Hrvoje Bulat, psiholog s bogatim iskustvom u razvoju poslovanja i ljudskih potencijala, kroz svoj obrt B WISE kojega je osnovao krajem 2022. o tim temama savjetuje i mentorira brojne poslodavce u Hrvatskoj i njihove zaposlenike. Uz to na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta gostuje kao predavač na teme neuroekonomije i analize organizacijskih mreža (Organizational Network Analysis – ONA). Prije B WISE-a imao je tvrtku Idealna suradnja koju je nakon lockdowna 2020. godine prodao azijskom poduzetniku koji je trebao stabilnu bazu za širenje poslovanja u Europi. S Bulatom smo stoga porazgovarali o psihološkim benefitima, ali i preprekama kod umrežavanja, tj. networkinga, jedne od najvažnijih aktivnosti koju poduzetnici mogu iskoristiti danas kako bi razvili svoje poslovanje.
Koji su psihološki benefiti umrežavanja za poduzetnike, ali i zaposlenike?
– Bilo da ste poduzetnik, menadžer ili zaposlenik u kompaniji, umrežavanje vam koristi ne samo ekonomski nego i psihološki. Jer, sama mogućnost umrežavanja je, ni manje ni više, nego evolucijska prednost koja donosi razne psihološke benefite. Networking je bio prisutan u životinjskom svijetu još davno prije nego što smo se pojavili mi ljudi. Kako smo naslijedili tu potrebu, postali smo društvena bića s duboko ukorijenjenom potrebom za uspostavom, izradnjom i održavanjem odnosa s drugim ljudima. To je još jedan razlog zašto umrežavanje ne smijemo zanemariti, što danas, na žalost, često nije tako. Sve češće se ljudi društveno samo-izoliraju. Samo ‘obave što treba‘ i gledaju Netflix, a onda se čude kako se osjećaju da su u, kao što je jedan kolega nedavno rekao, ‘visoko funkcionalnoj depresiji. Naravno, postoje i drugi, bitni razlozi za ‘epidemiju‘ anksioznosti i depresije, no njihova obrada nadilazi okvire ovog intervjua.
Ono što bismo u kontekstu poslovnog umrežavanja i njegovih psiholoških prednosti mogli naglasiti jest da umrežavanje pojedincu omogućuje pristup informacijama, resursima i prilikama koje mu kao pojedincu inače ne bi bile dostupne. Društvene mreže (kako u fizičkom, tako i u elektronskom obliku) općenito pojedincu daju mogućnost primanja i pružanja emocionalne podrške, osjećaj pripadnosti i postignuća, samopouzdanja i samopoštovanja te mu na te načine povećavaju psihološku dobrobit (wellbeing). Vještine stečene kroz umrežavanje, poput strateškog i komunikacijskog pristupa umrežavanju, mogu dodatno potaknuti osobni i profesionalni rast.
Bez obzira na povijesni i kulturni kontekst, ljudi su se oduvijek povezivali kako bi postigli zajedničke ciljeve i dobrobit.
Možete li mi to objasniti na nekom primjeru?
– Sam mozak nam se dodatno razvio jer smo izrađujući alate, na primjer, kamenu sjekiru, trebali koordinaciju očiju, ruku i mozga. A ako nam je netko iz druge grupe praljudi koju smo upoznali, u zamjenu za neki resurs, putem verbalne informacije dodatno bolje objasnio kako (već su i pračovjeci imali mogućnost govora), onda smo je i lakše, brže i preciznije izradili. Ako smo postali vješti u izradi sjekira, podigli smo si samopouzdanje te razvili veće samopoštovanje na temelju nove vještine, ali i postali poštovani i traženi od drugih pripadnika naše vrste.
Mnogo kasnije, dobili smo i prezimena: Kovač, Smith, itd. – toliko su ta znanja i vještine bile važne za nas. To smo znanje mogli prenijeti i drugima, bilo u zamjenu za neki resurs, kao i potomcima. Ovo zadnje nas je dodatno ispunilo znajući da smo djeci prenijeli vrijedne informacije koje će i njima omogućiti ‘pristojan život‘. Dakle, psihološke koristi od umrežavanja postoje oduvijek. Samo je umrežavanje poprimalo sve sofisticiranije oblike.
Kako se umrežavanje razvijalo kroz povijest?
– U srednjem vijeku u Europi obrtnici i trgovci organizirali su cehove i bratstva koja su pružala podršku, edukaciju i zaštitu svojim članovima. Pandan tome današnja su udruženja kao što su gospodarske i industrijske komore te poslovni klubovi.
U renesansi, znanstvenici su se povezivali kroz pisma i akademske institucije, dijeleći znanja i ideje. Uz napredak tehnologije i organizacije konferecija, što je dodatno pridonijelo umrežavanju, danas je sve manje znanstvenih radova koje pišu ‘vukovi samotnjaci‘, a sve je više koautorstava, kao i broja koautora na pojedinom radu.
Ciljevi su uvijek isti – razmjena, zaštita i ušteda resursa, na primjer, vremena, danas tako vrijednog resursa! Sve i ako toga akteri nisu bili svjesni, umrežavanjem su dobili ne samo ekonomske, nego i mnoge psihološke koristi. Zato, ako izbjegavate networking, propuštate mnogo.
Kako umrežavanje, primjerice, može pomoći u napredovanju u karijeri?
– Što se tiče rukovoditelja i zaposlenika u kompanijama, možda će vas iznenaditi činjenica tko u pravilu dobiva nabolje ocjene i napredovanja. U cijelom svijetu podaci su redovito isti: ne dobivaju ih oni koji su najučinkovitiji, nego oni koji su najbolje umreženi. Da, dobro ste pročitali. A ako niste najbolje umreženi, i ako niste iznenađeni, moguće da vam se sad šire zjenice, ubrzava puls i znoje dlanovi dok čitate Lider i mislite ‘Znao sam/Znala sam!‘
Naime, dobra umreženost unutar kompanije i rukovoditeljima i zaposlenicima omogućuje bolju suradnju, razmjenu informacija i ideja, što povećava ne samo njihovu produktivnost nego i inovativnost. Također, oni mogu lako iskoristiti svoje profesionalne veze kako bi identificirali karijerne prilike prije nego postanu široko poznate. To im daje konkurentsku prednost u napredovanju u karijeri i pristupu višim pozicijama (a nisu zbog toga d...lisci).
Nadalje, povezujući se s kolegama i stručnjacima iz različitih područja izvan kompanije, mogu prikupiti različite perspektive i ideje koje zatim mogu primijeniti u svojoj kompaniji, donoseći inovacije, što ih čini vrednijim njihovoj kompaniji. Sjetite se kamene sjekire!
S obzirom na to da ste godinama radili na zapošljavanju i razvoju talenata, možete li navesti neki primjer gdje je networking pomogao u zapošljavanju ili doveo do promaknuća?
– Prije desetak godina vodio sam opsežan petotjedni onboarding program u vodećoj kompaniji u svojoj industriji u Hrvatskoj. Svaka generacija u evaluacijama programa uvijek je kao najkorisnije isticala – neworking. Jer uvijek nam treba ‘netko dobar‘ u nekom drugom odjelu da ‘stvari idu brže‘. To nam posljedično povećava sampouzdanje, osjećaj pripadnosti i smanjuje stres, jer znamo da će ‘onaj naš dobri kolega tamo‘ kojem vjerujemo, pobrinuti za to što nam treba.
Što se tiče rukovoditelja, oni imaju i dodatne prednosti od umrežavanja. Snažna mreža kontakata omogućuje im pronaći najbolje talente za svoje timove unutar i izvan kompanije i tako mogu brzo popuniti ključne uloge pravim ljudima, brže od drugih rukovoditelja, koji su reaktivni, pa ovise o natječajima.
To vrijedi i ako radite i u privatnoj i u javnoj kompaniji. Jer moguće je da ovi top kandidati ni ne primijete oglas niti budu zainteresirani, osim ako ih netko na to ne potakne. A neće ih potaknuti ako nisu povezani s njima. I to nije ništa nedopušteno ni sramotno – jer svi koji zaslužuju trebaju dobiti fer priliku ući u selekcijski proces, a odabrat će se najbolji – u ozbiljnim kompanijama možda i neki drugi top kandidat, a ne onaj koji je na to potaknut.
Dapače, neke kompanije i u Hrvatskoj danas aktivno nagrađuju svoje zaposlenike ako preporuče kvalitetne kandidate izvan kompanije da se prijave i zaposle u toj kompaniji.
S druge strane, koje psihološke prepreke pojedinci mogu imati prema umrežavanju?
– Primjerice, osjećaj da su neautentični, odnosno da situacije umrežavanja nisu prirodne, da se radi o manipulaciji ili da se moraju pretvarati kako bi impresionirali druge. Također, osobe se mogu osjećati nekompetentnima u odnosu na druge, odnosno, smatrati da nisu dovoljno educirane ili iskusne da bi imale nešto vrijedno za ponuditi drugima u umrežavanju. A najgori im je strah da će biti ‘otkriveni‘.
Isto tako, otpor prema umrežavanju vjerojatno će imati i osobe koje su i inače socijalno anksiozne, odnosno, imaju opći osjećaj nesigurnosti u društvenim interakcijama. One se boje da će ih drugi negativno procijeniti, uvrijediti ili čak poniziti pred drugima.
Postoje, naravno, i razne vrste ozbiljne psihopatologije zbog kojih netko može imati otpor prema umrežavanju.
S druge strane, neki ljudi nemaju nikakav strah ili otpor prema upoznavanju drugih, dapače, vole upoznavati njima zanimljive ljude, no preferiraju strukturu kod upoznavanja. Na primjer, preferiraju da ih domaćin upozna s drugima, ili da ih, kao kod speed datinga, proces vodi do novih osoba, umjesto da se same moraju truditi doći do njih.
Naravno, moguće su i kombinacije navedenih razloga. U svakom slučaju, budući da je ideja umrežavanja upoznavati ljude, jasno je da će osobe iz bilo kojeg od nabrojanih razloga vjerojatno radije izbjeći umrežavanje.
Što učiniti kada osjećamo otpor prema umrežavanju?
– Koji god razlog psihološke prepreke bio, ne bismo trebali stati na tome ‘ne osjećam se dobro s tim‘ i odustati opd umrežavanja, bez da razmotrimo svoje emocije prema njemu, kao i prema bilo čemu i kome drugome. Jer, kao što kaže čuvena psihologinja Susan David, najpoznatija po istraživanju emocionalne agilnosti, sposobnosti da se konstruktivno i fleksibilno nosimo s emocijama, emocije su samo informacije o tome što nam je važno. Stoga ih nije opravdano dijeliti na pozitivne i negativne, kao da su jednostavno dobre ili loše te samo trebamo izbjegavati ‘negativne‘ i sve će bit u redu. Ne. Tako se zatvaramo za cijeli niz novih mogućnosti za sebe, kako ekonomskih, tako i psiholoških, pogotovo u odnosima s drugima. Emocije nisu pozitivne I negativne. One su ugodne ili neugodne. No sve su korisne, jer nam svaka nosi neku poruku.
Sama emocionalna agilnost može se naučiti, bilo samostalno, bilo kroz coaching ili psihoterapiju, ovisno o razlozima u pozadini. I zato, umjesto da pokušamo izbjeći neugodne emocije u vezi networkinga, trebamo ih osvijestiti, prihvatiti i iskoristiti za donošenje boljih odluka. Kao što je, na primjer, razmotriti zašto pomisao na networking izaziva otpor u nama. I zatim vidjeti je li je to slučaj za bilo koji oblik networkinga te na koji način možda ipak možemo nadići ili čak ‘razriješiti‘ jednom zauvijek svoje emocije i ustrajati u networkingu, koji nam donosi brojne ekonomske, kao i psihološke prednosti. U slučaju agilnog pristupa svojim neugodnim emocijama u vezi s umrežavanjem, umrežavanje bi nam donijelo osjećaj postignuća, samopouzdanja i samopoštovanja.
Koje tehnike ili vježbe preporučujete za jačanje samopouzdanja prilikom umrežavanja, kako bi ono bilo uspješno?
– Najbolje je za početak postaviti si male, dostižne ciljeve. Na primjer, cilj može biti upoznati tri nove osobe na nekom događaju ili razmijeniti kontakte s najmanje jednom osobom. Tako ćemo povećati vjerojatnost uspjeha, a to će nam povećati samopouzdanje i ohrabriti nas za nova umrežavanja i postizanje zahtjevnijih ciljeva.
Također, dobro je saznati više informacija o događaju ili osobama s kojima ćemo se susresti, pogotovo ako postoje određene osobe s kojima želimo ostvariti suradnju ili od njih dobiti neke informacije. Istraživanjem događaja i sudionika možemo pronaći zajedničke interese ili teme koje zatim možemo iskoristiti za započinjanje razgovora, što će nam smanjiti anksioznost.
Nadalje, možemo vježbati razgovore s bliskom osobom kako bismo se navikli na različite scenarije i pitanja koja bismo mogli dobiti tijekom umrežavanja. Vježbanje nam može pomoći da se osjećamo opuštenije i spremnije za stvarne situacije.
Dodatno, za jačanje samopouzdanja može nam pomoći prisjećanje neke situacije u kojoj smo bili uspješni u kontaktu s nepoznatom osobom. Prisjećanje na taj događaj i naš uspjeh može nam pomoći u smanjenju straha i povećanju samopouzdanja. Sve i ako se ne možemo sjetiti takvog događaja, uvijek ga možemo zamisliti i vizualizirati sa svim detaljima: zamislimo sebe kako se uspješno umrežavamo, imamo zanimljive razgovore i ostvarujemo korisne kontakte. Ova tehnika također može pomoći smanjiti anksioznost i povećati samopouzdanje.
Na što posebno treba paziti prilikom povezivanja s ljudima?
– Možemo se usmjeriti na to kako možete pomoći drugima, umjesto da se usredotočimo na vlastite potrebe. Neuroznanost je dokazala da prva stvar koju uočimo kod drugih (u djeliću sekunde) jest to jesu li dobronamjerni prema nama. Tek nas zatim zanima jesu li kompetentni. To je duboko ukorijenjen mehanizam koji nam omogućuje preživljavanje, tako da se na dobronamjernost (točnije, toplinu) možemo uvijek osloniti. Zato je biti dobronamjeran uvijek dobar način da ostvarimo pozitivan kontakt s nekim.
Dodatno, postavljanjem druge osobe u fokus kroz aktivno slušanje, smanjit ćemo anksioznost, jer nećemo toliko biti usmjereni na to kako se mi prikazujemo toj osobi, nego ćemo biti više usmjereni na nju. Također, većina ljudi voli pričati o sebi. To njihove mozgove nagrađuje dopaminom, hormonom nagrade, tako da će nam osoba s kojom stupimo na taj način u kontakt vjerojatno na neki način željeti uzvratiti, makar smješkom i zahvalom na ugodno provedenom vremenu. Već to se smatra uspješnim kontaktom i to može biti naš cilj.
Što ako ni to ne pomogne?
Ako ste poduzetnik, i unatoč svemu navedenom i dalje osjećate nelagodu ili strah od umrežavanja, ili se iz nekog drugog razloga ne želite previše truditi, možete se učlaniti u vrlo stukturirano društvo za umrežavanje kao što je Business Network International (BNI). To je međunarodna organizacija s ograncima i u Hrvatskoj, u čiji su rad ugrađeni brojni mehanizmi koji vas jednostavno ne ostavljaju bez mogućnosti da izađete sa događaja, a da se niste prezentirali većem broju ljudi i da niste predali i primili hrpu posjetnica. Ako niste za ovakav, pomalo kruti pristup, možete se učlaniti u neki poduzetnički klub.
U svakom slučaju, čestim izlaganjem sličnim situacijama veća je šansa da nam one postanu prirodne. A ako želite stručnu podršku u usavršavanju svog nastupa pri umrežavanju, uvijek se možete javiti kvalificiranom coachu ili psihoterapeutu, koji će vas malo pomalo dovesti do toga da postanete ekspert u umrežavanju i tako iskoristite sve njegove prednosti: kako ekonomske, tako i psihološke.
Kako umrežavanje na društvenim mrežama poput LinkedIna može doprinijeti poslovnom uspjehu (i može li uopće)?
– Prije pojave Interneta smatra se da je svatko od nas bio međusobno povezan s bilo kojom osobom na svijetu kroz samo pet ili šest koraka (teorija poznata kao ‘six degrees of separation‘, s vrlo zanimljivim studijama koje su to dokazivale). Novija istraživanja pokazala su da je broj koraka potreban za povezivanje ljudi sada manji, zahvaljujući sve većem broju korisnika društvenih mreža i naprednijim algoritmima povezivanja. Prema Facebookovom istraživanju iz 2016., broj koraka do bilo koje osobe na planetu sada iznosi oko 3.5.
I zato, ako nemate, otvorite LinkedIn profil u svrhu poslovnog umrežavanja. Mogao bi vam postati vrlo koristan. Nakon određenog broja osoba s kojima se povežete mogli biste se iznenaditi koliko ste blizu nekim osobama. Redovito dijeljenje relevantnih informacija i stručnih mišljenja može povećati vidljivost i reputaciju vas v vaše tvrtke kao stručnjaka u svom području. Tu je najbolje ne ‘svaštariti‘, nego postati go to ekspert za neku temu.
Dakle, razvoj tehnologije donosi nove mogućnosti umrežavanja. One su danas neizmjerne: samo ih trebate iskoristiti.