Koliko često nadređene osobe i šefovi pitaju svoje zaposlenike kako su? I to ne ‘tek toliko‘, već da ih zbilja zanima kako se njihovi zaposlenici u tom trenutku osjećaju i što ih muči. Odgovor je da oko 30 posto nadređenih to pitanje postavlja zaposlenicima manje od jednom godišnje, a iskreno ih to pita na godišnjoj razini manje od 17 posto, prema podacima istraživanja koje je proveo Hrvatski Telekom na razini cijele Hrvatske, u sklopu svoje božićne društvene kampanje o tome kako i koliko komuniciramo sa svojim bližnjima, pogotovo u vrijeme blagdana.
Ostali rezultati istraživanja pokazuju da:
- 57 posto osoba nije zadovoljno svojim društvenim životom
- 45 posto ljudi nije zadovoljno svojim mentalnim zdravljem
- 50 posto ih želi da ih se češće iskreno pita kako su
- 40 posto ih želi češće komunicirati s bliskim prijateljima
- 10 posto ljudi nema se kome obratiti za pomoć
Pitanje ‘Kako si?‘ postalo je poštapalica i time izgubilo svoju dubinu, no i više je nego potrebno pitati ga osobe s kojima smo bliski, istaknula je Nataša Jokić-Begić, profesorica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i psihoterapeutkinja.
– Sigurno bismo to pitanje trebali što više koristiti, ali na pravi način, kako bismo jedni drugima olakšali život. Jedino što može olakšati život smo mi. Možemo si međusobno uništiti živote, ali ih i olakšati – rekla je Jokić-Begić.
Problem dolazi s vrha
U istraživanju, pak, najviše zabrinjava podatak da se čak 10 posto ljudi nema kome obratiti za pomoć.
– Ovih 10 posto govori o životu u 21. stoljeću koji sa sobom nosi usamljenost, izoliranost i cijeli sklop individualističkih vrijednosti zapadnog svijeta. To nosi niz prednosti, ali i niz nevolja, a jedna od njih je usamljenost koja se, pogotovo u pandemiji, pokazala kod mladih koji žive sami. Time se treba pozabaviti – upozorila je Jokić-Begić.
– Imperativ sreće je stalno prisutan zadnjih desetljeća preko reklama i ostalih kanala. Svi moramo biti zdravi, mladi, odlično izgledati i oblačiti se. Kada shvatiš da nije tako, ta razlika te učini još nesretnijim. S ovakvim društvenim akcijama dolaze kompanije, ljudi, ali ne dolaze ministarstva. Ne dolazi vlast, ona i dalje razmišlja na način da će sve nekako doći samo od sebe – istaknula je Jokić-Begić, koja smatra da bi prave poruke pomoći trebale dolaziti od kompanija, ali i od vlasti.
Nema do komunikacije uživo
Iako istraživanje HT-a dokazuje da osobni kontakt kod ljudi i dalje prevladava, digitalni načini komunikacije uz pomoć tehnologije u velikom su porastu. Kako je tijekom današnjeg predstavljanja rezultata istraživanja izjavio Igor Vukasović, direktor korporativnih komunikacija u HT-u, tehnologija je fenomenalna stvar, ali način njezine upotrebe ovisi o nama samima.
O tome je posebno važno educirati djecu i mlade koji su posebno osjetljivi. Neven Ricijaš, profesor na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu i socijalni pedagog, istaknuo je da tehnologije nikada neće moći ostvariti kontakt koji ljudi mogu ostvariti licem u lice.
– Mislim da je prirodno i dobro da ljudi teže susretima i komunikaciji uživo, jer se ona sastoji od niza poruka koje šaljemo kroz razne kanale. Kad prenosimo niz poruka uživo, kroz razne kanale stvaramo most i u tom prostoru između se nalazi odnos dvoje ljudi. Emotikoni pokušavaju nadomjestiti tu prepreku i prazninu u digitalnoj komunikaciji, međutim, zdravije je i poželjno da težimo komunikaciji uživo jer nam je to potrebno za cjelokupno emocionalno iskustvo – rekao je Ricijaš.
Dodao je da je tehnologija izvrsna za dijeljenje informacija, ali ne može pružiti zamjenu za komunikaciju uživo. Značajnija emocionalna iskustva, smatra Ricijaš, ne mogu se ostvariti u online svijetu, pa ljudi zanemarivanjem fizičkog kontakta ostaju emocionalno ‘prazni‘.
No protiv tehnologije se ne treba boriti, već treba shvatiti da je tehnologija djeci i mladima u krvi i to će tako ostati, dodala je Tanja Sever, klinička psihologinja u Psihološkom centru Sever.
Jokić-Begić zaključila je da danas djeci šaljemo poruke straha. Treba ih učiti da im drugi ljudi mogu pomoći, a ne ih se bojati, a također se ne treba boriti protiv digitalnog. Upravo tu postoji prostor za napredak, rekla je Jokić-Begić.
Iako danas imamo preliminarne rezultate istraživanja o utjecaju pandemije na mentalno zdravlje ljudi, pa i mladih i djece, ipak treba pričekati još nekoliko godina da se vide stvarne posljedice, smatra Ricijaš. U međuvremenu trebamo osvijestiti koliko su nam ove godine lockdowna pokazale važnost druženja uživo.
Većina sudionika istraživanja HT-a izjavila je da će ubuduće bliske ljude češće pitati kako su, a to su svima savjetovali i panelisti.