Planova ima, pravila nema: Neće valjda administracija pojesti energetsku tranziciju?!

Ako nam je išta postalo kristalno jasno proteklih godinu dana, to je da ne smijemo ovisiti samo o jednom izvoru energenata. Još ako je taj izvor zemlja vrlo diskutabilne demokracije, rizici za Europu kao kontinent, ali i svakog potrošača, postaju gotovo nemjerljivi. Problem za kontinent jest taj da, kad tih energenata nema, rastu cijene plina, nafte, a posljedično i struje koji se nabavljaju na slobodnom tržištu, na kojem nema previše prijatelja i saveznika, a istodobno jačaju inflatorni pritisci koji utječu izravno na potrošače. A zašto kupovati toliko energenata kad neke možemo proizvoditi sami?!

Obnovljivi izvori energije (OIE) nisu i ne mogu biti rješenje kojim ćemo dugoročno prebroditi činjenicu da smo ostali bez glavnoga energetskog izvora, ali mogu nadomjestiti dio količine plina i nafte koji su se dosad uvozili iz Rusije i upotrebljavali se uglavnom za proizvodnju struje ili kao glavni izvor toplinske energije. Vrlo je važno u cijeloj toj priči da obnovljivi izvori energije ne štete okolišu ni približno kao proizvodnja i distribucija tradicionalnih energenata. Pokazalo se, doduše, da je vrlo teško, skupo i komplicirano svu industriju u roku odmah prebaciti na zelene postavke, što je dio europske politike Green Deal, pogotovo u uvjetima kakvi su danas, ali to ne znači da od investicija u OIE treba odustati. Upravo suprotno.

Teško podnosiva ulaganja

Koliko je to sve skupa jasno birokratima u Europskoj komisiji, to je drugi par opanaka. Pitanje je i koliko do njih dopiru upozorenja iz najvećih europskih industrijskih tvrtki da će morati dobro odvagnuti hoće li napustiti proizvodnju u Europi jer investicije u OIE ne mogu podnijeti. Barem ne na način i brzinom koje od njih Komisija traži. Sve u svemu, izazova je pred Europom jako mnogo, a na njih se u Komisiji odgovara novim uredbama, obvezama za industriju, novim birokratiziranjem kojem, čini se, katkad doista nema kraja.

Hrvatska je u cijeloj toj priči manje pogođena. Prvi je razlog taj što smo doista idealna zemlja za razvoj OIE-a, imamo i Sunce i vjetar koji mogu, ako znamo što nam je činiti, proizvoditi struju. Drugi je razlog taj što nemamo industriju koja je energetski toliko intenzivna kao mnoge u drugim zemljama Europe, pa nama posljedično neće ni otići niti će zaustaviti proizvodnju (osim Petrokemije, kojoj je još uvijek jeftinije da ne proizvodi ništa nego da proizvodni gnojivo s ovim cijenama plina). Onim energetski nešto intenzivnijim poduzećima ćemo, u sklopu europske politike, ipak pomoći.

Komu manji računi

Dvjestotinjak poduzeća, procjenjuje se, plaćat će manje naknade za obnovljive izvore energije jer je Europska komisija Hrvatskoj nedavno odobrila program potpora za smanjenje naknade za potrošnju električne energije energetski intenzivnim poduzećima vrijedan 104 milijuna eura. Kako objašnjavaju u Hrvatskom operatoru tržišta energije (HROTE) na čijem je čelu Boris Abramović, taj će program pomoći poduzetnicima koji će posljedično platiti manje troškove za električnu energije plaćanjem umanjene naknade ZA OIE. Naime, tu naknadu u Hrvatskoj plaćaju sva kućanstva i svi poduzetnici u cijeni struje.

– Potpore su namijenjene svim poduzetnicima koji za svoje poslovanje troše mnogo električne energije, odnosno na godišnjoj razini više od 500 MW i koji djeluju u sektoru za koji je EU prepoznao da ga treba rasteretiti na taj način sukladno Smjernicama o državnim potporama za klimu, zaštitu okoliša i energiju iz 2022. godine. Nakon što se donese uredba o kriterijima za plaćanje umanjene naknade za obnovljive izvore energije i visokoučinkovitu kogeneraciju, poduzetnici će moći podnijeti zahtjev za plaćanje umanjene naknade na propisani način izravno HROTE-u čija će tijela odlučiti o zahtjevu i, ako poduzetnik zadovoljava kriterije, izdati mu rješenje o plaćanju umanjene naknade koje vrijedi godinu dana – objasnili su u toj instituciji te naglasili da za taj program neće biti natječaja, nego je dovoljno podnijeti zahtjev.

To konkretno znači da će se ukupna vrijednost koju bi inače poduzetnici uplatili u sustav poticanja proizvodnje električne energije iz OIE-a umanjila za odgovarajući udio, znači manje cijene struje bit će izravna vrsta pomoći, a procjenjuje se da je ukupna vrijednost umanjenja oko 104 milijuna eura.

– Prijavljeni poduzetnici, ako zadovoljavaju kriterije, ostvaruju pravo na plaćanje umanjene naknade za 40, 60 ili 75 posto, ovisno o energetskom razredu u koji su razvrstani – odgovorili su u HROTE-u.

Kap u moru

Znači, poduzetnici koji žele ostvariti pravo na plaćanje umanjene naknade, među ostalim, morat će dokumentirati svoju potrošnju električne energije (na godinu više od 500 MW) i dokazati da djeluju u sektoru koji je EU prepoznao kao područje koje treba rasteretiti. Također će morati imati valjanu energetsku potvrdu. Prije podnošenja novog zahtjeva (za sljedeću godinu) morat će pokazati da provode mjere koje su im identificirane energetskim pregledom radi postizanja bolje energetske učinkovitosti. Ovo nije prva godina da se tako pokušava pomoći poduzetnicima, dosad su već u dva navrata energetski intenzivnijim sektorima umanjeni računi za struju. Riječ je mahom o tvrtkama u drvnoj i metalskoj industriji te u proizvodnji stakla. Ima i nešto prehrambene industrije, ali sitno. Kako neslužbeno doznajemo od ne jednoga, nego od čak dvojice predsjednika uprave poduzeća koja su dosad bila u registru poduzetnika kojima se umanjuju računi, a vjerojatno će i nastaviti biti, riječ je o (obojica su upotrijebila istu metaforu) kapi u moru izdataka za energiju koja se, navode pod uvjetom da ih ne citiramo s imenom i prezimenom jer se, eto, ne bi htjeli komu zamjeriti, na kraju godine u financijskom izvješću pretjerano i ne osjeti.

– Više je to mjera kojom smo javnosti zamazali oči – kao, vidi, nekako pomažemo industriji – nego što doista ima jasan i mjerljiv ekonomski učinak na naše poslovanje – kaže jedan od tih anonimaca.

Međutim, ako predstavnici industrije ne osjete mjere iz programa potpora, osjeti se nešto drugo, a to su sve veći apetiti i interesi poduzetnika koji žele sami proizvoditi svoju struju, bilo putem novih projekata OIE-a, bilo vlastitim solarnim elektranama. Kako kaže Maja Pokrovac, direktorica udruge Obnovljivi izvori energije Hrvatske, koja okuplja poduzetnike u tom sektoru, nakon pridruživanja Hrvatske šengenskom prostoru vidljiv je pojačan interes tvrtki za ulaganje u OIE u našoj zemlji, što će pridonijeti razvoju tog sektora. No to, čini se, ne znači ništa posebno našoj administraciji.

– Za razvoj projekata OIE-a važno je izdavanje energetskih odobrenja, kojih je, prema članku 133. prijelaznih i završnih odredbi Zakona o tržištu električne energije (ZoTEE-a), do sada izdano 825 MW, no još nije donesena uredba za energetsko odobrenje koja će regulirati kriterije za nove investicije OIE-a prema članku 17. ZoTEE-a. Još nije poznat ni iznos jedinične cijene priključenja projekata OIE-a na mrežu. Potrebno je pojednostavniti postupak dobivanja dozvola za projekte OIE-a jer je Hrvatska prema kompliciranosti i sporosti provođenja procesa na visokome trećem mjestu u Europi – upozorila je Pokrovac.

Naime, nastavlja ona, prošlogodišnji nagli porast cijena električne energije doveo je mnoge tvrtke, osobito one iz sektora industrije, u nezavidnu poziciju. Mnoge su se okrenule vlastitoj proizvodnji energije postavljajući solarne elektrane na svojim krovovima, ali ako je riječ o velikim energetskim potrebama, često ih ni na taj način nisu u mogućnosti pokriti. Stoga je sve veći interes za kupnju dostatne količine električne energije iz obnovljivih izvora izravno od proizvođača. Riječ je o sasvim novom pojmu na tržištu, PPA (Power Purchase Agreement) ugovoru kojim se definira dugoročno sigurna opskrba električnom energijom iz obnovljivih izvora po fiksnoj cijeni, a potpisuje se na pet do dvadeset godina.

Otkup električne energije

PPA ugovori, tj. ugovori o otkupu električne energije omogućuju da se domaći potrošači i proizvođači obnovljive energije povezuju razvijanjem novog projekta obnovljivih izvora energije. U tom lancu profitiraju svi, smatra ona, i proizvođači OIE-a i potrošači energije i financijske institucije, ali i država, u kojoj će jačati proizvodnja iz OIE-a.

– Fokus je na sigurnosti isporuke energije prema dogovorenoj cijeni koja kupcu omogućava lakše planiranje troškova poslovanja tvrtke – istaknula je Pokrovac te se osvrnula i na program potpora za energetski intenzivna poduzeća dodavši kako smatra da one neće smanjiti interes za OIE. Potpore će, kaže, energetski intenzivnim poduzećima pomoći u određenom razdoblju, ali iskustva iz EU i svijeta pokazuju da energetski intenzivna poduzeća traže dugoročno održivo rješenje.

– Tvrtke u svijetu i Europi tako pokrivaju i do sto posto svojih energetskih potreba. To se rješenje sve više traži i u Hrvatskoj – navela je Pokrovac i na pitanje kako se hrvatska energetska politika prema njezinu mišljenju uklapa u europski Zeleni plan odgovorila da je Hrvatska danas mnogo bolja u prenošenju javnih politika EU-a u nacionalni zakonodavni okvir, ali iznimno je spora u provedbenim propisima, bez kojih nema brze i kvalitetne energetske tranzicije.