Teško je bilo dobiti odgovor na novinarski upit isplati li se hrvatskim tvrtkama ulagati u programe za nadoknadu ugljika (carbon offsetting). Doima se da im to nije primarno ili samo ne žele o tome javno govoriti. Nadoknada ugljika ne znači zatvaranje pogona proizvodnje ili nešto slično, nego rad za opće dobro. Mehanizam je to trgovanja ugljikom koji omogućuje državama i tvrtkama kompenzirati svoje emisije stakleničkih plinova ulaganjem u projekte koji smanjuju, izbjegavaju ili uklanjaju emisije negdje drugdje. To znači da tvrtka koja zagađuje okoliš ‘ispašta grijehe‘ ulažući u obnovljive izvore energije, projekte pošumljavanja…
Prema riječima Merice Pletikosić, voditeljice održivog poslovanja Cemexa Hrvatska, nije baš sve onako kako nam se čini kada je riječ o tvrtkama na području Europske unije.
– Osnovna ideja takvih programa je jednostavna: ako poslovni subjekt u poslovanju ne može smanjiti emisije ugljika ili ne može postići dovoljno smanjenje zahvatima u proizvodnju koji su mu na raspolaganju, može svoje emisije nadoknaditi smanjenjem emisija u drugim segmentima djelovanja koji smanjuju ukupne globalne emisije – objašnjava Pletikosić.
Mutni prikaz onečišćivača
Ali treba reći da je carbon offset termin koji direktive Europske unije još uvijek ne poznaju za obveznike smanjenja ciljeva klimatske politike, a isto tako ne postoji ni regulativa koja bi regulirala takve projekte. Oni su, dodaje Pletikosić, popularizirani primarno u SAD-u kako bi se motiviralo one koji zakonom nisu obvezani na smanjenje ugljikova dioksida.
– Međutim, kad govorimo o različitim programima tog tipa, postoje različita mišljenja o tome koliko oni zaista pouzdano osiguravaju smanjenje emisija. Pošto su neregulirani, ne možemo biti sigurni da je kompenzacija koju tvrde da postižu pouzdano takva. U Europi prevladava stajalište da je to način da veliki onečistači ne smanje zaista svoje emisije nego ih samo takvima prikažu, što je očiti greenwashing i kao takav u Europskoj uniji neprihvatljiv – pojašnjava Pletikosić.
Cemex Hrvatska jedna je od pet hrvatskih tvrtki (postrojenja prema definiciji i analizi Europske komisije) koje do kraja svibnja ove godine moraju Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja predati plan klimatske neutralnosti. Ta je obveza proizašla iz direktive o EU ETS-u, Europskom sustavu trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova, na čemu EU temelji svoju zelenu politiku. Riječ je o operatorima postrojenja čije su razine emisija stakleničkih plinova više od osamdesetog percentila razina emisija relevantnih referentnih vrijednosti za proizvod.
Dodjela emisijskih jedinica
Svrha izrade toga plana je da se za postrojenje ne primjenjuje smanjenje od 20 posto iznosa besplatne dodjele emisijskih jedinica. Plan klimatske neutralnosti predaje se Ministarstvu prilikom dostave zahtjeva za dodjelu emisijskih jedinica koje se izdaju besplatno u razdoblju od 2026. do 2030., a operatori postrojenja morali su početi provoditi taj plan već od 1. svibnja ove godine.
– Cemex je u skupini kompanija koje su najstrože zakonski regulirane kao obveznice EU ETS-a, u koji je ušao ulaskom Hrvatske u EU 2013. Obveznici tog sustava već niz godina ozbiljno rade na dekarbonizacijskim projektima jer su se tijekom razdoblja trgovanja EU ETS-a zahtjevi smanjenja emisija progresivno postrožavali za obveznice sustava. Sad smo u četvrtom trgovinskom razdoblju i imamo jasne ciljeve koje moramo ispuniti do 2030. Upravo izrađujemo carbon neutrality plan, koji predajemo Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja do kraja svibnja. Jednom na godinu će verifikator prilikom verifikacije emisija CO₂ provjeravati implementaciju investicija u dekarbonizaciju za tu godinu, što znači da ćemo od 1. siječnja 2026. sve do 2050. prikazivati ulaganja te intenzitet smanjenja CO₂ za svaku godinu. Slijedom tog plana, u idućim godinama krećemo u realizaciju projekata usmjerenih na smanjenje emisija CO₂ kojima namjeravamo ispuniti sve svoje klimatske obveze – objašnjava Pletikosić.
Izmjerena ispuštanja
Grupacija Xella u svojem portfelju objedinjuje nekoliko robnih marki i grupa proizvoda, a u skladu sa strategijom održivosti smanjenje CO₂ otiska jedan je prioriteta, posebice u proizvodnji, gdje neprestano traži odgovarajuća energetska rješenja za učinkovitiju proizvodnju.
– Uložili smo u programe smanjenja ugljika tijekom 2022. i 2023. godine, a to ćemo raditi i nadalje jer je to budućnost građevinske industrije. Ti projekti smanjuju emisije CO₂, primjerice pošumljavanjem ili zamjenom štetne tehnologije prihvatljivom za okoliš te certificiranom prema međunarodnim standardima. Tako je naša toplinska izolacija Multipor pozicionirana kao klimatski neutralan proizvod – navodi Robert Vujnović, direktor prodaje Xelle Alpe Adria.
Dodaje da su zajedno s partnerom za nadoknadu ClimatePartnerom izmjerili emisije ugljika koje se javljaju tijekom proizvodnje Multipora te su nadoknadili sve neizbježne emisije CO2 podržavanjem klimatskih akcijskih projekata, koje su zaključili u 2023. godini.
– Prepoznali smo da sami možemo učiniti najviše na polju održivosti vlastitom ESG strategijom. Naše nove ciljeve smanjenja emisija CO₂ potvrdila je Inicijativa za znanstveno utemeljene ciljeve (SBTi) potkraj 2023. godine. Naša mapa puta za dekarbonizaciju temelji se na smanjenju emisija opsega 1 i 2 za 42 posto u razdoblju od 2021. do 2030., putem povećanja energetske efikasnosti, korištenja obnovljive energije i postupnog ukidanja korištenja ugljena u našim postrojenjima. Također uključuje smanjenje emisija CO₂ opsega 3 za 25 posto iz kupljenih proizvoda i usluga te suradnju s glavnim dobavljačima sirovina unutar našeg lanca nabavke, a sve da bismo postigli taj cilj – pojašnjava Vujnović.
Trgovanje emisijama
Iz Plive poručuju da ne mogu iskoristiti ugljične kredite za ispunjenje ciljeva smanjenja stakleničkih plinova jer se Teva pridržava potvrđenih ciljeva održivosti poslovanja, prema postavljenim standardima.
– Predani smo smanjenju emisija stakleničkih plinova u svom poslovanju i lancu vrijednosti. Naše najnovije izvješće o održivosti pokazuje da smo smanjili emisije stakleničkih plinova opsega 1 i 2 za 27 posto u usporedbi s 2019. i 12 posto za opseg 3 u usporedbi s 2020. Kako je Teva već postigla zadani cilj za emisiju stakleničkih plinova opsega 1 i 2 za 2025., dvije godine prije roka, sada radimo na ostvarivanju ciljeva za 2030. Podigli smo očekivanja s novim ciljevima, uključujući postizanje nulte neto emisije do 2045. i prelazak na 100 posto obnovljivu električnu energiju do 2035. Kako napredujemo prema ispunjenu svoje nove obveze Net Zero i prolazimo kroz validaciju, procijenit ćemo potencijalnu ulogu koju bi ugljični krediti mogli imati u dugoročnijoj klimatskoj tranziciji – poručuju iz Plive.
Verifikatore emisija stakleničkih plinova u EU sustavu trgovanja emisijskim jedinicama (EU ETS) akreditirala je Hrvatska akreditacijska agencija prema normi HRN EN ISO/IEC 17029:2019. Prema registru akreditiranih na stranicama Agencije u Hrvatskoj su tri verifikatora emisija stakleničkih plinova: Cosinus, Ecoina i Metroalfa. Hrvatska je od 2013. priključena na zajedničku dražbovnu platformu za razmjenu energije u Europi, European Energy Exchange (EEX), na kojoj sudjeluju sve države članice EU-a, a prikupljena financijska sredstva od prodaje emisijskih jedinica na dražbama uplaćuju se u Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost na poseban račun. Hrvatska također, u skladu s EU ETS Direktivom, raspolaže sredstvima za projekte smanjenja emisija stakleničkih plinova od prodaje emisijskih jedinica na dražbama i iz sredstava iz Modernizacijskog fonda.
Hrvatski dio
Trinaest država članica EU-a, među kojima je i Hrvatska, prema EU ETS Direktivi ima udio u Modernizacijskom fondu za ulaganja u smanjenje emisija. Hrvatska raspolaže s 17,3 milijuna emisijskih jedinica za razdoblje 2021. – 2030., a prema trenutačnoj vrijednosti emisijskih jedinica na tržištu od 75 eura po emisijskoj jedinici, cijena je promjenjiva. Sredstva Modernizacijskog fonda za Hrvatsku procjenjuju se na 1,3 milijarde eura za razdoblje do 2030., odnosno oko 130 milijuna eura na godinu. Hrvatskoj su dosad odobrena prioritetna ulaganja sredstava Modernizacijskog fonda u nekoliko energetskih projekata, a očekivani učinci odobrenih programa u pojedinoj godini ulaganja uključuju uštede potrošnje energije u iznosu oko 540 tisuća MWh, smanjenje emisija stakleničkih plinova u iznosu oko 240 tisuća CO₂, dodatni instalirani kapaciteti obnovljive energije u iznosu oko 80 MWh i instalirani kapacitet skladištenja energije oko 20 MW.