mogu pravodobno odgovoriti na regulatorne promjene poput ETS 2 zahtjeva (koji postepeno uključuju trgovanje emisijama za transport i građevinarstvo) te tržišne trendove poput povećane potražnje za zelenim proizvodima. Poljoprivredna poduzeća mogu uvesti održive prakse poput precizne poljoprivrede, a građevinski sektor može razviti strategije za gradnju objekata gotovo nulte potrošnje energije.
- Prilagodba fizičkim klimatskim rizicima: Proaktivno upravljanje rizicima od ekstremnih vremenskih događaja ključno je za očuvanje proizvodnih kapaciteta i dugoročnu stabilnost poslovanja. Poljoprivreda može koristiti napredne sustave navodnjavanja za smanjenje šteta od suša, dok građevinski sektor može primijeniti otpornije građevinske materijale i dizajne koji izdržavaju klimatske promjene.
Važnost tranzicijskih planova za banke i financijski sektor
Banke i tržišta kapitala koriste tranzicijske planove kao temeljni pokazatelj spremnosti poduzeća za prilagodbu novim uvjetima i upravljanje rizicima. Kvalitetan tranzicijski plan smanjuje percepciju rizika ulaganja u poduzeća iz kritičnih sektora, čime bankama omogućava lakše donošenje odluka o financiranju uz povoljnije uvjete za klijente koji jasno pokazuju svoju otpornost na klimatske rizike.
Banke, slijedeći smjernice Europske bankarske agencije (EBA), sve češće inzistiraju na jasnim i vjerodostojnim tranzicijskim planovima tijekom procesa odobravanja kredita, posebice u ugljično intenzivnim industrijama.
Zakon o klimatskim promjenama i zaštiti ozonskog sloja (NN 67/2025)
Zakon prenosi nove EU uredbe koje zahtijevaju da Hrvatska do 2030. smanji emisije stakleničkih plinova u sektorima izvan sustava trgovanja (npr. poljoprivreda, zgradarstvo, promet, otpad) za najmanje 16,7 posto u odnosu na 2005., unutar godišnjih nacionalnih kvota.
Ujedno se propisuje izrada procjene rizika i ranjivosti na klimatske promjene za određene sektore, na temelju koje se definiraju mjere prilagodbe i potrebna financijska sredstva.
Za sektore uključene u EU ETS (poput stacionarnih postrojenja i zrakoplovstva), postavlja se novi cilj smanjenja emisija od 62 posto do 2030. u odnosu na 2005. godinu.
Iz navedenog vidljivo je da će izrada tranzicijski planova biti podloga za provedbu navedenih ciljeva odnosno za planiranje i provedbu planova za smanjenje emisija i mjera prilagodbe klimatskim promjenama.
Povezanost Omnibus I i II s tranzicijskim planovima i pristupom financiranju
U najnovijem paketu prijedloga Europske komisije, poznatom kao ‘Omnibus I i II‘, predložene su značajne izmjene u zakonodavstvu EU-a koje se odnosi na održivost, uključujući Direktivu o korporativnom izvještavanju o održivosti (CSRD), Direktivu o korporativnoj dužnoj pažnji u pogledu održivosti (CSDDD) i Uredbu o taksonomiji EU-a. Cilj ovih prijedloga je pojednostaviti postojeće propise, smanjiti administrativno opterećenje za poduzeća i poboljšati pristup financiranju za tvrtke koje se usklađuju s ciljevima održivosti.
Unatoč smanjenju obveza izvještavanja, posjedovanje robusnih tranzicijskih planova ostaje ključno za poduzeća, posebno u sektorima visoke emisije poput energetike, transporta i građevinarstva. Takvi planovi omogućuju tvrtkama da pokažu svoju predanost ciljevima dekarbonizacije i prilagodbi klimatskim promjenama, što je sve važnije za investitore i financijske institucije.
Financijske institucije, slijedeći smjernice Europske bankarske agencije (EBA), sve više zahtijevaju transparentne i vjerodostojne tranzicijske planove kao uvjet za financiranje. Tvrtke koje mogu demonstrirati jasne strategije za smanjenje emisija i prilagodbu klimatskim rizicima imaju veće šanse za pristup povoljnijim financijskim uvjetima, uključujući zelene obveznice i druge oblike održivog financiranja.
Praktični primjeri sektorskih prilagodbi
- Energetski sektor: Danska energetska tvrtka Ørsted preobrazila se iz proizvođača energije na ugljen u vodećeg svjetskog proizvođača energije iz obnovljivih izvora, ulaganjem u vjetroelektrane i solarnu energiju.
- Transportni sektor: Kompanije poput DHL-a ulažu u elektrifikaciju svojih dostavnih flota i razvoj infrastrukture za punjenje vozila, smanjujući emisije u skladu s ETS 2 zahtjevima.
- Građevinski sektor: Tvrtke poput Saint-Gobaina razvijaju građevinske materijale visoke energetske učinkovitosti i dizajniraju zgrade gotovo nulte potrošnje energije kako bi se prilagodile ETS 2 sustavu trgovanja emisijama.
- Distribucija goriva: Kompanije poput Shell-a i TotalEnergies-a ulažu u mreže punionica za električna vozila i infrastrukturu za distribuciju alternativnih goriva, poput vodika, smanjujući svoju izloženost tranzicijskim rizicima.
- Poljoprivredni sektor: Primjena precizne poljoprivrede i održivih metoda upravljanja zemljištem pomaže poljoprivrednicima smanjiti emisije i prilagoditi se tržišnim i regulatornim zahtjevima.
Tranzicijski planovi danas nisu samo regulatorni zahtjev, nego i nužnost za dugoročnu održivost poslovanja u kritičnim sektorima poput poljoprivrede, energetike, transporta, građevine i teške industrije. Oni omogućavaju poduzećima proaktivno upravljanje tranzicijskim i fizičkim klimatskim rizicima te zadovoljavaju ETS 2 zahtjeve, istovremeno pružajući bankama ključne informacije za procjenu održivosti njihovih ulaganja. Na taj način, tranzicijski planovi postaju središnji element održivog tržišta kapitala u Europskoj uniji.
Želite saznati kako pripremiti kvalitetan tranzicijski plan koji će zadovoljiti zahtjeve banaka, smanjiti klimatske rizike i osigurati pristup održivom financiranju? Pridružite nam se na 4. ESG konferenciji ‘Održiva budućnost‘, 15. svibnja u zagrebačkom hotelu Sheraton, gdje će vodeći stručnjaci i predstavnici ključnih sektora podijeliti konkretna rješenja, iskustva i smjernice za provedbu učinkovitih tranzicijskih strategija.