U deset dana koje sam proveo u Nizozemskoj, upoznao sam razne poduzetnike koji mali grad poput Groningena čine puno zanimljivijim. Pogotovo za poslovnog novinara. Neki od njih iskusni su vlasnici proizvodnih kompanija dok se drugi bave distribucijom, treći su sreću pronašli u IT industriji, a neki u agencijskom ritmu života. Ipak, posebno je zanimljivo bilo na jednom predavanju upoznati Danijela Duvnjaka, hrvatskog poduzetnika koji je većinu svog života proveo u inozemstvu i trenutno živi i radi u Nizozemskoj. Uspjeli smo razmijeniti par rečenica koje sam snimio mobitelom, a ovako je izgledao naš razgovor.
Što te dovelo u Groningen i kako ti se sviđa život ovdje?
Moja žena je ovdje studirala da postane farmaceutkinja i njezina obitelj ovdje živi dvadesetak godina. Upoznali smo u se u Novom Zelandu prije 12 godina i brzo zaljubili. Zajedno imamo troje djece i uvijek je željela da naša djeca nauče njen jezik, nizozemski, a za mene je najbolji način učenja jezika da odemo tamo živjeti. Njezina mama ima COPD i teško je bolesna pa smo i zbog toga odlučili doći u Nizozemsku. Život ovdje je meni divan jer ima toliko novih stvari u koje se mogu zaljubiti. Od raznolike gastronomije do bogate kulture i povijesti, lijepo je iskusiti kako ljudi ovdje žive i naučiti živjeti kao oni. To je prekrasno. Grad je zaista poduzetnički nastrojen i dom je brojnih tvrtki i ljudi koji uz stalne poslove ‘fuširaju‘, rekli bi naši. U cijeloj zemlji postoje mjesta gdje se sve te ideje mogu ‘kuhati‘ i to je sjajno za sve one koji se žele iskušati u poduzetništvu.
Gdje si sve živio do sada?
Rođen sam u Ivanić-Gradu krajem 70-ih gdje sam živio deset godina nakon čega smo otišli u Južnoafričku Republiku, a nakon tri godine preselili smo se kao obitelj u Novi Zeland. Život u Hrvatskoj mi je kao djetetu bio vrlo lijep. Djed je radio kao projektni inženjer i imali smo nekoliko lijepih nekretnina u zemlji, ali moglo se okusiti u zraku da nešto strašno dolazi i odlučili smo otići. Napustili smo Hrvatsku šest mjeseci prije rata jer je dio naše obitelji već otišao u JAR, a moji su znali da će tamo lako naći posao. Bilo mi je divno tamo kao malom djetetu, a kako i ne bi bilo. Zemlja je bogata prirodom, egzotičnim životinjama, kulturno raznolika, a u njoj se govore čak tri jezika. Prekrasne sam godine djetinjstva proveo tamo. Otac je električar koji je bržo našao posao u velikoj tvornici, a majka je bila domaćica koja je jedno kratko vrijeme radila u dućanu. Nakon tri godine života u JAR-u, odlučili smo preseliti na Novi Zeland jer kraj apartheida u JAR-u nije bio baš dobro razdoblje za ostati u zemlji. Bilo je puno ubojstava i nismo imali osjećaj mira. Jednostavno se nismo osjećali sigurno i zbog toga smo otišli u Novi Zeland – to je za nas bio raj. Otac je tamo nakon par godina započeo tvrtku za klimatizaciju. Za otvaranje poduzeća trebalo mu je sat vremena i nešto više od 100 dolara. Završio sam informacijske znanosti na Massey Universityju u Oaklandu, ali tokom studiranja sam mu pomogao s poslom koji se uspješno i brzo razvijao.
Koja je glavna lekcija koju si naučio radeći u obiteljskoj tvrtki?
Naučio sam kako stvoriti nešto od ničega. Mi smo počeli s malo resursa, ali smo polako uspjeli doći do toga da tvrtka raste. Kad smo stvarali profit, ulagali smo nazad u tvrtku, u alat i ljude da možemo što više posla napraviti.
Zašto nisi nastavio s obiteljskim poslom?
Zaista volim svoga oca i bilo mi je dosta svađanja s njime. Htio sam da napokon imamo šansu da uživamo u životu. U isto vrijeme, znao sam da moje srce ne pripada toj tvrtki jer nije zapravo moja. Ako bi došlo do trenutka u kojemu bi trebao dati ‘krvi‘ za taj posao i tu firmu, nisam bio siguran da bi bio voljan to napraviti. Jako sam poštovao ljude koji su radili za nas i s nama i nisam htio njih napustiti. Zadnje, znao da sam da je moja budućnost negdje drugdje. Nisam tada znao gdje, ali sam znao da još puno toga moram proći i puno raditi.
Kako to da si se odlučio za poduzetništvo?
Shvatio sam kroz život da je cijeli svijet napravljen na temelju ljudskih izmišljotina. Oduvijek sam osjećao da je mašta jedna od mojih najvećih snaga i razumio sam da kroz taj put mogu napraviti razliku u svijetu. Sada mi je ipak želja razvijati druge da baš kao što sam i ja nekad počnu stvarati svoje poduzetničke priče.
Koliko je poduzetničkih pothvata iza tebe?
Air Mar Service tvrtka je specijalizirana za klimatizaciju privatnih i poslovnih prostora koju je otvorio moj otac i vodio sa mnom, nakon čega su je preuzela dvojica partnera koji danas i danas uspješno vode taj biznis. Nakon toga sam u Oaklandu otvorio BizDojo, co-working prostor koji je prodan i danas je dio Regiusa. S nekoliko suosnivača napravio sam TranscribeMe, jedan od prvih online alata za transkripciju koji i danas postoji i još imam udio u vlasničkoj strukturi. U Novom Zelandu otvorio sam i Spokesman, dućan za bicikle koji je prodan i danas radi pod drugim imenom. Bilo je tu još projekata kao što su Bike Library, Return to Sender, Working Sculptures i Esengo, moj trenutni projekt koji se bavi održivim životom.
Namjeravaš li se ikada vratiti u Hrvatsku?
Da, naravno. Moja namjera je da se vratim i ispričam i podijelim ‘zlato‘, znanje koje sam stekao vani, s našim ljudima, onima koji obožavaju našu zemlju. Puno je stvari koje smo imali prije u Hrvatskoj, a koje sada više ne cijenimo. Odsutstvo me često podsjeti na to što je bitno, a to je imati dom. Želim da naša djeca imaju iskustva koja sam ja prošao u Hrvatskoj kao dijete i želim da znaju otkuda su im korijeni.