Piše: Roko Kalafatić
Već smo bezbroj puta čuli ili pročitali da sve više ljudi odlazi iz sela u nadi za boljim mogućnostima, edukacijom i zaradom. Danas je u Hrvatskoj, a i u drugim zemljama sasvim normalno da mlađe generacije odlaze studirati i raditi u velike gradove.
Najveći su dokaz te tranzicije i vremena koja se mijenjaju. Ako se sjetimo ne toliko bliske 1800-e godine, tada je manje od deset posto svjetske populacije živjelo u urbanim sredinama. Danas u urbanim sredinama živi 4,3 milijarde ljudi ili 55 posto populacije, objavio je Visual Capitalist.
Što su to megagradovi
Upravo taj fenomen masovnih migracija iz ruralnih sredina u one urbane glavni je uzrok stvaranja takozvanih mega gradova. Ti gradovi ne trebaju izričito biti metropole i u njih ne spadaju Zagreb, Ljubljana ili Beograd, već oni gradovi u kojima živi više od deset milijuna ljudi i često su središta ekonomskih aktivnosti u zemlji u kojoj se nalaze.
New York i Tokyo prvi su prepoznati kao megagradovi još 1950-ih godina, a danas je taj broj puno veći. U svijetu ih trenutno postoji čak 32, a lako je doći do zaključka da će ta brojka u budućnosti samo rasti. Detaljno istraživanje o tome napravio je i UN još 2018. godine, a dostupno je na linku.
Makar smo ranije u tekstu spomenuli da 55 posto populacije živi u urbanim sredinama, važno je kazati da ti postotci itekako variraju, ovisno o zemljama koje proučavamo. U državama s visokim dohotkom kao što su SAD, Kanada, Japan, Australija i zemlje Bliskog Istoka, nešto iznad 80 posto stanovništva živi u urbanim sredinama.
Megagradovi u nastajanju
Ako ste se do sad već pitali gdje se onda krije ostatak ljudi koji ne biraju ili nemaju mogućnost života u urbanoj sredini, na to je također odgovorilo ranije spomenuto istraživanje koje je proveo UN. Rezultati su pokazali da su Afrika i Azija kontinenti u kojima živi gotovo 90 posto ruralnog stanovništva, a posebno se po brojkama ističu Indija i Kina. Unatoč tim podatcima, potencijal za razvijanje mega gradova i dalje ostaje velik u tim državama jer se demografska slika drastično mijenja iz godine u godinu.
Makar je u SAD-u, Kanadi i ostalim zemljama koje smo prethodno spomenuli velik postotak populacije koji živi u urbanoj sredini, najbrže rastući gradovi nalaze se daleko izvan tih zemalja. Dar es Salaam i Luanda gradovi su koji se trenutno razvijaju najvećom brzinom, a nalaze se u podsaharskoj Africi.
Luanda je glavni grad Angole i među deset najbogatijih gradova u cijeloj Africi, a Dar es Salaam je pak najveći grad i financijsko središte Tanzanije. Do 2100. godine, predviđa se da će biti treći grad po broju stanovnika na svijetu, objavio je Visual Capitalist. Također je za očekivati da će od danas pa do 2030-e narasti za otprilike 35 posto.
Ipak, pet od devet predviđenih budućih mega gradova nalazi se u Aziji, unatoč tome što je riječ o kontinentu s jednim od najvećih postotaka stanovnika koji i dalje žive u ruralnoj sredini. Chengdu je grad koji je smješten u jugozapadnoj Kini, a vrlo je atraktivno odredište za strana ulaganja. Od 2020. godine pa do danas, u gradu je poslovalo 305 od 500 najvećih svjetskih tvrtki.
Ho Chi Minh City (HCMC) grad je koji bilježi najbrži rast u Aziji, a u 2019. godini je činio otprilike 23 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) u Vijetnamu i tako se istaknuo kao njegovo komercijalno središte.
Na temelju navedenog, dalo bi se zaključiti ono što je već svima poznato – ruralne je populacije sve manje, a urbana središta rastu sve brže i brže.
Još 2007. godine, broj ljudi koji živi u urbanim područjima prešao je broj stanovnika ruralnih područja, a taj će se jaz samo povećavati. Barem na to upućuju podatci. UN predviđa da će do 2050. godine čak 68 posto svjetske populacije živjeti u urbanim područjima, a oni koji će većinom ostati u ruralnoj sredini najvjerojatnije će biti žitelji podsaharske Afrike ili Azije, baš kao i do sada.