‘;
Ovogodišnja Liderova konferencija ‘Dan velikih planova‘ prošla je u poprilično optimističnom tonu, no neke se brige, čini se, ponavljaju iz godine u godinu. Jedna je od njih, prema anketi provedenoj na konferenciji, manjak radne snage. Domaći poduzetnici muku muče s pronalaskom kvalitetnih radnika. Predsjednik Uprave tvrtke Alarm automatika Boris Popović, primjerice, na panelu u sklopu konferencije rekao je da su u toj kompaniji morali povećati plaće nakon što su povećane u državnom sektoru. Tvrtka ostvaruje godišnji rast veći od dvadeset posto, no, kako je rekao, to je teško pratiti brojem stručnih zaposlenika. Planiraju zapošljavati trideset ljudi na godinu, deset u Hrvatskoj, dvadeset vani; danas ih je ukupno 250.
– Organski će industrija rasti više od deset posto u sljedećih dvadeset godina. Treba nam tri milijuna eura za novih tridset zaposlenika svake godine jer svako radno mjesto vrijedi sto tisuća eura. I dok to budemo mogli, neće biti problema – rekao je Popović na jednom od najvažnijih poslovnih skupova u Liderovoj organizaciji.
Ta izjava inspirirala nas je da se zapitamo zbog čega to ‘svako radno mjesto vrijedi sto tisuća eura‘ i koliko, zapravo, vrijedi radno mjesto u hrvatskim kompanijama.
Popović nam je u telefonskom razgovoru objasnio što je mislio s tom izjavom rekavši da ‘što više novca stavite na raspolaganje ljudima, odnosno što je više imovine raspoloživo po čovjeku, to je moguće stvoriti veću dodanu vrijednost‘. U Alarmu automatici znaju da im je ‘za stvaranje trideset milijuna eura prihoda potrebno petnaest milijuna eura imovine na kojoj radi sto pedeset ljudi‘, što rezultira upravo iznosom od sto tisuća eura po čovjeku.
– Zaposliti čovjeka ne znači samo dati mu telefon, računalo, stol, prostor i slično, na raspolaganju treba imati i druge resurse – rekao je Popović navevši da je riječ o ‘pravilu palca‘ (engl. rule of thumb –odoka), odnosno procjeni koja nije nužno matematički točna, dodavši da je pola tog iznosa vlasnikov kapital.
– Ovo većina poduzetnika ne razumije: ne možete rasti ako ne ostavljate većinu dobiti u poduzeću. S tim novcem onda zadobijete veće povjerenje dobavljača, banaka, zaposlenika. Što je veći kapital, to je veća vjerojatnost da će ljudi biti produktivniji jer se radi s boljom opremom, s jačim marketingom, kvalitetnijim ljudima, mnogo se više ulaže u obrazovanje… Sve to omogućava da tvrtka poveća produktivnost i na kraju isplati bolje plaće radnicima – objasnio je Popović.
Prekomplicirana tema
Iako je sve to odoka, zapitali smo se koliki je uistinu trošak jednoga radnog mjesta i od kojih se elemenata sastoji. S obzirom na to da su poduzetnici s kojima smo kontaktirali radi te teme rekli da je ‘prekomplicirana‘, da ‘nema jednostavnog odgovora na takvo pitanje‘ te da ‘sve ovisi o situaciji, odjelu i vrsti radnog mjesta‘, odlučili smo se obratiti stručnjacima za upravljanje ljudskim potencijalima. Psiholog i stručnjak za HR Mladen Barešić tvrdi da trošak otvaranja jednoga radnog mjesta najviše ovisi o plaći i naknadama, zatim o troškovima opreme za rad, a ovisno o okolnostima i o trošku uređenja novoga radnog prostora; nadalje, o troškovima osposobljavanja, počevši od uvođenja u posao do svih kasnijih obrazovnih sadržaja.
– U osposobljavanje novog radnika mogu biti uključeni i drugi, iskusniji zaposlenici, što znači da i vrijeme koje će oni izdvajati za taj angažman ima neku financijsku vrijednost, a treba također voditi računa o mogućim troškovima liječničkih pregleda, osposobljavanja iz zaštite na radu ili nekog drugog zakonski obveznog osposobljavanja. Trošak može proizlaziti i iz toga kojim putom poslodavac nalazi novog zaposlenika, poput oglasa, angažiranja agencije za zapošljavanje, korištenja konzultantskih usluga itd. – ustvrdio je Barešić.
Naravno, više je faktora tog troška, no prema međunarodnim studijima, navode iz Alma Careera, prosječan trošak zapošljavanja jednoga zaposlenika može biti između četiri i sedam tisuća eura u industrijama s nižom fluktuacijom i jednostavnijim selekcijskim procesima, a u tehnološkim sektorima i od deset tisuća do trideset tisuća eura, i to zbog specifičnih vještina, obuke i visokih plaća. U Hrvatskoj su, dodali su, ti troškovi niži zbog nižih plaća i općih troškova poslovanja, no relativni omjeri ostaju slični. U Alma Careeru kao glavne faktore troškova zapošljavanja istaknuli su vrstu i složenost posla, iskustvo i različite pozicije te fluktuaciju u industriji. Da zapošljavanje novog djelatnika donosi mnoge troškove kojih poduzetnici često nisu svjesni i koji sežu daleko izvan primarnih troškova plaće, potvrdio nam je i psiholog i konzultant Sandro Kraljević napomenuvši da poslodavci moraju računati na dodatne doprinose koje trebaju uplaćivati po zakonu, a na koje otpada između petnaest i dvadeset posto ukupnog troška.
Cijeli tekst o tome koliko košta jedno radno mjesto te kada ono postaje još skuplje pročitajte u tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.