Iako je nazivaju najkrhkijom generacijom do sada, pripadnike generacije Z ne treba podcjenjivati jer imaju potencijal odrasti u ljude potpuno drukčije od svojih roditelja. Zbog ekonomskih, društvenih i političkih promjena, odnosno, bolje reći, trauma koje su proživjeli tijekom svoga kratkog života, nove vrijednosti, ponašanje i drukčiji životni stil jednostavno su postali dio njihova DNK-a
Vjerojatno se ni o jednoj generaciji nije napisalo toliko redaka, a ni uputilo joj kritika, koliko ih se napisalo o nesretnim predstavnicima generacije Z. Te donekle neuhvatljive, ali potentne potrošače starije su generacije sklone kititi epitetima poput ‘lijeni‘, ‘neobrazovani‘, ‘s nosovima zalijepljenima na zaslone pametnih telefona‘. Oni nešto manje skloni kritiziranju, a više brizi za budućnost, pripadnike te generacije prozvali su snježnim pahuljama (engl. snowflakes), nježnim dušama koje svaka, pa i najmanja, trauma može slomiti. Međutim, posljednja istraživanja pokazuju da stariji nemaju pravo. Da, riječ je o osjetljivoj generaciji koja ima sve veće probleme s, primjerice, mentalnim zdravljem (ili se samo o njima više usudi govoriti), ali i mladim ljudima koji su mnogo otporniji nego što se misli, potrošačkoj kohorti koju smo možda prerano osudili i podcijenili.
Doduše, svaki pokušaj generaliziranja ili precizne karakterizacije te generacije prilično je nezahvalan jer je riječ o mladim ljudima rođenima između 1997. i 2012. Dakle, golema je razlika u ponašanju i pogledima na svijet jednoga 11-godišnjaka koji još nije prošao traumu zvanu ‘pubertet‘ i jednoga 26-godišnjaka koji privređuje i sudjeluje na tržištu rada. Nedavno istraživanje koje je na deset tisuća američkih i britanskih genZ-ovaca provela kompanija Oliver Wyman upozorava na nedostatke dosadašnjih opisa jer su utemeljeni na stereotipima koji samo dijelom odgovaraju stvarnom svijetu mladih. Primjera radi, predstavnici generacije Z jesu osjetljiviji od prošlih generacija, ali ujedno su aktivniji. Iza njih ne stoje mikrotraume koje su slomile njihovu pahuljastu dušu, već ozbiljne krize (recesija 2008., globalna pandemija, klimatske krize) koje su formirale njihovu osobnost. Kako stoji u izvješću Oliver Wyman Foruma, u ukupnoj svjetskoj populaciji generacija Z sudjeluje s 25 posto, njezina se kupovna moć procjenjuje na sedam bilijuna dolara te će do 2025. s udjelom od 27 posto sudjelovati u ukupnoj svjetskoj radnoj snazi.
Traumatizirana generacija
Iako se za nju može reći da je empatična, pragmatična i cinična, još je ‘nedovršen proizvod‘. Ili, kako stoji u izvješću, zbog toga što su pripadnici te generacije rođeni s tehnologijom, njihove socijalne vještine još nisu potpuno razvijene. Imaju izazov s prepoznavanjem dezinformacija i strahuju od pogrešaka (kao i prijašnje generacije, ni ti mladi nisu dovoljno zreli da iz pogrešaka uče) te, sve više, na društvenim platformama kreiraju svoj mikrosvijet u kojemu mogu kontrolirati narativ (za razliku od starijih koji su, recimo, navučeni na ‘veliki‘ Facebook). Iako se u opisima poput ‘oni su strastveni individualci koje nije briga što drugi misle‘ mogu prepoznati svi koji su ikada bili mladi, istraživači uvjeravaju da ta generacija neće poput svih drugih u nekom trenutku početi nalikovati na svoje roditelje. Zbog ekonomskih, društvenih i političkih promjena, odnosno, bolje reći, trauma koje su proživjeli tijekom svoga kratkog života, nove vrijednosti, ponašanje i drukčiji način života jednostavno su postali dio njihova DNK-a.
Međutim, prije nego što se odredi na koji kako će to generacija Z promijeniti svijet, odnosno po čemu jest i po čemu će biti drukčija, valja ustanoviti tko je ona uopće. Bar otprilike. Tako izvješće navodi da je, kad je o osnovnom identitetu riječ, pripadnicima generacije Z moguće zalijepiti različite etike. Tako su oni, u većini, spiritualni, ali ne i religiozni; realistični, ali i optimistični. Također, ta mladost želi imati šefove koji ih razumiju i poštuju njihovu individualnost te ih podupiru u borbi protiv društvenih uvjetovanja, od roda pa do standarda ljepote.
Internetska djeca
Nadalje, genZ-ovci su prvi pravi digitalni urođenici i možda vjeruju klasičnim medijima, ali 60 posto vijesti koje konzumiraju kreiraju influenceri i kreatori sadržaja. Osim što cijene različite poglede na stvari, imaju izazov s određivanjem prave vrijednosti sadržaja, razlikovanjem istine od teorija zavjere, poluistina i potpunih dezinformacija. Da bi ostale relevantne, medijske kuće, a i brendovi, s kreatorima sadržaja na društvenim mrežama moraju se boriti relevantnim informacijama te uz to biti zabavne i pristupačne. Pametno bi bilo, savjetuje ekipa iz Oliver Wymana, sklapati partnerstva s kreatorima i influencerima te tako hvatati pozornost generacije Z.
Osim toga što su prva internetska djeca, digitalni urođenici, od ostalih generacija razlikuje ih i njihov emotivni sklop ili, bolje reći, ono što osjećaju. Iako su stariji među njima osjetili posljedice recesije iz 2008., najviše ih je ipak traumatizirala nedavna globalna pandemija. I dok se sve više (iako još ne dovoljno) govori o sve većem broju mladih s mentalnim problemima, oni pokušavaju zdravlje uzeti u svoje ruke. Budući da imaju manje povjerenja u klasičnu medicinu od prethodnih generacija, svoje mentalno i fizičko zdravlje stavljaju u ruke alternativnih medicinara, ali i tehnologije, pa tako, primjerice, prate svoje zdravlje s pomoću nosive tehnologije ili se za savjet obrate influenceru s TikToka. To, dakako, ne znači da izjednačavaju prave medicinske stručnjake s influencerima (u kontekstu znanja), nego da od svih uključenih u zdravstveni sustav traže drukčiji, više holistički pristup. Jednostavno, imaju drukčija očekivanja.
Na sličan način promatraju vlade i državna tijela, kojima sve manje vjeruju, ali i biznise. Do generacije Z kompanije su bile izostavljene iz te vrste ‘moranja‘, nisu se trebale petljati u društvena pitanja. Starije generacije ‘ne kupuju‘ korporacijski aktivizam, smatraju ga suvišnim i licemjernim. Mlađi, s druge strane, licemjerje nanjuše na kilometar, ali istodobno očekuju od brendova da se bave nečim drugim od prodaje svog proizvoda i usluge.
Raditi da bi se živjelo
Zanimljivo, oni su čak 1,4 puta u većem stresu zbog novca, odnosno svoje financijske budućnosti, a premda (pod utjecajem društvenih platformi) troše više nego itko na odjeću, kozmetiku i modne dodatke, oprezni su kad je riječ o njihovoj financijskoj budućnosti i konkretnijim ulaganjima, poput onoga u nekretnine. Ipak, upravo zbog globalnih kriza koje su proživjeli mnogo su ranije shvatili bit: valja raditi da bi se živjelo, a ne obratno. Iako naizgled jesu osjetljiviji od prethodnih generacija, te snježne pahulje imaju potencijal pretvoriti se u lavinu. Nakon što prođu još pokoji hupser na životnom putu (pubertet, školovanje, prvo zaposlenje) i sazru, veliki su izgledi da će doista postati sila koja će se uvelike razlikovati od svojih roditelja i, nadajmo se, promijeniti svijet nabolje.