Na karti solarnih elektrana u Europi Hrvatska ne stoji baš najbolje

Unatoč geografskoj poziciji i ogromnom broju sunčanih dana godišnje, Hrvatska na karti solarnih elektrana u Europi vidno zaostaje za ostalim, čak i 'hladnijim' europskim zemljama. Na taj je problem slikovito ukazao Zdeslav Matić, stručnjak za energetsku i klimatsku politiku, podijelivši na svom LinkedIn profilu kartu solarnih elektrana u Europi koja jasno pokazuje da Hrvatska, iako je dijelom mediteranska zemlja, ima premali broj solarnih elektrana.

Kako se može vidjeti na fotografiji, zemlje koje imaju najveći broj solarnih elektrana su Ujedinjeno Kraljevstvo, Nizozemska i Njemačka. Ne zaostaju niti srednjoeuropske zemlje, a čini se da i Španjolska, Francuska, Italija (sjeverni dio) i Grčka dobro koriste svoje sunčane potencijale.

Najtamniji dio karte s najmanjom koncentracijom solarnih elektrana bilježe, razumljivo, skandinavske zemlje čiji je teritorij dijelom godine i u potpunom mraku (polarne noći). Nakon njih, najmanje solarnih elektrana je u istočnoeuropskim i balkanskim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj koja bi se barem jednim dijelom mogla ugledati na spomenute mediteranske zemlje. Isto bi mogla učiniti i Italija sa svojim jugom.

– Na karti europskih solarnih elektrana i danas se mogu vidjeti obrisi bivše Jugoslavije. Iz nekog razloga te zemlje provode drugačiju politiku solarne fotonaponske energije od svih ostalih. Slovenija je alpska zemlja, ostale su među najsiromašnijim zemljama u Europi. Dakle, najviše zaostaje Hrvatska, unatoč velikom solarnom potencijalu i obilju marginalnog zemljišta – istaknuo je Matić koji je, uz svoje bogato iskustvo, 2016. imenovan i pomoćnikom ministra gospodarstva za energetiku.

Smatra da nitko više ne može učiniti ništa s višedesetljetnim promašajima energetske politike, nesposobnosti vlasti, korupcije i skandala. Međutim, bitno je ono što sada radimo i gdje sada ulažemo.

Nismo zakasnili?

Hrvatska danas od solarnih elektrana proizvodi svega 120 megavata električne energije, što je svega dva posto ukupne proizvodnje električne energije pri čemu smo na samom začelju Europe.

Prema riječima Aljoše Pleića, direktor Acciona Energije za Hrvatsku i predsjednik Udruge Obnovljivih izvora energije Hrvatske, taj postotak je i manji, što je poražavajuće. Do 2030. godine proizvodnja bi se trebala povećati na visokih 4000 megavata, a Pleić vjeruje da taj ćemo taj cilj ostvariti jer interesa ima i za 8000 megavata. Međutim, iako nas je situacija s energetskom krizom 'pogurala', ne može se sve preko noći realizirati.

Pleić je, naime, od prvog dana u solarnom sektoru u Hrvatskoj te je 2011. godine izgradio našu prvu solarnu elektranu, i to ne na jugu kako bismo očekivali, već na istoku Hrvatske, u Orahovici. Kaže da razvoj solarnih elektrana u Hrvatskoj koče tri problema.

– Prvo, lokalne samouprave nisu na vrijeme prepoznale važnost uvrštenja mogućnosti provedbe takvih projekata. Drugo, zakonodavac nije davao jasnu poruku iz godine u godinu. Činilo se da povećavaju kvote, a političke poruke bile su suprotne. Treći je problem mogućnost da se solari priključe na mrežu – objasnio je Pleić ističući da je najveći problem ovaj drugi, zakonodavni, koji se u međuvremenu promijenio i s kojim su u udruzi zadovoljni.

Ostao je problem provedbe koja i dalje 'šteka'. Također, tu je i činjenica da službeni podaci o točnom broju solarnih elektrana u Hrvatskoj nisu dostupni na jednom mjestu. No, na putu prema većem iskorištavanju solarne energije stoji još jedan izazov kojeg Pleić spominje, a to je mentalitet.

Kod nas je energija u kućanstvima jeftina (tj. barem je do sada bila), pa se o njezinoj štednji nije razmišljalo dok cijene energenata nisu porasle. Pleić ističe da energetska tranzicija ide u dva smjera – jedan su obnovljivi izvori energije, a drugi je razumno trošenje te energije. To je budućnost, a na to nas mogu natjerati ili skupi energenti ili država koja, primjerice, potiče bolju izolaciju kuća.

– Nisu Hrvati zakasnili, nego nisu imali motiv – Pleićev je zaključak, dok Matić ne sumnja da je solarna energija budućnost električne proizvodnje u Hrvatskoj, ali i ostalim balkanskim zemljama.

Jedna fotografija je, dakle, dovoljna da shvatimo koliko zaostajemo s gradnjom solarnih elektrana za Europom, a i da jasno uvidimo prilike koje nam se u tom području nalaze pred nosom.