Smanjenje subvencija smanjilo bi onečišćenje zraka, stvorilo prihode i dalo značajan doprinos usporavanju klimatskih promjena, kažu kritičari, ali čini se da ih nitko ne sluša. A to nije tako loše
Subvencije za fosilna goriva porasle su na rekordnih 7 bilijuna dolara prošle godine, objavio je Međunarodni monetarni fond jer su vlade podržale potrošače i poduzeća tijekom globalnog skoka cijena energije uzrokovanog ruskom invazijom na Ukrajinu i gospodarskim oporavkom od pandemije.
Dok se svijet bori da ograniči globalno zagrijavanje na 1,5 stupnjeva Celzijusa subvencije za naftu, ugljen i prirodni plin koštaju ekvivalent od 7,1 posto globalnog bruto domaćeg proizvoda. To je više nego što vlade troše godišnje na obrazovanje (4,3 posto globalnog prihoda) i oko dvije trećine onoga što troše na zdravstvenu skrb (10,9 posto).
Kao što se vidi na grafikonu ispod, subvencije za fosilna goriva porasle su za 2 bilijuna dolara u posljednje dvije godine jer su se eksplicitne subvencije (niže naplaćivanje troškova nabave) više nego udvostručile na 1,3 bilijuna dolara, pokazuju podaci MMF-a koji pružaju ažurirane procjene eksplicitnih i implicitnih subvencija u 170 zemalja.
Potrošnja fosilnih goriva nameće ogromne troškove za okoliš—uglavnom zbog lokalnog onečišćenja zraka i štete od globalnog zatopljenja, a velika većina subvencija je implicitna, jer se ekološki troškovi često ne odražavaju na cijene fosilnih goriva, posebno ugljena i dizela – kažu u izvješću.
Rast subvencija
Prema izvješću MMF-a, potrošači prošle godine nisu platili više od 5 bilijuna dolara ekoloških troškova. Taj bi broj bio gotovo udvostručen da se šteta po klimu procjenjuje na razinama utvrđenima u nedavnoj studiji objavljenoj u znanstvenom časopisu Nature umjesto osnovne pretpostavke da su troškovi globalnog zatopljenja jednaki cijeni emisija potrebnih za postizanje temperaturnih ciljeva Pariškog sporazuma.
Predviđa se da će ove implicitne subvencije rasti kako zemlje u razvoju koje obično imaju elektrane, tvornice i vozila koja zagađuju više okoliša, zajedno s gustim stanovništvom koje živi i radi u blizini tih izvora onečišćenja povećavaju svoju potrošnju fosilnih goriva prema razinama naprednih gospodarstva – dodaju.
Kad bi vlade ukinule eksplicitne subvencije i uvele korektivne poreze, cijene goriva bi porasle. To bi navelo poduzeća i kućanstva da uzmu u obzir ekološke troškove kada donose odluke o potrošnji i ulaganju. Rezultat bi bio značajno smanjenje globalnih emisija ugljičnog dioksida, čišći zrak, manje plućnih i srčanih bolesti i više fiskalnog prostora za vlade, kažu oni, ne uzimajući u obzir već i sadašnje prevelike troškove života običnih građana, ali što drugo i očekivati od institucije poput MMF-a doli pražnjenja tuđih džepova.
Nastavljaju iz MMF-a te kažu kako procjenjuju da bi ukidanje eksplicitnih i implicitnih subvencija za fosilna goriva spriječilo 1,6 milijuna prijevremenih smrti godišnje, podiglo državne prihode za 4,4 bilijuna dolara i stavilo emisije na pravi put prema postizanju ciljeva globalnog zatopljenja. Također bi se redistribuirao dohodak jer subvencije za gorivo više koriste bogatim nego siromašnim kućanstvima.
Ipak, ukidanje subvencija za gorivo može biti teško. Vlade moraju osmisliti, komunicirati i provoditi reforme jasno i pažljivo kao dio sveobuhvatnog paketa politika koji naglašava prednosti. Dio povećanih prihoda treba iskoristiti za kompenzaciju ugroženim kućanstvima za više cijene energije. Ostatak bi se mogao upotrijebiti za smanjenje poreza na rad i ulaganja i financiranje javnih dobara poput obrazovanja, zdravstvene zaštite i čiste energije – zaključuju u izvješću.