Iako za stručni tekst, novinski članak ili priopćenje vrijede drukčija pravila nego za pisanje fikcije, zapravo se želi doprijeti do druge strane, uvjeriti, vjerno prenijeti neki osjećaj, i zato je Pamukova knjiga sjajno štivo za svakog komunikatora
Barbara Tolić, zvanjem profesorica hrvatskoga i pedagoginja, a u praksi voditeljica komunikacija u Hrvatskoj udruzi društava za tržišno komuniciranje (HURA), shvatila je da su upravo kreativnost i vještina pričanja priče snažan zajednički nazivnik naizgled nespojivim stranama: teoriji književnosti i poslovnoj komunikaciji.
Jasno joj je da za stručni tekst, novinski članak ili priopćenje vrijede drukčija pravila nego za pisanje fikcije, ali zapravo se želi doprijeti do druge strane, uvjeriti, vjerno prenijeti neki osjećaj. Najkraće bi se to moglo reći ovako: (kvalitetno) ispričati (kvalitetnu) priču i njome potaknuti (re)akciju. Upravo je zbog teorija koje to potkrepljuju na nju jako utjecala knjiga eseja ‘Naivni i sentimentalni romanopisac‘ nobelovca Orhana Pamuka, nastala na temelju ciklusa njegovih predavanja održanih na Harvardu.
Ključ kreativnosti
Prema mišljenju Tolić, Pamuk u tim esejima rasvjetljava niz književnoteorijskih pitanja, ali i onih iz svoje stvaralačke prakse. Pritom se, rekla je, osvrće i na proces čitanja i na proces pisanja, osvještavanje kreativnih procesa, raznolikih tehnika pripovijedanja i prikazivanja, umijeća dijaloga i sličnih velikih tema književnosti, i to na pristupačan način potkrijepljen primjerima iz poznatih djela.
– Osim što na nekonvencionalan način daje korisne teorijske obrasce, ta nas knjiga vraća fikciji upirući prstom u mnoge pragmatične razloge uživanja u beletristici, čak i ako ne govorimo o onima očitima poput povećavanja osobnoga vokabulara, sposobnosti koncentriranja i poznavanja opće kulture. Čini mi se da u svrhu samorazvoja sve češće posežemo za publicističkim naslovima, a zaboravljamo koliko književnost može utjecati na sposobnost empatije, preispitivanje vlastitih postupaka i osobni rast. Osvojila me i Pamukova tvrdnja da ga umjetnost pisanja prisiljava da iziđe iz vlastite perspektive i postane netko drugi. Ili, prema mome slobodnom tumačenju, upravo su empatija i vizualizacija ključ kreativnosti jer nam omogućuju da sagledamo sve aspekte neke situacije. I onda ih vjerno prenesemo na točno određen način točno određenoj ciljanoj skupini – rekla je Tolić.
Jedna knjiga tjedno
Takvo joj stajalište iznimno koristi u svakodnevnom radu, bez obzira na to piše li, lektorira ili uređuje tuđi tekst. Trudi se čitati u prosjeku jednu knjigu tjedno, no u nekim užurbanijim razdobljima čita manje. Sklonija je beletristici, ali voli čitati i životopise dojmljivih osoba.
Očarao ju je, primjerice, dnevnik književnice Marine Vujčić ‘Stolareva kći‘, a nakon sjajne ovoljetne radionice Aljoše Bagole na HOWtoWOW akademiji upravo čita njegovu knjigu ‘Kako pregorjeti i uzeti život u svoje ruke‘.