
Paška sol: Antička tehnologija proizvodnje trajat će još tisućljećima

Rad u solani fizički je težak pa se potkraj sedamdesetih odlučilo pokušati supstituirati ga vakuumskom isparivačkom stanicom, zapravo pogonom za desalinizaciju. Te se stanice Solana Pag danas rješava i zapravo vraća na manje složen tehnološki proces, natrag korijenima, ali iz opravdanoga ekonomskog razloga
Predstavlja nastariji primjer kontinuirane proizvodnje na industrijskoj ljestvici u Hrvatskoj, čak i ako se za njen početak uzme 999. godina
I danas su, kao i prije više od tisuću godina, kad je 999. u oporuci Agape, kćeri zadarskog tribuna Dabra, prvi put spomenuta paška solana, uvjeti za proizvodnju soli u Paškoj uvali jednaki – idealni. Prirodno zatvorena, plitka i dugačka uvala, s istoka i zapada omeđena brdima čija ilovača i glina priječe apsorpciju i odlijevanje mora, omogućava postupnu koncentraciju soli u vodi u nizu bazena, a oko 2600 sunčanih sati u prosjeku na godinu, k tome uz poseban ritam i tempo bure i maestrala, olakšavaju isparavanje vode i kristalizaciju tog minerala bez kojega je svakodnevni život nezamisliv.
Teoretičari nagađaju da se ondje sol proizvodila još u rimsko doba u kojem se, kaže predaja, sol nazivala 'bijelim zlatom'. Po svemu sudeći, paška solana najstarija je kontinuirana proizvodnja na industrijskoj ljestvici u Hrvatskoj, čak i ako se za njezin nedvojbeni početak uzme 999. godina. I bez obzira na to što je otada do danas prošlo više od tisuću godina, proizvodno načelo gotovo je isto: povećanje saliniteta vode postupnim povećavanjem koncentracije u bazenima i isparavanjem na suncu.



