Prije godinu dana zagrebačka kulturna scena postala je bogatija za jedno potpuno novo mjesto – VR kino KEK. Prostor s velikim staklenim stijenkama u Petrinjskoj ulici i velike fotelje pomalo podsjećaju na lobby nekog hotela, no radi se zapravo o mjestu gdje posjetitelji uronjeni u virtualnu stvarnost s headsetovima i slušalicama na glavi uživaju u novoj dimenziji zabave – gledanju VR filmova.
Prvi dojam odmah s ulaska u prostor kina miris je biljaka kojima je uređen interijer. Osnivač ovog pothvata, poznati hrvatski putopisac Davor Rostuhar, tim je potezom uspio u prostoriju unijeti dašak prirode, kao savršenu uvertiru u filmske pejzaže koji slijede. Možda je s ulice ‘na prvu‘ izgledalo čudno, ali kad sam i sama stavila headset na glavu, ‘nabila‘ slušalice i udubila se u neki drugi svijet, toliko uvjerljivo da mi se činilo kao da su ljudi iz filma odmah pokraj mene i da ih mogu dotaknuti, više me nije zanimalo kako izgledam i djelujem nekome tko promatra izvana (a znatiželjnih promatrača u centru Zagrebu itekako ima). Bitni su film, radnja i priča, a Rostuhar itekako zna ispričati priču. Ovoga puta kao sredstvo za to izabrao je VR film, odnosno trodimenzionalni videozapis u 360 stupnjeva.
Iskustvo teleportacije
– Tradicionalni videozapis na koji smo navikli uvijek odabire samo jedan segment stvarnosti. Kadar odnosno okvir koji netko odabere kad snima isti je onaj koji gledatelj promatra. VR tehnologija nadilazi taj okvir, ukida ga, i snima cijelu realnost oko kamere, u svim smjerovima. Pa tako i gledatelj filma ne gleda samo jedan segment stvarnosti, nego cijelu stvarnost onoga što se snima. Drugim riječima, film se ne događa unutar nekog okvira – televizora, kino-platna, mobitela – nego svuda uokolo gledatelja, pa se zato gledatelj osjeća da se nalazi u samom filmu – objašnjava Rostuhar, čiji prvi VR film ‘Lovci sakupljači‘ koji sam gledala prati radnju plemena Hadza iz Tanzanije, jednog od rijetkih preostalih lovaca sakupljača na svijetu.
Ujedno je to i prvi hrvatski VR film, a Rostuhar cijelo to iskustvo gledanja opisuje više kao teleportaciju. No za razliku od živopisnog filma o plemenu Hadza, u samom kinu vladaju mir i tišina da se ne ometa druge gledatelje. Isto tako, za razliku od klasičnog kina, u VR kinu se u bilo koje vrijeme može gledati bilo koji film. U prostoriji kina Rostuhar je napravio i showroom vlastitih knjiga koje se na licu mjesta mogu kupiti. Usput je moguće učlaniti se u njegov Klub za ekspedicionizam i kulturu (KEK) čime je za samo dva eura godišnje moguće ostvariti 20 posto popusta na ulaznice za kino.
Od ideje do realizacije u tri mjeseca
Na pitanje što ga je motiviralo da otvori VR kino u centru Zagreba, i to prvo takvo u svijetu, Rostuhar kaže da je htio prikazati ono što i njega samoga impresionira. Ipak, previše trome birokracije, prikupljanje financija te pronalaženje prostora i ljudi neki su od izazova s kojima se suočio u tom procesu. Međutim, u samo tri mjeseca cijelo je kino bilo izgrađeno i spremno za prve posjetitelje.
– A u to vrijeme sam dovršavao pisanje knjige, postprodukciju VR filma i još sam prvi put u životu postao otac. Tako da danas kad gledam unazad, nije mi uopće jasno kako smo to uspjeli – prisjeća se Rostuhar, priznajući da mu je najveći izazov u poslovanju bio kako privući publiku i uvjeriti ih da će im se isplatiti potrošiti deset eura za ulaznicu.
Unatoč tomu, na temelju usmenih preporuka velik dio posjetitelja učlani se u Klub koji broji već skoro tisuću članova.
Uskoro otvaranje novih kina?
Za tehničku izvedbu i podršku zadužena je tvrtka Smart AudioVisual, koji proizvode sadržaj i druga audiovizualna, multimedijska i VR rješenja. Rostuhar potvrđuje kako potražnja za VR-om sve više raste, ali napominje da ponuda ne prati tu potražnju te nedostaju i stručni ljudi.
– Imamo tisuću ideja, željeli bismo postati svojevrsni hub za VR pripovijedanje priča, ali nemamo još dovoljno kapaciteta, vremena i ljudstva za sve. Porasli smo u godinu dana s dva zaposlena na osam zaposlenih i još petnaestak stalnih vanjskih suradnika, a mogli bismo rasti još više, ali ne stignemo sve popratiti, pa se za sada fokusiramo samo na segment kina i filma. No, naš je koncept originalan i prvi u svijetu – prvo arthouse VR kino u svijetu – što su prepoznali i neki investitori koji su nam se javili, pa sada pregovaramo i razmatramo opcije širenja. A to širenje će osim otvaranja drugih VR kina možda uključivati i određenu proizvodnju atraktivnog sadržaja – otkriva Rostuhar.
Što se samog odaziva publike i poslovanja tiče, za sada su vrlo zadovoljni. Posjetitelja je sve više, poslovanje se uhodava, a od brojnih mogućnosti Rostuhara posebno veseli suradnja sa školama kroz ‘putujuće‘ VR kino.
– Dogovorili smo već suradnju s preko stotinu škola koje već obilazimo ovo polugodište, a sada dogovaramo dalje za sljedeću godinu. Također, upravo smo pokrenuli crowdfunding kampanju kojom skupljamo sredstva za one škole u slabije razvijenim djelovima Hrvatske, koji bi htjeli da i njih posjetimo s našim putujućim VR kinom i da njihove učenike također uključimo u projekt, ali ne mogu si to sami financijski ostvariti, nego im je potrebna podrška. Pa kroz kampanju koja traje do 20. prosinca pozivamo i pojedince i kompanije da podrže projekt te sponzoriraju ili škole ili učenike. Jedna škola je 600 eura, a zgodna opcija koja je posebno zanimljiva poduzetnicima je da, ako sponzoriraju bar jednu školu, mogu odabrati je li to škola u koju su oni išli – objašnjava Rostuhar.
Zaključuje da je VR budućnost te da nije pitanje hoćemo li prihvatiti tu tehnologiju ili ne, nego kada i kako ćemo je prihvatiti – ‘hoćemo li i tu biti u zaostatku za svijetom, ili ćemo mi biti ti koji pomičemo granice‘.
