Obećanja energetske tranzicije: Sigurno je da će struja poskupjeti

Ako na nešto možete računati u životu, to je da će cijene energije, posebno one električne, uvijek rasti. Svatko s nešto iskustva u životu može posvjedočiti tomu već pregledom svojih mjesečnih računa za struju, a tko ne čuva račune ili ne želi vjerovati onome što svjedoče, može se kratkom internetskom pretragom ili pregledom povijesnih podataka s hrvatske burze električne energije CROPEX uvjeriti da su poskupljenja redovita i periodična.

Gospodarstva koja rastu, razumljivo, traže više energije, a protiv poskupljenja ne pomaže ni energetska tranzicija prema čišćem gospodarstvu, štoviše, ponešto i odmaže jer su u cijenu energije ugrađene posebne naknade koje plaćaju svi.

– Tržište električne energije iznimno je složeno, a na formiranje njezine cijene utječe niz čimbenika. Dobar je primjer toga nagli porast cijene prirodnog plina tijekom 2022. prouzročen ruskom agresijom na Ukrajinu, koji je rezultirao i znatnim poskupljenjem električne energije. Ipak, važno je istaknuti da je dekarbonizacija jedan od ključnih ciljeva Republike Hrvatske. Energetski sektor pritom ima važnu ulogu jer aktivno provodi mjere smanjenja emisija CO₂, čime pridonosi ne samo nacionalnoj već i europskoj dekarbonizaciji – naveli su za Lider iz Ministarstva gospodarstva.

Faktor 10

Razumljivo, električna je energija poskupjela zbog rata u Ukrajini i posljedičnih poremećaja u opskrbi energentima te nesigurnosti na tržištu. No što je s poticajima za obnovljive izvore energije? Koliko oni utječu na cijenu energije i koliko sam proces tranzicije utječe na cijenu energije?

Najveći su dobitnici oni koji su u prvim koracima uletjeli u sustav tih naknada, zbog poznatih feed-in ugovora koji su garantirali naknade bez obzira na realne cijene energije. Danas je taj sustav povoljniji za džep poreznih obveznika, pa postoje i situacije u kojima proizvođači električne energije plaćaju državi.

– Prve cijene koje smo ugovorili 2007. bile su od tri do četiri kune po kWh. A sad smo za pogone s više od 300 MW snage ugovorili prosječnu cijenu od 56 eura MWh za sunčane elektrane. Znači, visina poticaja u razdoblju od početka poticanja obnovljivaca do danas smanjena je prema faktoru 10.

Sunčane su elektrane danas vjerojatno najjeftiniji izvor energije kad gledate samu proizvodnu cijenu, a uz to treba dodati još neke stavke vezane uz integraciju i uravnoteženje sunčanih elektrana. Na našim natječajima pokazalo se da je za sunčane elektrane potrebna minimalna potpora, štoviše, očekujemo da bi manje sunčane elektrane mogle državi više platiti u 12 godina nego što će država platiti njima – rekli su nam u HROTE-u.

Sustav tržišne premije

Sustav poticaja u kojem poticani nešto i sâm plaća u proračun (umjesto da se samo njemu isplaćuje) naziva se u Hrvatskoj sustav tržišne premije, a u Europi Contract-for-difference. U tom sustavu moguće je primijeniti jednostranu i dvostranu premiju. Hrvatska je 2020. počela s jednostranom premijom, a posljednji su natječaji bili s dvostranom. Stvar funkcionira tako da se najprije definira obračunska cijena, uzimajući razne objektivne parametre, uključujući CAPEX i OPEX – kapitalne i operativne troškove investicija. Pojednostavnjeno, ako je cijena na CROPEX-u niža od obračunske cijene, država nadoknađuje razliku poticanom proizvođaču, a ako je viša, onda plaća proizvođač.

No bez obzira na pomake u definiranju sustava poticanja OIE-a, država, odnosno HROTE, još plaća obveze stvorene prema feed-in ugovorima 2012. i 2013., a u nekim slučajevima i iz 2007. Prema Godišnjem izvještaju HROTE-a o sustavu poticanja proizvodnje iz OIE-a i visokoučinkovite kogeneracije za 2024., lani je na ime isporučene električne energije povlaštenim proizvođačima ukupno isplaćeno 345,8 milijuna eura, od čega se glavnina odnosi na isplate po ugovorima u tarifnom sustavu iz 2007., 2012. i 2013. godine.

Nedovoljne naknade

Sretna je okolnost što je tarifni sustav ovakvog tipa danas dopušten samo za manje projekte OIE-a, primjerice za pokrivanje pogonskih, skladišnih ili logističkih hala solarnim panelima. Također, proizvođači danas moraju pronaći kupca, ne mogu samo istovariti energiju HROTE-u, a uz to u slučaju negativnih cijena, koje postaju redovita pojava zbog strukture proizvodnje iz OIE-a, na burzi nema isplate tržišne premije. Nota bene, za vjetroelektrane prema tome tarifnom sustavu lani je izdvojeno 132,6 milijuna, a za elektrane na biomasu 140,1 milijun eura.

U analizi HROTE-ova poslovanja zanimljivo je i što od naknade za obnovljive izvore energije i visokoučinkovitu kogeneraciju, koju svi plaćamo mjesečno kad podmirujemo račune za struju, HROTE ne prikupi dovoljno sredstava da pokrije te odljeve.

Od te naknade prikupilo se lani 213,6 milijuna eura, a ostatak potreban da se pokrije razlika pristigao je od drugih aktivnosti tog operatora. Primjerice, od naknade za energetska odobrenja lani je HROTE iznašao 17,4 milijuna eura, a od prodaje električne energije putem dražbi čak 38,5 milijuna eura.

Za HROTE-ovu budućnost povoljno je i što ovi ugovori s početka doba poticanja OIE-a uskoro i istječu, pa će se ta izdvajanja smanjiti, čime će se otvoriti prostor za jaču potporu sunčanih elektrana. Na to, poznato je, računaju i investitori, koji se u posljednje vrijeme sve više odlučuju za razvoj fotonaponskih elektrana, umjesto vjetroelektrana, hidroelektrana te elektrana na biomasu ili bioplin.

Ulaganja u mrežu

Za projekte OIE-a i općenito elektrifikaciju Hrvatske jako su važna ulaganja u elektroenergetsku mrežu. Prema ocjeni stručnjaka, s razvojem i modernizacijom mreže se kasni, ali iz Ministarstva gospodarstva skrenuli su pozorost na aktualne aktivnosti na jačanju mreže, a i na one buduće.

– Ministarstvo je u sklopu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti alociralo 560 milijuna eura za razvoj elektroenergetskog sustava. Intenzivno se radi na jačanju mreže, a uz ta sredstva dodatna su financijska ulaganja predviđena i za gradnju velikih skladišta energije, koja će omogućiti stabilnije i učinkovitije funkcioniranje sustava.

Ta se politika ulaganja nastavlja, pri čemu su sve investicije temeljene na potrebama definiranima u desetogodišnjim planovima razvoja koje izrađuju operateri sustava, a odobrava ih Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA) kao neovisno regulatorno tijelo.

Na temelju tih planova izrađuju se i kratkoročni planovi, a odluke o potencijalnim investicijama donose se sukladno statusu pripremljenosti projekata. Stabilnost elektroenergetskog sustava ostaje jedan od prioriteta, a Ministarstvo, u suradnji s operaterima sustava, intenzivno radi na njegovom ostvarenju – odgovorili su iz Ministarstva na Liderov upit.

Miks energenata

Možda se čini da bi neuspjeh u obaranju cijena energije energetskom tranzicijom bio dovoljan razlog za odustanak od nje ili bar za dugotrajniju lojalnost fosilnim gorivima i drugim manje čišćim izvorima energije. Premda je naizgled riječ o kontradiktornim ciljevima, ritam života općenito i njegova logika nalažu da OIE trenutačno ne izbacuje fosilna goriva iz križaljke. U Hrvatskoj se uvelike istražuju novi potencijalni izvori plina i nafte, a dosadašnji rezultati u više su navrata pokazali komercijalni potencijal eksploatacije.

– Energetska tranzicija ne uključuje međusobno kontradiktorne ciljeve. U Nacionalnom energetskom i klimatskom planu Republika Hrvatska jasno je definirala svoje ciljeve, a to je smanjenje emisija ugljikova dioksida i povećanje udjela energije iz obnovljivih izvora u konačnoj potrošnji. Riječ je o ciljevima koji se ostvaruju dugoročnim mjerama i procesima. U međuvremenu, tranzicija zahtijeva postupno smanjenje korištenja fosilnih goriva, uz osiguranje stabilnosti sustava.

Dekarbonizacija predstavlja samo jedan od ciljeva energetske unije, koja je temelj za izradu nacionalnih energetskih i klimatskih planova. Jednako je važan aspekt i sigurnost opskrbe, uključujući sigurnost u opskrbi fosilnim gorivima, kojih je EU velikim dijelom uvoznik.

Povećanje vlastite proizvodnje usmjereno je upravo na jačanje te sigurnosti, a ne na promicanje korištenja fosilnih goriva. U tom kontekstu treba promatrati i provedbu relevantnih aktivnosti. Većina sektora u Hrvatskoj u posljednjim godinama bilježi smanjenje emisija CO₂, što je u cijelosti usklađeno s nacionalnim ciljevima dekarbonizacije – konstatirali su u Ministarstvu.

Oproštaj od fosilnih ulja

Fosilna goriva, dakle, i dalje će imati važnu ulogu u energetskoj slici Hrvatske, premda će se njihova važnost postupno smanjivati. Jednostavno, energetska tranzicija i dekarbonizacija složeni su procesi u kojima se ne može očekivati smanjenje cijena energije, već jedino i isključivo postupna zamjena nečistijih energenata onima koji imaju manje utjecaja na okoliš.

Prošli je mjesec, recimo, završetkom sezone grijanja trajno ugašena toplana na Donjoj Vežici, posljednja koja je u Rijeci proizvodila energiju od loživa ulja. Ta toplana radila je od 1974. i grijala je dvjesto stambenih i poslovnih jedinica, a sad je spojena s toplanama na Gornjoj Vežici i Vojaku u jedinstveni sustav Istok zahvaljujući 15 milijuna eura vrijednom europskom projektu 'Obnova toplinarstva grada Rijeke'.

Njezini korisnici grijat će se energijom iz toplane s Gornje Vežice, proizvedenom od prirodnog plina. Kolike će biti cijene grijanja za Riječane s tog područja, to će ovisiti o tržištu, a ne o vrsti energenta. Kako pokazuje iskustvo, može se sa sigurnošću računati da će biti više. Jedino što bi ih sigurno moglo smanjiti jest smanjenje potražnje, a to znači i gospodarski pad ili tešku sigurnosnu situaciju u bližem okružju, što nitko, nadajmo se, ne priželjkuje.