Kina emitira dvaput više ugljikova dioksida po stanovniku od svjetskog prosjeka, EU 1,5 puta više, a SAD triput više. Ipak, kada se u priču uključi utjecaj proizvoda koji se upotrebljavaju lokalno, ali se proizvode u inozemstvu, ugljični otisak po stanovniku Europske unije iznosi 11 tona CO2 na godinu, Kine osam, a SAD-a čak 21 tonu. Europljani su zato smislili nova pravila i – buduće poreze
Europski parlament odobrio je Zakon o postupnom uvođenju pristojbi na uvoz roba i usluga s visokim udjelom ugljika na temelju emisije ugljikova dioksida (CO₂) pri njihovoj proizvodnji. Takav je zakon prvi u svijetu, a s obzirom na to da se Europa odlučila postaviti na samo prijestolje zelenih decision makera, te vijesti ne bi trebale previše iznenaditi. U moru raznoraznih regulativa i restrikcija koje se nameću europskim zemljama i njihovim gospodarstvenicima, taj porez ipak dolazi s ciljem pritiska na one zemlje izvan granica Europske unije da odrede cijenu emisija CO₂, ali se u isto vrijeme suprotstavlja prednostima za industrije EU-a koje se sele u regije sa slabijim zakonima o zaštiti okoliša. Dakle, taj porez daje svojevrsni kredit zemljama koje određuju cijenu ugljika, dopuštajući uvoznicima robe iz tih zemalja da odbiju plaćanja za inozemne emisije od iznosa koji se duguje na granicama EU-a.
Stupanje na snagu
Da stvari stavimo u kontekst (s obzirom na broj stanovnika), Kina emitira dvaput više ugljikova dioksida po stanovniku od svjetskog prosjeka, EU 1,5 puta više, a SAD triput više. Ipak, ti brojevi ne uzimaju u obzir emisije povezane s uvezenom robom i uslugama, za koje se velik dio proizvodnje (i ugljičnog otiska) nalazi u zemljama proizvođačima koje se još uvijek uvelike oslanjaju na fosilna goriva. Kada se u priču uključi utjecaj proizvoda koji se upotrebljavaju lokalno, ali se proizvode u inozemstvu, ugljični otisak po stanovniku EU-a veći je nego u Kini – 11 tona CO₂ na godinu u usporedbi s osam, ali sve su to mali brojevi za SAD u kojemu je to čak 21 tona na godinu. Podsjećamo, Europsko vijeće postiglo je dogovor o mehanizmu za ugljičnu prilagodbu na granicama (CBAM) početkom 2022. godine, a CBAM Direktiva potpisana 10. svibnja 2023. službeno je stupila na snagu dan nakon objave u Službenom listu EU-a, tj. 17. svibnja 2023. godine. CBAM će stupiti u primjenu u svojoj prijelaznoj fazi 1. listopada 2023., a prvo razdoblje izvješćivanja za uvoznike završava 31. siječnja 2024. godine. Skup pravila i zahtjeva za izvješćivanje o emisijama prema CBAM-u bit će dodatno specificiran u provedbenom aktu koji će donijeti Komisija nakon savjetovanja s Odborom CBAM-a, sastavljenim od stručnjaka iz država članica EU-a.
– CBAM je instrument za sprječavanje izmještanja emisija ugljika i smanjenje emisija stakleničkih plinova te se njime želi osigurati da uvezeni proizvodi podliježu regulatornom sustavu u kojem se primjenjuju troškovi ugljika istovjetni onima u okviru EU sustava trgovanja emisijama, što će dovesti do toga da je cijena ugljika jednaka za uvezene i domaće proizvode. Očekuje se da će cijene nekih proizvoda narasti u određenom dijelu, ali isto tako će utjecati na veću konkurentnost EU kompanija, koje su obuhvaćene sustavom trgovanja emisijama na EU tržištu – objašnjavaju u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja.
Za uspješnu provedbu CBAM-a radi se na uspostavi bilateralne, multilateralne i međunarodne suradnje s trećim zemljama, dodaju iz Ministarstva, te s obzirom na to da Europska komisija radi centraliziranog pristupa ima ključnu ulogu u provedbi CBAM-a, također vodi bilateralne i multilateralne dogovore s trećim zemljama.
– Poznato nam je da su prihvaćeni zahtjevi nekih trećih zemalja koje imaju cijenu na ugljik ugrađenu u svoje proizvode u smislu njihova priznavanja prilikom uvoza na EU tržište te se ne očekuju potencijalni trgovinski sporovi ili izazovi u pregovorima s obzirom na to da je CBAM usklađen s WTO pravilima. Također se radi na osnivanju foruma zemalja koje raspolažu instrumentima za određivanje cijena ugljika ili drugim usporedivim instrumentima (‘klimatski klub‘) kako bi se promicala provedba ambicioznih klimatskih politika u svim zemljama i otvorio put globalnom okviru za određivanje cijena ugljika – poručuju iz Ministarstva.
Zasad bez plaćanja
Za neke kompanije u Hrvatskoj prilagođavanje takvim europskim regulativama nije novost. Na primjer, Cemex Hrvatska je obveznik EU ETS-a (Europskog sustava trgovanja emisijama), a time i obveznik smanjenja emisija CO₂ još od 2013. U trećoj fazi trgovanja dosta se uspješno nosio sa zakonskim odredbama, a prije ulaska u četvrtu fazu trgovanja emisijskim jedinicama u njemu su postali svjesni što ona donosi i što treba napraviti da bi joj se prilagodili.
– U Cemexu tim pitanjima pristupamo na globalnoj razini i u tu svrhu smo razvili strategiju pod nazivom ‘Budućnost na djelu‘. To je program usredotočen na razvoj niskougljičnih proizvoda, rješenja i procesa kako bismo postali tvrtka s neto nultom stopom emisija CO₂ za postizanje ugljične neutralnosti. Postavili smo ambiciozne ciljeve za dekarbonizaciju s konkretnim planom za postizanje tih ciljeva te u njihovoj realizaciji surađujemo s vanjskim partnerima. Cilj nam je postati kompanija s neto nultom stopom emisija CO₂ do 2050., a do 2030. želimo ostvariti 47 posto manje emisija ugljikova dioksida po toni cementnog materijala i 35 posto manje sadržaja ugljika u betonu uz 65 posto udjela čiste energije u potrošnji električne energije – rekla je Merica Pletikosić, voditeljica održivog poslovanja Cemexa Hrvatska.
Postupno uvođenje CBAM-a trebalo bi omogućiti pažljivu, predvidljivu i razmjernu tranziciju za poduzeća iz i izvan EU-a, a tijekom tog razdoblja uvoznici robe u okviru nove regulative morat će prijaviti samo emisije stakleničkih plinova ugrađene u uvoznu robu, bez ikakvih financijskih plaćanja ili prilagodbi. Sporazumom je, objašnjava Pletikosić, predviđeno da će neizravne emisije biti obuhvaćene nakon prijelaznog razdoblja za neke sektore kao što su cement i gnojiva, na temelju metodologije koja bi se trebala definirati u međuvremenu.
– Cilj ovog prijelaznog razdoblja je poslužiti kao pilot-razdoblje i vrijeme učenja za sve dionike (uvoznike, proizvođače i nadležna tijela) te prikupiti korisne informacije o ugrađenim emisijama kako bi se poboljšala metodologija za konačno razdoblje. Dugoročne posljedice tog zakona na poslovanje građevinskih tvrtki u Hrvatskoj su postupno smanjenje udjela u dodjeli besplatnih alokacija za sektor cementne i ostalih sličnih industrija, što će potaknuti prilagodbu na nove mjere razvojem održivijih i novih građevinskih rješenja u duhu principa kružne ekonomije i niskougljične strategije RH, a sve u skladu s zahtjevima EU ETS-a – dodala je Pletikosić.
Dugoročno pozitivno
S obzirom na to da energetski sektor već i sada kupuje ukupne kvote emisija ugljika koje proizvodi, u tom se dijelu ne očekuju velike promjene. Na energetski sektor više utječe revizija ETS sustava trgovanja emisijama ugljika koja je objavljena kao dio ovoga klimatskog paketa, a koji dodatno povećava očekivanja od energetskog sektora kada se govori o smanjenju emisija stakleničkih plinova pa su u budućnosti izgledna pojačana ulaganja u obnovljive izvore energije.
– Očekujem dugoročno pozitivne učinke na europsko gospodarstvo. Zbog izjednačavanja cijena proizvoda iz trećih zemalja s domaćim cijenama, možemo očekivati skraćivanje lanaca vrijednosti i veći udio domaćih dobavljača u finalnim proizvodima koji se plasiraju na EU tržište, što će ojačati europsko gospodarstvo. Ne vidim da će ova regulativa mijenjati odnose u sektorima s niskim udjelom ugljika, ali očekujem da će se pojačati ekoinovacije u sektorima opterećenim ugljikom, s ciljem razvoja alternativnih procesa, tehnoloških rješenja i proizvoda koji će biti CO₂ neutralni ili barem neutralniji. Tako da smatram da će ova regulativa imati pozitivne učinke na kreiranje radnih mjesta u Europi – komentirala je dr. sc. Mirjana Matešić, direktorica Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj (HR PSOR).
Pritisak na treće zemlje
Da bi europska poduzeća opstala u moru zelenih regulativa, potrebne su inovacije i tehnologije koje omogućuju postizanje ciljeva smanjivanje emisija ugljikova dioksida, a tko o tome ne misli, neće dugo opstati u Europi koja se rješava kompanija zagađivača.
– U procesu dekarbonizacije svoje proizvodnje upotrebljavamo niz tehnologija koje su nam već sada na raspolaganju, poput povećanja korištenja zamjena za klinker u konačnom proizvodu, snažnijega korištenja dekarboniziranih sirovina u proizvodnji klinkera ili maksimiziranja korištenja čistih izvora energije, no radi se i na uvođenju nekih novih tehnologija, poput onih na bazi vodika. Cemex globalno surađuje s različitim organizacijama, ali i kompanijama u zajedničkim naporima da osigura niskougljično poslovanje – rekla je Pletikosić.
Upravo je Cemex jedan od osnivača First Movers Coalitiona, inicijative pokrenute na COP26 partnerstvom između Ministarstva vanjskih poslova SAD-a i Svjetskog ekonomskog foruma koji okuplja poslovne lidere s globalnim otiscima kako bi stvorili tržišnu potražnju za rješenjima s nultom emisijom ugljika. Jedan od ciljeva je da 30 posto kupnji teških prijevoznih sredstava do 2030. bude bez emisija, a korak u tom smjeru je puštanje u promet Cemexove prve potpuno električne miješalice za beton koju isporučuje Volvo Trucks.
– Očekujemo da će CBAM dugoročno imati velike koristi za EU gospodarstvo i konkurentnost EU poduzeća, a ponajviše očekujemo da će se i treće zemlje snažnije uključiti u borbu protiv klimatskih promjena. Bez obzira na CBAM, jasno je nakon ruske agresije na Ukrajinu da je energetska sigurnost i neovisnost jedan od strateških ciljeva te će se u idućem razdoblju velika sredstva ulagati upravo u projekte kojima će se osigurati učinkovitija proizvodnja električne energije, posebice ulaganjima u obnovljive izvore energije i povećanje energetske učinkovitosti – zaključili su iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.