Čim se vrate s godišnjeg odmora, mnogi brojeći neradne dane razmišljaju o sljedećem. No neki već imaju pravo i na plaćeni klimatski dopust – doduše, zasad u Kanadi i Španjolskoj – i to zbog ekstremnih vremenskih uvjeta. U Hrvatskoj je vjerojatnije da će se sljedeći dopust poklopiti s praznicima usred tjedna i nekim majstorski spojenim produženim vikendom
Radnici u Španjolskoj od prošle godine imaju pravo na četiri dana plaćenog dopusta kada ne mogu doći na posao zbog ekstremnih vremenskih uvjeta. Španjolska je prva zemlja u Europi i druga u svijetu koja je omogućila klimatski dopust. Kanada ga je prva u svijetu ozakonila te njezini radnici mogu tijekom jedne kalendarske godine dobiti pet dana plaćenog dopusta. Dodatnih pet dana dopusta mogu dobiti u slučaju produljenoga izvanrednog stanja. Klimatski dopust najprije je odobren u dijelovima Španjolske uništenim u velikim poplavama potkraj prošle godine, a zatim u cijeloj državi. Aktivira se kad agencije civilne zaštite upozore građane da ostanu kod kuće zbog vremenskih nepogoda. Tvrtke to moraju poštovati i imati plan djelovanja u ekstremnim vremenskim uvjetima.
Ozbiljne posljedice
Klimatski dopust zaživio je nakon što je Institut za svjetske resurse upozorio da se europski gradovi moraju hitno pripremiti za pogoršanje vrućine i opasnije vremenske uvjete jer bi Europa do 2100. mogla doživjeti zagrijavanje za čak 3,1 Celzijev stupanj u odnosu na predindustrijske razine te se može očekivati da će ga uvesti i ostale države.
– Zagrijavanje atmosfere i mora nastavit će se, a koliko će se planet zagrijati do kraja 21. stoljeća, ovisi o emisiji stakleničkih plinova koje ispuštamo u atmosferu zbog prekomjernoga korištenja fosilnih goriva i istodobnoga nekontroliranog uništavanja šumskog pokrova te brzini prelaska na niskougljično gospodarstvo. Trenutačno smo na putanji prema svijetu toplijem za čak tri Celzijeva stupnja, što je scenarij s ozbiljnim posljedicama za klimu, ekosustave i svakodnevni život te gospodarstvo. U iduća dva desetljeća dosegnut ćemo prosječnu razinu zagrijavanja od 1,5 °C u višegodišnjem klimatskom smislu, a u nekim će se godinama taj prag prijeći i prije. Godina 2024. prva je pojedinačna godina koja je bila toplija od 1,5 °C u odnosu na kraj 19. stoljeća – ističe klimatolog dr. sc. Ivan Güttler, glavni ravnatelj Državnoga hidrometeorološkog zavoda (DHMZ-a).
Hrvatska u prijelaznoj zoni
Dodaje da ograničenje porasta globalne temperature na 1,5 °C odnosno 2 °C do kraja stoljeća, što je cilj Pariškog sporazuma, zasad izmiče. Prema njegovim riječima, u Hrvatskoj se od sredine 20. stoljeća kontinuirano povećava godišnja temperatura zraka. Duž Jadrana raste od 0,2 do 0,3 °C svakih deset godina, a u unutrašnjosti porast je još izraženiji – gotovo pola stupnja po desetljeću.
– Očekuje se porast broja vrućih dana ljeti s temperaturama višim od 30 °C, i to uza zabrinjavajući trend sve češćih i duljih toplinskih valova koji pogađaju cijelu Hrvatsku, a mogu se javiti i izvan ljetne sezone. Također, do kraja 21. stoljeća razina Jadranskog mora mogla bi porasti za 50-ak centimetara, što će prouzročiti eroziju obale i ozbiljno ugroziti priobalne ekosustave. Promjene u temperaturnom režimu već sada jasno osjećamo, međutim klimatske promjene utječu i na hidrološki dio klimatskog sustava mijenjajući količinu i raspodjelu oborine. Sjever Europe postaje sve kišniji, a jug bilježi sve veći deficit oborina. Hrvatska je u prijelaznoj zoni u kojoj će ljeti dominirati signal sušenja. Mjerenja duž Jadrana već sada pokazuju pad oborina od 10 do 15 posto svakih deset godina. U hladnijem dijelu godine očekuje se djelomična kompenzacija povećanjem količina oborina, ali još nedovoljno za ublažavanje posljedica sve češćih i intenzivnijih sušnih razdoblja tijekom ljeta. Visoke temperature i manjak oborina istodobno povećavaju rizik od nastanka i širenja požara raslinja – pojašnjava Güttler.
Opasni ekstremi
Nadalje dodaje da promjene u hidrološkom sustavu nisu još toliko izražene kao one temperaturne, ali tijekom 21. stoljeća očekuje se njihovo jačanje. Güttler tvrdi da još možemo spriječiti najgore posljedice za hidrološki sustav, ali treba ubrzati provedbu mjera za smanjenje emisija stakleničkih plinova te uvesti održive prakse u industriju, energetiku, poljoprivredu i promet. Tako će se ublažiti utjecaj klimatskih promjena na ključne gospodarske sektore i ekosustave te očuvati kvaliteta života sadašnjih i budućih naraštaja.
– Klimatske promjene najizraženije su u promjeni temperaturnih režima: toplih dana je sve više, a hladni ekstremi sve su rjeđi. Mjerenja jasno potvrđuju taj trend koji je vidljiv od 90-ih godina 20. stoljeća, a u nekim dijelovima svijeta čak od 70-ih godina. I u prošlosti su bili zabilježeni ekstremni događaji, a klimatske promjene utječu na porast njihova broja te njihov intenzitet. Naime, svaki stupanj topliji svijet znači sedam posto više vodene pare u atmosferi. Ako do 2100. dosegnemo tri stupnja topliji svijet, to znači čak 21 posto više vodene pare. Posljedica su toga ekstremi koji bi mogli biti 21 posto intenzivniji, snažniji i razorniji. Češće ćemo se suočavati s toplinskim valovima, olujama, poplavama i požarima. U tom je smislu uloga nacionalnih hidrometeoroloških službi, kao što je Državni hidrometeorološki zavod (DHMZ), nastaviti razvoj i primjenu prognostičkih sustava te sustava za rana upozorenja – objašnjava Güttler.
Dvije fronte djelovanja
Prema njegovim riječima, klimatske promjene zahtijevaju djelovanje na dva ključna područja: ublažavanju i prilagodbi. Načini proizvodnje energije i hrane trebaju postati manje štetni za okoliš te treba ubrzati tranziciju na zelenije i regenerative tehnologije. Treba također jačati otpornost zajednice na sve češće vremenske i hidrološke ekstreme te se prilagođavati novim klimatskim uvjetima dok globalne akcije ne počnu davati vidljive rezultate.
– Ublažavanje klimatskih promjena globalni je imperativ, a prilagodba na toplinske valove, požare, poplave, suše i olujna nevremena provodi se na lokalnoj razini. U prilagodbi su ključni alati sustavi ranog upozorenja na vremenske, hidrološke i klimatske ekstreme. Hrvatska ima vrlo dobro razvijen sustav ranog upozorenja, a u suradnji s partnerima i znanstvenom zajednicom nastavit ćemo ga i dalje razvijati, kao i nove alate, poput Sustava za rana upozorenja i upravljanje krizama (SRUUK). Još imamo priliku ograničiti trend globalnog zatopljavanja na razine koje omogućuju prilagodbu s minimalnim gubicima i štetom – napominje Güttler i dodaje da su posljednjih nekoliko godina postignuti pozitivni pomaci: sve su rašireniji i dostupniji novi izvori energije koji uključuju proizvodnju električne i/ili toplinske energije iz geotermalnih izvora, vjetra, hidropotencijala i Sunca te raste elektrifikacija prometa, grijanja i hlađenja u Europi.
Rješiv problem
Istodobno će neke mjere koje će pridonijeti klimatskoj neutralnosti, poput energetske učinkovitosti i čuvanja šuma, pomoći rješavanju i drugih okolišnih izazova kao što su kvaliteta zraka i očuvanje bioraznolikosti.
– Klimatska kriza rješiv je problem, ali zahtijeva snažnije i brže korake nego dosad. Sljedećih deset godina bit će presudno za ubrzanje transformacije gospodarstva kako bismo osigurali stabilnost klimatskog sustava i kvalitetu života građana. U nekoliko svjetskih gospodarstava vrlo jasno vidimo pozitivan trend smanjivanja emisija stakleničkih plinova uz istodoban rast gospodarskih aktivnosti. Osim toga, razvoj prediktivnih tehnologija temeljenih na umjetnoj inteligenciji i strojnome učenju znatno unapređuje preciznost i brzinu izračuna meteoroloških, hidroloških prognoza te prognoza kvalitete zraka. Cilj je pravodobno informirati građane o okolišnim rizicima kako bi se mogli na vrijeme pripremiti i reagirati – poručuje Güttler.
Ugovaranje prava
Putom Španjolske i Kanade, kad je riječ o klimatskom dopustu, može krenuti i Hrvatska.
– Poslodavac i radnik mogu ugovoriti pravo na tzv. klimatski dopust kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a zakonodavac može propisati pravo na tzv. klimatski dopust i njegovo trajanje te pretpostavke za ostvarenje takvog prava. Procedura za ozakonjenje klimatskog dopusta u Hrvatskoj uključuje nekoliko koraka, a prvi je prijedlog zakona. Ministarstvo rada ili druga odgovarajuća institucija donosi prijedlog zakona koji bi uključivao klimatski dopust. Drugi je korak savjetovanje: prijedlog zakona daje se na javno savjetovanje u kojem javnost, poslodavci i radnici mogu izraziti svoje mišljenje. Treći korak parlamentarni je postupak: prijedlog zakona podnosi se Hrvatskom saboru, gdje prolazi parlamentarni postupak, uključujući čitanje, raspravu i glasanje. Slijedi donošenje zakona. Ako prijedlog zakona prođe parlamentarni postupak, on se potvrđuje i donosi kao zakon. Nakon donošenja zakona institucije zadužene za njegovu provedbu realiziraju ga u praksi, uključujući izradu pravilnika i informiranje javnosti. Postupak izmjene/dopune zakona pokreće se dostavom prijedloga predsjedniku Sabora te provođenjem zakonodavne procedure. Iznimno, zakon se može donijeti po hitnom postupku kada to zahtijevaju osobito opravdani razlozi, odnosno kada je to nužno radi sprečavanja ili otklanjanja većih poremećaja u gospodarstvu – objašnjava odvjetnica Zrinka Prlić, stručnjakinja za radno pravo i vlasnica Odvjetničkog ureda Zrinka Prlić iz Zagreba.
Kada dopust, kada godišnji odmor
Napominje da treba razlikovati plaćeni dopust od godišnjeg odmora. Radnici u Hrvatskoj imaju pravo za svaku kalendarsku godinu na godišnji odmor u minimalnom trajanju od četiri tjedna, a maloljetnici i oni radnici koji rade na poslovima na kojima ih nije moguće zaštititi od štetnih utjecaja i uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu ostvaruju pravo na trajanje godišnjeg odmora od najmanje pet tjedana.
– Plaćenim dopustom radnik se ima pravo koristiti kada sklapa brak, nakon rođenja djeteta, teže bolesti ili smrti člana uže obitelji i sl. u minimalnom trajanju od sedam radnih dana na godinu. Pravo na dan plaćenog dopusta radnik ostvaruje na osnovi darivanja krvi. I za vrijeme obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja može ostvariti pravo na plaćeni dopust, ali u navedenim situacijama Zakon o radu ne propisuje minimalno trajanje plaćenog dopusta – navodi Zrinka Prlić.
Što o klimatskom dopustu misli Hrvatska udruga poslodavaca (HUP), nismo doznali jer nam iz nje nisu odgovorili na novinarski upit, no hrvatski zakonodavci kao i poslodavci morat će se uskoro pozabaviti time s obzirom na sve ekstremnije vremenske napogode.