Mučni scenariji za rješenje klimatskih promjena: Užareni planet hladit će oluje

Ova će godina biti proglašena najtoplijom otkako postoje sustavna meteorološka motrenja. To je posljedica združena djelovanja klimatskih promjena i pozitivne faze ENSO procesa u Tihom oceanu, tj. El Niña. Zbog klimatskih promjena treba razvijati sustave za obranu od požara i poplava, jačati poljoprivredu i infrastrukturu te podizati kvalitetu sustava za rana upozorenja na vremenske nepogode.

Dok ljutiti klimatski aktivisti prosvjeduju oštećujući najvrjednija umjetnička djela po svjetskim muzejima, ‘Greta od Švedske‘ laprdanjem o klimatskim promjenama i spasu planeta postaje udarna medijska vijest kad god napiše dvije nesuvisle rečenice o bilo čemu, a mudraci u vodstvu Europske unije protjeruju fosilne energente i nuklearnu energiju iz energetske strategije budućnosti uvjetujući brz prelazak na zelenu energiju, iako ta infrastruktura zasad nije razvijena da pokrije potrebe europskoga gospodarstva i oko pola milijarde ljudi, ozonske rupe se smanjuju i potpuno će nestati do 2050. godine.

O tome su početkom ove godine izvijestili Ujedinjeni narodi, a za njihov su nestanak zaslužni ljudi – ona tiha ‘druga liga‘ koja stvara prihod, plaća porez i donira novac aktivističkim nametnicima svih vrsta od kojega oni lagodno žive dok prosvjeduju. No na kraju je važno ono što kažu stručnjaci – jer bez njihova znanja i djelovanja ne bi bilo ni napretka u smanjenju ozonskih rupa.

Dugoročni pristup

Uoči konferencije UN-a o klimatskim promjenama ‘COP28‘, koja se održava u Dubaiju od 30. studenoga do 12. prosinca, zanimljiva je objava prvoga globalnog pregleda (Global Stocktake) stanja o napretku u ispunjavanju ciljeva Pariškog sporazuma prema kojoj će se vrhunac potražnje za svim fosilnim gorivima i rasta globalnih emisija stakleničkih plinova dogoditi prije 2030. godine. Prema izvješću za 2023. Programa za okoliš UN-a, globalne emisije stakleničkih plinova treba smanjiti za 42 posto do 2030. da bi se globalno zatopljenje zadržalo ispod jedan i pol stupnja Celzijeva, a 28 posto za dostizanje scenarija od dva Celzijeva stupnja. Stoga bi ubrzavanje primjene obnovljivih izvora energije, povećanje energetske učinkovitosti, smanjenje emisija metana i ubrzana elektrifikacija dostupnim tehnologijama trebali pokriti više od 80 posto potrebnog smanjenja emisija do 2030. godine.

– Oporavak ozonskog omotača zasigurno predstavlja koristan model za adresiranje izazova klimatskih promjena. Montrealski protokol, u kontekstu ozonskog omotača, imao je važnu ulogu jer je rezultirao smanjenjem tvari štetnih za ozonski omotač, kao što su kloroflourougljici (CFC). Ključni elementi koji su pridonijeli uspjehu su multidisciplinarni pristup, učinkoviti međunarodni sporazumi i tehnološke inovacije koje su omogućile zamjenu CFC alternativnim tvarima. Unatoč postignućima u očuvanju ozonskog omotača, i dalje je potrebna stroga provedba i praćenje prethodno postavljenih ciljeva. Očuvanje ozonskog omotača i suočavanje s izazovima klimatskih promjena zahtijevaju dugoročan, organiziran pristup, sustavnu primjenu rješenja tijekom nekoliko desetljeća i pažljiv monitoring što točno emitiramo u atmosferu i koja je sudbina emitiranih tvari u atmosferi. Primjeri uspješnog rješavanja lokalnih i regionalnih okolišnih problema, poput onečišćenja olovom i kiselih kiša, pružaju nadu. Međutim, moramo biti svjesni da su emisije stakleničkih plinova, ključni uzročnici klimatskih promjena, kompleksan problem koji će od nas zahtijevati dodatnu energiju i stručnost. Zajedničkim naporima moramo razvijati strategije prilagodbe lokalnih zajednica, surađujući na globalnoj razini kako bismo osigurali održivu budućnost te ostvarili promjene koje će osigurati prosperitet i ekološku ravnotežu – navodi dr. sc. Ivan Güttler, zamjenik glavne ravnateljice Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ-a).

Skepticizam i negiranje

Dodaje da se u hrvatskom javnom prostoru mogu čuti stajališta kakva se javljaju i u drugim zemljama. Prije petnaest ili dvadeset godina primjetan je bio određeni skepticizam, pa čak i negiranje ozbiljnosti problema klimatskih promjena. No, prema njegovim riječima, tijekom tog vremena ne samo da je intenzitet klimatskih promjena rastao, nego je raslo i razumijevanje problema te njegovih ozbiljnih posljedica.

– U znanstvenoj zajednici domaći su istraživači vidljivi i međunarodno prepoznati. Posebno je ohrabrujuće vidjeti izvrsne grupe i pojedince koji aktivno razvijaju konkretne prijedloge rješenja, analizirajući uzroke i posljedice klimatskih promjena. Nadam se da ćemo jačati financiranje istraživanja svih aspekata klimatskih promjena u Hrvatskoj. Unatoč zadovoljavajućoj razini razumijevanja što se događa s klimom na globalnoj i kontinentalnoj prostornoj skali, ostaje niz otvorenih pitanja koja se odnose na lokalne i manje prostorne skale. Na tim se razinama problem klimatskih promjena snažno isprepliće s drugim okolišnim i društvenim problemima, poput korištenja zemljišta, energetskog siromaštva i planiranja korištenja prostora. Iz tog razloga ključna su istraživanja klimatskih promjena kako bismo dobili potrebne odgovore i usmjerili korake prema održivim rješenjima – napominje Güttler.

Opake čestice aerosola

Prema njegovim riječima, iako su u povijesti planeta na klimu utjecali astronomski i geološki procesi i događaji, aktualne klimatske promjene direktna su posljedica promjene u kemijskom sastavu atmosfere i oceana, proizašle iz umjetnog povećanja koncentracija stakleničkih plinova.

– Glavni izvori novih količina plinova, poput ugljikova dioksida i metana, rezultat su korištenja ugljena, nafte i plina te krčenja šuma i promjena u korištenju zemljišta. Zanimljivo je napomenuti da je dio dosadašnjeg zagrijavanja od 1,2 stupnja Celzijeva djelomično maskiran emisijama drugog tipa. Osim stakleničkih plinova koji pridonose zagrijavanju atmosfere, neke industrije i izvori energije emitiraju i čestice aerosola koje efektivno uzrokuju hlađenje atmosfere. Iako taj efekt pomaže u usporavanju globalnog zagrijavanja, istodobno dovodi do problema u kvaliteti zraka i negativno utječe na ljudsko zdravlje. Klimatski sustav reagira na ‘podražaje‘ proizašle iz ljudskih aktivnosti aktivirajući različite povratne sprege koje dodatno pojačavaju početni impuls zagrijavanja. Trenutačno smo na putanji koja vodi prema svijetu toplijem za više od tri stupnja Celzijeva do kraja ovog stoljeća, što zahtijeva brze, duboke i sveobuhvatne promjene u izvorima emisija stakleničkih plinova – naglašava Güttler.

Dramatični utjecaj

Dodaje da, iako je zadatak vrlo težak i neizvjestan, primjetan je ubrzan napredak prema integraciji zelenijih i obnovljivih izvora energije, povećanju energetske učinkovitosti i jačanju financiranja potrebnog za ublažavanje uzroka klimatskih promjena.

– Kada razmatramo 2023., gotovo je izvjesno da će biti proglašena najtoplijom godinom otkako postoje sustavna meteorološka motrenja. To je posljedica združenog djelovanja klimatskih promjena i pozitivne faze ENSO procesa u Tihom oceanu, tj. El Niña – pojašnjava Güttler, te ističe da klimatske promjene već sada jasno utječu na Hrvatsku.

Motriteljska mreža kojom upravlja Državni hidrometeorološki zavod (DHMZ) bilježi višedesetljetne promjene, poput značajnog porasta temperature zraka u svim sezonama te trenda sve manjih količina oborina u ljetnim mjesecima.

Sudbina Hrvatske

Od ostalih promjena u klimatskom sustavu, potrebno je izdvojiti porast razine mora, evidentan duž jadranske obale putem mareografskih postaja kojima upravljaju oceanografi.

– Možemo tvrditi da Hrvatska dijeli sudbinu ostalih država u ovom dijelu Europe i Sredozemlja. Osim promjena u srednjem stanju atmosfere i klime, uočava se ubrzani rast broja temperaturnih ekstrema, koji su pojačani u urbanim sredinama zbog dodatnog zagrijavanja uslijed efekta toplinskog otoka. U sljedećim desetljećima očekuje se rast temperature od oko pola stupnja unutar deset godina, a u ljetnim mjesecima oborine će se smanjiti od pet do 25 posto, ovisno o putanji emisija stakleničkih plinova. Sve te promjene povećavaju rizik od poplava, suša i olujnih nevremena – nabraja Güttler.

Prilagodba na lokalnoj razini

Pritom naglašava da upravljanje rizicima zahtijeva ublažavanje klimatskih promjena, gdje smo djelomično ovisni o globalnim naporima za dekarbonizaciju. No, prema njegovim riječima, u prilagodbi na lokalnoj razini moramo sami održavati i razvijati sustave za obranu od požara i poplava, jačati poljoprivredu i infrastrukturu te podizati kvalitetu sustava za rana upozorenja na vremenske nepogode, koje meteorolozi i hidrolozi DHMZ-a kontinuirano unaprjeđuju.

– Klimatski pregovori trebaju hitno smanjiti jaz između ciljeva smanjenja emisija stakleničkih plinova i stvarnosti koja pokazuje povećanje emisija ugljikova dioksida iz fosilnih goriva. Cilj je održati zagrijavanje unutar prihvatljivih jedan i pol do dva stupnja Celzijeva, ali prve procjene za 2022. pokazuju porast emisija ugljikova dioksida iz korištenja ugljena, nafte i plina – ističe Güttler, koji očekuje da će klimatski pregovori prijeći iz forme izražavanja velikih planova i želja na konkretnu operativnu suradnju između zemalja.

Pritom je ključno pružiti jasnu financijsku i tehničku podršku zajednicama koje nemaju sredstva za ublažavanje i prilagodbu te trpe ozbiljne udarce na infrastrukturu i lokalno gospodarstvo, uključujući i njihove ekosustave. Zbog toga su potrebna konkretna rješenja i akcije kako bi se izgradila otpornost na izazove klimatskih promjena.