Izvještavanje o ESG-u prema novim je standardima obvezno od ove godine. Prve na redu kompanije od javnog interesa s više od 500 zaposlenih
U davno doba, dok su o zelenoj tranziciji maštali samo aktivisti za zaštitu okoliša, postojale su kompanije koje su smatrale kako o utjecaju njihova poslovanja na okoliš treba izvijestiti javnost. Svatko tko misli da je tako avangardnih kompanija bilo samo u razvijenome zapadnom svijetu, a ne i na ‘brdovitom Balkanu‘, prevario bi se. Takva je, primjerice, bila Ina, koja je prvo izvješće o zaštiti okoliša objavila još 1997. Osim toga, od 2004. najveća naftna kompanija u Hrvatskoj izvještava prema smjernicama Globalne inicijative za izvještavanje (GRI).
– S obzirom na novoprihvaćene obveze o nefinancijskom izvještavanju, 2025. među prvim smo kompanijama u Hrvatskoj objavili prvi izvještaj u skladu s Europskim standardima izvještavanja o održivosti. Unatoč našem prijašnjem dugogodišnjem iskustvu i praksi prilagođavanje novim zahtjevima pokazalo se vrlo izazovnim jer je izvještaj sveobuhvatan i na njegovoj je pripremi radilo više stručnjaka iz različitih područja nego što je dosad bila praksa – ističu iz Ine.
Motivatori iz Bruxellesa
Nakon višegodišnjih najava izvještavanje o okolišnim, socijalnim i korporativnim standardima (ESG) prema novim standardima obvezno je od ove godine. Međutim, od najave Europske komisije o toj novoj obvezi u javnosti se stvorila percepcija kako je riječ samo o dodatnome regulativnom pritisku iz Bruxellesa. Uostalom, da toj regulativi nije jednostavno udovoljiti, potvrđuju i Inina iskustva. Ipak, domaće kompanije na to ne gledaju isključivo iz negativnoga kuta. Izvještavanje o ESG-u, iako se često doživljava samo kao administrativna obveza, nije cilj sâm po sebi, nego sredstvo za dublju transformaciju poslovanja, smatra Ivana Bračun, direktorica Odnosa s investitorima i ESG izvještavanja u Atlantic Grupi.
– Regulativa o izvještavanju o ESG-u, uključujući zahtjeve iz Direktive EU-a o korporativnom izvještavanju o održivosti, usmjerena je upravo na to da potakne kompanije da razmišljaju i djeluju dugoročno, odgovorno i održivo. Riječ je o procesu koji nas prisiljava na promišljanje, usklađivanje internih politika, unaprjeđivanje prakse i aktivno upravljanje temama koje su sve važnije investitorima, potrošačima, zaposlenicima i regulatorima. U našem slučaju izvještavanje o ESG-u upravo je poslužilo kao alat koji nas je dodatno motivirao i usmjerio da integriramo okolišne, društvene i upravljačke aspekte u srž poslovnog odlučivanja. U tom smislu, regulativa nije utjecala samo tako da je Atlantic morao ispuniti još jednu formalnu obvezu, dala nam je okvir i dodatan poticaj za usmjerenje poslovanja prema održivosti, što je u skladu s našim dugoročnim strateškim ciljevima – ističe Bračun.
Novi obveznici
U skladu s novom Direktivom o korporativnom izvještavanju o održivosti (CSRD), koja je u srpnju prošle godine prenesena u hrvatski pravni okvir, među ostalim Zakonom o računovodstvu, obvezu izvještavanja prema ESRS-u ove godine imat će veliki poduzetnici i matična društva velikih poslovnih grupa. Konkretno, zakonodavac je propisao da su to kompanije od javnog interesa koje su imale više od pet stotina zaposlenih tijekom prethodne poslovne godine (tzv. tvrtke iz prvog vala, one koje su već bile obveznice prijašnje Direktive o nefinancijskom izvještavanju, odnosno NFRD-a).
U Hrvatskoj taj izvještaj mora podastrijeti pedesetak kompanija koje su već izvještavale za 2024., objašnjava konzultantica za ESG i stručnjakinja za korporativno financiranje te vlasnica tvrtke Rojko & Co Jasminka Rojko.
– Riječ je o poslovnim subjektima poput kompanija, banaka i osiguravajućih društava, popis je dostupan na mrežnim stranicama Ministarstva financija Republike Hrvatske. Naravno, sve pod pretpostavkom da će se do kraja 2025. izmjenama Zakona o računovodstvu prihvatiti odgoda obveze izvještavanja prema CSRD-u za dvije godine za tvrtke iz drugog i trećeg vala u skladu s mjerom Stop the Clock u paketu Omnibus za financijsku godinu 2025.‘ – naglašava Rojko.
Što je na snazi i što se sprema
U drugom valu izvještaje za ovu financijsku godinu tijekom 2026. morat će objaviti sva ostala velika poduzeća koja ispunjavaju dva od tri propisana kriterija za veličinu: više od 250 zaposlenih te neto prihod veći od 50 milijuna eura i/ili aktiva veća od 25 milijuna eura. Tako od ove godine u obvezu ulaze sva velika poduzeća, bez obzira na to jesu li im dionice uvrštene na burzu. Treći val zahvatit će mala i srednja poduzeća s dionicama uvrštenima na burzu, zatim neke male financijske institucije te mala osiguravajuća društva. Oni će morati objaviti izvješće tijekom 2027., tako propisuje regulativa koja je na snazi. Hoće li tako i ostati, ovisi o već spomenutom Omnibusu koji EK predlaže u sklopu širega regulativnog rasterećenja europskoga gospodarstva. Cilj je tog paketa smanjiti administrativni teret poduzeća i uskladiti obveze sa stvarnim kapacitetima te istodobno zadržati strateške ciljeve održivosti, objašnjava voditeljica Odjela za energetiku, zaštitu okoliša i komunalno gospodarstvo Hrvatske gospodarske komore Tamara Kelava.
– Paket predlaže nekoliko važnih izmjena postojećih pravila. Predlaže se Stop-the-Clock, mjera kojom bi se za dvije godine odgodilo obvezno izvještavanje za sva velika poduzeća iz drugog vala i za uvrštene MSP-ove iz trećega vala. Nadalje, smanjuje se broj poduzeća u obvezi jer Omnibus predlaže znatno podizanje pragova za obveznike CSRD-a. Izvještavali bi uglavnom samo najveći poduzetnici, oni s više od tisuću zaposlenih. Tako bi se broj obveznika CSRD-a u EU-u smanjio za 80-ak posto u odnosu na sadašnji opseg – naglašava Kelava.
Barem dvije godine dorade pravila
Prema procjeni Jasminke Rojko, u Hrvatskoj bi se broj tvrtki obveznica izvještavanja smanjio s predviđenih 470 na samo 101.
– Uz to se planira pojednostavniti izvještavanje, odnosno redizajnirati ESRS i smanjiti broj obveznih podatkovnih točaka prema ESRS-u i taksonomiji EU-a. Postupak donošenja tih izmjena očekivano je dulji, procjenjuje se da će trajati do dvije godine. Naime, mora se detaljno doraditi regulativa i nakon toga prihvatiti na nekoliko razina u Europskoj uniji – navodi Rojko.
Naravno, domaće kompanije nemaju ništa protiv najavljenog pojednostavnjenja, štoviše. Ivana Bračun smatra kako je donošenje regulative za izvještavanje o ESG-u pozitivno jer omogućuje da sve kompanije objavljuju usporedive i pouzdane podatke.
– Međutim, donesena regulativa vrlo je kompleksna i zahtjevna, čak i za velike kompanije – kaže nam Bračun.
U Atlanticu su s pripremom izvještaja za 2024. počeli, kako kaže Bračun, dovoljno rano, formirajući iznimno stručan i predan tim koji je posvećen tom zadatku.
– Osim toga, kako bismo odgovorili na sve zahtjeve regulative, bilo je potrebno educirati i uključiti u proces mnogo zaposlenih kako bismo dobili valjane ulazne podatke potrebne za izvještaj. Unatoč pravodobnoj i odličnoj pripremi proces je i dalje bio vrlo izazovan zbog cjelokupne kompleksnosti i opsežnosti zahtjeva te zbog toga što smo prvi put bili obveznici revizije svojeg izvještaja o održivosti. Međutim, uspjeli smo prevladati sve zapreke i iznimno smo zadovoljni s finalnim rezultatom – naglašava Bračun.
Prostor za promjene
Atlanticov se prijedlog na pitanje što bi trebalo izbaciti iz sadašnjega regulativnog okvira prije svega odnosi na ograničavanje zahtjeva vezanih uz vrijednosni lanac s obzirom na to da kompanije ne utječu izravno na njega.
– Smatramo da bi se kompanije najprije trebale fokusirati na područja koja su pod njihovom izravnom kontrolom. Tek bi nakon nekoliko godina ustaljene prakse izvještavanja prema tim pojednostavnjenim standardima izvještavanje trebalo uključivati i podatke iz vrijednosnog lanca. Smatramo također da bi općenito trebalo smanjiti broj zahtjeva prema pojedinom standardu kako bi bilo jasnije vidljivo što su primarni fokusi određene kompanije, a i kako bi se pojednostavnio postupak izvještavanja – smatra Bračun.
Da se pita Ina, veći naglasak trebao bi biti na usklađivanju zahtjeva različitih direktiva.
– Na primjer, zahtjevi ESRS-a preklapaju se sa zahtjevima Europskog registra ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari, E-PRTR-a, i Direktive o industrijskim emisijama, a nisu sasvim usklađeni. S druge strane, za potrebe izvještavanja o vrijednosnome lancu ispunjava se velik broj upitnika koji također nisu standardizirani. Sve to stvara dodatno administrativno opterećenje, a ne pridonosi učinkovitijem i održivijem poslovanju. Zbog toga je ključno uskladiti zahtjeve različitih regulativa kako bi se omogućilo jednostavnije i transparentnije izvještavanje. Tako bi se ne samo smanjilo administrativno opterećenje nego bi se i osiguralo da tvrtke mogu posvetiti više resursa stvarnim inicijativama ESG-a, što bi dugoročno pridonijelo održivijem poslovanju – smatraju u Ini.
Komplicirano pojednostavnjenje
Bruxelles je već u sadašnjoj verziji regulative o izvještavanju o ESG-u dokazao staru uzrečicu da je ‘put u pakao popločen dobrim namjerama‘. To bi se moglo ponoviti i s najavljenim pojednostavnjenjem. Iako prijedlozi unutar paketa Omnibus donose određeno opuštanje zbog odgode i pojednostavnjenja obveza, istodobno se planira isključenje velikog broja poduzetnika iz sustava izvještavanja o ESG-u, kaže Jasminka Rojko.
To otvara ozbiljno pitanje: ako se ukine obveza strukturiranog, transparentnog i provjerljivog izvještavanja, kako će tržište (banke, investitori, veliki kupci) doći do podataka koji su im nužni za odlučivanje? Zato bi rješenje trebalo biti usmjereno na stvarnu potporu poduzećima, a ne na odgode ili izuzimanje, dodaje Liderova sugovornica. Prema njezinu mišljenju, valjalo bi zadržati širok krug obveznika, ali diferencirati zahtjeve ovisno o veličini i resursima poduzeća.
– Trenutačno ESRS više odgovara velikim multinacionalnim korporacijama nego većini poduzeća. Trebalo bi također pojednostavniti narativ regulative, učiniti ga primjenjivim i razumljivim poduzećima različitih sektora i profila, pružiti konkretne alate, primjere dobre prakse i edukacije, od izračuna ugljikova otiska i klimatskih rizika do predložaka za provođenje procesa dvostruke značajnosti i predložaka samih izvještaja, te odgoditi obvezu revizije kako bi tvrtke i revizori imali vremena razviti interne kapacitete, uspostaviti procese i za jedan do dva ciklusa izvještavanja steći potrebno iskustvo – smatra Rojko.
Takav pristup omogućio bi tvrtkama da se strateški posvete održivosti umjesto da se zaustavljaju procesi koji su već započeli. Trenutačna situacija djeluje poput lansiranja: sve je spremno, let je počeo, a onda se pravila mijenjaju u zraku.
Prijavite se na 4. ESG konferenciju
Upravo o tim izazovima i rješenjima, ali i prilikama koje donosi ESG tranzicija, raspravljat će se na našoj 4. ESG konferenciji, koja će se održati 15. svibnja u hotelu Sheraton u Zagrebu, u organizaciji poslovnog tjednika Lider. Na konferenciji ćemo okupiti vodeće stručnjake, predstavnike kompanija i institucija kako bismo razgovarali o primjeni novih standarda, utjecaju regulative na poslovanje, ulozi financijskog sektora u tranziciji i konkretnim primjerima održivih poslovnih strategija. Pridružite nam se i budite dio regionalnog dijaloga o održivoj budućnosti poslovanja!