Život
StoryEditor

Bespoke moda: Potrošači se vraćaju krojenju i šivaćim strojevima

26. Travanj 2024.

Početkom sedamdesetih slavni je umjetnik i vizionar Andy Warhol kupio dvokatnicu u njujorškoj ulici Great Jones i, desetljeće poslije, stan na drugom katu iznajmio prijatelju, slikaru Jean-Michelu Basquiatu. Nekoć utočište umjetnika i boema, mladih filozofa i zvijezda toga vremena, danas je neka vrsta svetišta, podsjetnik na turbulentnu, inspirativnu njujoršku kulturnu scenu, a odnedavno i dom Ateliera Jolie. Humanitarka i nagrađivana glumica Angelina Jolie u tu je grafitima oslikanu zgradu bogate povijesti smjestila svoj modni biznis ili, kako prenosi Vogue, kreativnu platformu u kojoj se šije i kreira po narudžbi. Tim novim poslovnim konceptom, koji je javnosti predstavila prošle godine, planira disruptirati industriju luksuzne mode.

Umjesto influencera koji potiču masovnu glad za trendovskim modnim komadima Jolie slavi zanatlije s pomoću čijeg umijeća svatko može biti kreator unikatne odjeće. Pritom upotrebljavaju tkanine iz skladišnih zaliha i odbačene materijale kako bi cijela priča imala održivi karakter. Kako je zapisao Vogue, Atelier Jolie pozitivno utječe na zanatsku scenu, krojače i krojačice čiji je rad nerijetko podcijenjen i neprepoznat, ali i potiče diskurs o iskorištavanju radne snage i šteti koju moda nanosi okolišu. Iako je u svijetu slavnih modni brend Angeline Jolie jedinstven, također je dio trenda bespoke mode, one u kojoj se predmeti šiju ručno i po mjeri te koja danas doživljava pravu renesansu.

Mračna strana brze mode

O tome je novom, odnosno revitaliziranome starom trendu nedavno, među ostalim, pisao britanski BBC ustvrdivši da je to još jedan nišni biznis koji su pokrenuli korisnici TikToka. Zahvaljujući njihovu interesu krojenje je izišlo iz ateljea visoke mode i postalo vidljiv, sveprisutan mainstream. Naravno, nešto starije generacije često su sjedile za šivaćim strojem i krojile odjeću ‘iz Burde‘, ali prodorom brendova brze mode ta je vještina zamrla. Zapravo, govori li se u kontekstu modnog biznisa, stvar je sa scene nestala mnogo prije. Kako piše BBC, krojačice ili krojači stoljećima su bili poznata figura u kućanstvima diljem svijeta, osobe koje su odijevale najprije pripadnike visoke klase, a onda i ostali puk. Odjeću su izrađivali prema mjerama svojih kupaca, ali i nudili preinake i popravke.

Krojači i njihovi klijenti živjeli su u simbiozi sve do izuma šivaćeg stroja 1830. koji je omogućio masovnu proizvodnju odjeće. Nešto više od stoljeća poslije uvođenje standardiziranog sustava veličina potaknulo je prodor konfekcije koja je zatim središnje mjesto u modnom biznisu (za široke mase) ustupila industriji brze mode. Negdje po putu odjevni predmeti po narudžbi potisnuti su u područje luksuza, pa su glavna asocijacija za kvalitetnu odjeću po mjeri brendovi poput britanskog Savile Rowa ili talijanskog Brionija. Ipak, posljednjih godina bespoke odjeća doživljava procvat, što je prije svega potaknuto sve većom sviješću kupaca o štetnom utjecaju modne industrije na okoliš (samo proizvodnja tekstila deset je posto od ukupne emisije CO2) i zajedničkim naporima potrošača da žive svjesnije i održivo. Kako nastavlja BBC, nekoć je brza moda bila slavljena i hvaljena jer je demokratizirala modu (nudi cjenovno pristupačne verzije komada koji se mogu vidjeti na modnim pistama), a sada se mnogo više govori o njezinoj mračnoj strani – od loših radnih uvjeta u tvornicama, neinkluzivnih veličina pa do golemog otpada koji proizvodi. I te se stvari sve teže ignoriraju. Upravo zato sve više potrošača pokazuje interes za načine na koje se proizvodi njihova odjeća, što pokazuje i superpopularni trend #SewingTikTok koji se pojavio 2021. godine.

Skuplje, ali bolje

Pod hashtagom koji danas ima čak 7,4 milijarde pregleda krojači i dizajneri prikupili su milijune sljedbenika s kojima dijele proces izrade svojih kreacija, daju savjete i upute kako sašiti vlastiti jedinstveni komad odjeće. Jedna je takva senzacija, piše BBC, Joe Ando, ​​glumac i dizajner čiji su videi u kojima prikazuje cijeli proces kreiranja i krojenja odjeće privukli čak dva i pol milijuna pratitelja. U početku je odjeću izrađivao za sebe i svoju djevojku, a danas ima gomilu klijenata na listi čekanja. Kupnja kod krojačkih influencera kakav je Ando ili u zanatskim modnim radnjama koje nude kreacije po mjeri možda je skuplja nego u trgovinama poput Zare ili H&M-a, ali nudi mnogo prednosti koje uspijevaju kompenzirati koji euro više.

Prva je, naravno, kvaliteta, koja jamči i veću trajnost. Čak i ako se izrađuje od nove tkanine, a ne od otpada kao što se to radi u Atelieru Jolie, ekološki je znatno prihvatljivija alternativa lancima brze mode. Budući da se kroji po mjeri i po željama, bolje zrcali osobni stil kupca, što je jedna od glavnih uloga mode i modnih brendova (osim, dakako, temeljne funkcije pokrivanja nagog tijela). Kako je nedavno zapisao portal Fashion Innovation, odjeća koja se masovno proizvodi dolazi u standardiziranim veličinama pa komadi koji se kupuju možda jesu trendovski, ali ne pristaju svima kako treba. Odjeća šivana po mjeri stoji kao druga koža, uspijeva naglasiti atribute i ublažiti nedostatke. Savršeno skrojen odjevni predmet nadilazi estetiku i povećava samopouzdanje onoga tko ga nosi.

Krojenje po mjeri često uključuje suradnju s lokalnim obrtnicima, nastavlja Fashion Innovation, stvarajući tako osjećaj zajedništva. Kupnjom odjevnih predmeta po mjeri potrošači također podupiru lokalno gospodarstvo i čuvaju tradicionalne zanate. Takva povezanost daje još jedan sloj autentičnosti svakom komadu odjeće, a osim tradicije, znanja i vještine krojenja koja se prenosi generacijama kupuje se i iskustvo šopinga. Za razliku od redova u modnim trgovinama u krojačkim se ateljeima kupcu posvećuje puna pozornost, zbog čega se i oni nešto plićega džepa osjećaju poput predstavnika visoke klase ili slavnih koji se u radionicama luksuznih modnih brendova osjećaju kao doma.

Biznis koji ima budućnost

Da taj nišni biznis ima budućnost, slažu se i na portalu WWD. Ondje su nedavno pisali o pokretu spore mode (engl. slow fashion) koji će, kako drže, obilježiti ovo desetljeće. Na sličan način na koji je brza moda definirala prvo desetljeće 21. stoljeća, spora neće promijeniti samo ponudu modnih igrača već i odnos potrošača prema modi. Kako pišu, industrija je godinama gurala masovnu proizvodnji i potrošnju, a sad je taj fast-fashion u nemilosti, a to otvara prostor odmjerenijem dvojniku. Također, pandemija je novoj mantri ‘kupi manje, kupi bolje‘ pomogla da procvjeta, potaknula interes za proizvode veće vrijednosti i trajnosti umjesto trendovske, gotovo jednokratne brze mode.

– Zbog toga se počela buditi zanatska scena, pa i tržište rukotvorina, koji su okosnica trenda spore mode – rekla je WWD-ju tržišna analitičarka modnog brenda Edited.

U moru brendova masovne proizvodnje oni koji nude krojenje po mjeri postaju izraz krajnjeg luksuza, čak veći od klasičnih premium igrača kojima je sveprisutnost na društvenim mrežama nagrizla ekskluzivnost. Krojači i krojačice, krojenje po mjeri ili spora moda privukli su interes mlađe generacije koja napokon shvaća da se individualnost i autentičnost ne pokazuje kupnjom odjeće kakva je u trendu, nego podupiranjem talentiranih umjetnika i zanatlija koji su s pomoću TikToka svima otvorili vrata u svoj svijet.

23. lipanj 2024 09:30