
Obnovljivi izvori rastu, ali Hrvatska i dalje ovisna o uvozu struje

vodovi, struja
Unatoč rekordnom rastu proizvodnje iz obnovljivih izvora, drugi kvartal 2025. otkriva strukturne slabosti elektroenergetskog sustava
Hrvatska je u drugom kvartalu 2025. godine zabilježila značajan rast proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora, no istodobno ostala duboko ovisna o uvozu, posebno tijekom ljetnih mjeseci. Analiza elektroenergetskih prilika u tom razdoblju pokazuje kompleksnu sliku: pozitivni pomaci u zelenoj tranziciji zasjenjeni su padom proizvodnje iz hidroelektrana i termoelektrana, što je dodatno naglasilo potrebu za modernizacijom elektroenergetske mreže i većom fleksibilnošću sustava, pokazuje analiza udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatska (OIEH).
Visoka ovisnost o uvozu struje
Tijekom travnja, svibnja i lipnja udio uvezene električne energije u ukupnoj raspoloživoj energiji dosegnuo je 17,3 posto, s osobito visokih 32 posto u lipnju. Iako je u travnju uvoz bio relativno nizak (4,9 %), već u svibnju je skočio na 19,6 posto, što potvrđuje sezonsku ranjivost domaćeg sustava. Ukupna vrijednost uvezene energije u drugom kvartalu, prema prosječnoj cijeni od 84,69 €/MWh (Cropex), iznosi oko 64 milijuna eura.
Po prvi put u povijesti, tzv. 'ostali obnovljivi izvori', sunčane elektrane, vjetroelektrane, biomasa i bioplin proizveli su više električne energije od hidroelektrana i termoelektrana. Ukupno su u Q2 2025. ostvarili 1.292 GWh, što čini 29,7 posto ukupne raspoložive energije, gotovo trećinu sve električne energije u zemlji.
Usporedbe radi, ta količina je četiri i pol puta veća od proizvodnje termoelektrana na fosilna goriva (285 GWh) i za 70 posto nadmašuje doprinos NE Krško (758 GWh, 17,4 % udjela).
Najveći rast bilježe sunčane elektrane, koje su proizvele 338 GWh, povećanje od čak 71,6 posto u odnosu na godinu ranije. Ovaj rezultat ostvaren je zahvaljujući puštanju u rad čak 447,7 MW novih solarnih kapaciteta između srpnja 2024. i srpnja 2025.
Vjetroelektrane su također značajno doprinijele, s 723 GWh proizvedene energije, rast od 44,3 posto zahvaljujući dobrim vjetrovnim uvjetima i novim elektranama (VE Opor, Visoka, Mazin).
Pad proizvodnje iz hidroelektrana i termoelektrana
S druge strane, hidroelektrane su proizvele 1.190 GWh, što je pad od 140 GWh u odnosu na 2024., a čak 23 posto ispod višegodišnjeg prosjeka. Uzrok su izostanak proljetnih kiša i slabije otapanje snijega. Termoelektrane na fosilna goriva prepolovile su proizvodnju (pad od 51,6 %), djelomično zbog tržišne neisplativosti rada u uvjetima visoke cijene emisijskih jedinica CO₂ i niskih tržišnih cijena električne energije.
Posebno se ističe Termoelektrana Plomin, koja je i dalje izvan pogona.
Potrošnja i bilanca
Ukupna domaća potrošnja električne energije u Q2 2025. iznosila je 4.252 GWh, što je blagi pad od 0,2 posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Istodobno je raspoloživa električna energija iznosila 4.357 GWh, što je povećanje od 0,1 posto.
Usporedba s 2024. godinom pokazuje rast proizvodnje iz nuklearne elektrane Krško (758 GWh, uz prošlogodišnju obustavu zbog remonta) i obnovljivih izvora, ali i dramatičan pad iz termoelektrana i manji uvoz.
Instalirani kapaciteti i izazovi mreže
Na dan 1. srpnja 2025. ukupna instalirana snaga svih elektrana u Hrvatskoj iznosila je 5.793 MW, od čega obnovljivi izvori čine 81,7 posto, a neobnovljivi 18,3 posto. Međutim, čak 985 MW kapaciteta bilo je izvan pogona, uključujući TE Sisak, Rijeka, Jertovec, Plomin 1 i druge.
Zabrinjava činjenica da se značajan broj novih OIE projekata spaja na distribucijsku mrežu, koja je već sada opterećena. Prema podacima OIEH, FER-a i EIHP-a, aktualna stručna studija identificira točke zagušenja i potrebu za baterijskim spremnicima, što bi trebalo poslužiti kao osnova za nova strateška ulaganja.
Podaci iz drugog kvartala potvrđuju da je Hrvatska na prekretnici: s jedne strane bilježimo uspješan rast proizvodnje iz obnovljivih izvora, a s druge se suočavamo sa strukturnim slabostima koje ograničavaju energetsku samodostatnost.
Ako želimo izbjeći scenarije u kojima će svako sušno proljeće ili tržišni šok uzrokovati povećan uvoz i volatilnost cijena, nužno je ubrzati integraciju obnovljivih izvora, ulaganja u mrežnu infrastrukturu i razvoj sustava za pohranu energije.