Kuda i kako dalje? To je pitanje svakoga mladog stvorenja koje pokušava smisliti gdje će i u kojem smjeru nastaviti svoje fakultetsko obrazovanje. S jedne strane razmisliti što želiš, a s druge strane brinuti se o sigurnoj budućnosti. A zna se ona stara: dobar fakultet, mnogo znanja i zagarantiran dobar posao. Pa dok budući studenti pokušavaju otkriti gdje će najviše naučiti, što će im osigurati dobru budućnost, fakulteti stoički podnose kritike (ponekad i pohvale) te se natječu da bi osigurali što veći broj studenata.
No, zbog sve glasnijih rasprava o tome što valja, a što ne u našem obrazovnom sustavu, pa tako i na fakultetima, više se ne priča samo koji je fakultet poželjan, već se naglasak stavlja na to što se ondje može naučiti o realnom poslu. S većom popularnošću učenja iz prakse mnogi se pitaju i zašto bi uopće studirali kada većinu ipak nauče tek kada počnu raditi. Upravo zato vrijedna su svjedočanstva onih koji svoje fakultetsko iskustvo svakodnevno upotrebljavaju (ili ne upotrebljavaju) u realnom poslu o tome kako s odmakom ocjenjuju prednosti i mane svojih fakulteta i općenito svojeg studiranja.
Jedinstvene vještine
Pa počnimo s najvažnijim pitanjem koje danas muči mnoge: zašto uopće studirati? Uz niz online tečajeva, uz potražnju na tržištu, mogućnosti za odlazak van pa i brojne primjere ljudi koji su postigli uspjeh bez fakultetskog obrazovanja mnogi se jednostavno pitaju: koja je poenta? Zašto izdvojiti pet-šest godina kada u tom razdoblju već mogu zarađivati i biti samostalni? Zašto učiti, kad ću i dalje naučiti tek kada počnem raditi?
Što mi vrijedi diploma u jednoj branši, kad ću možda raditi u potpuno drugoj? Iako su ta pitanja na mjestu, nije tako jednostavno baciti fakultetsko iskustvo u smeće i zaključiti da nam ne treba. Oni koji su ga prošli redom ističu da čak i uz neke mane studiranje sa sobom nosi određene prednosti. Siniša Slijepčević, suosnivač i direktor AI scaleupa Cantab PI, koji je i profesor na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, ističe da su upravo sposobnost analitičkog razmišljanja, kritičnost, sistematičnost i fokus na detalje vještine koje je stekao na fakultetu, a upravo mu one danas najviše koriste u poslu i životu.
– Za mnogo struka i zanimanja najvrjednije je formalno obrazovanje koje potiče razvoj vještina i sposobnosti – smatra Slijepčević, koji je uza završeni PMF doktorirao primijenjenu matematiku na University of Cambridge u Velikoj Britaniji.
I Dražen Oreščanin, jedan od osnivača tvrtke Poslovna inteligencija, o studiranju priča pozitivno. Ističe da je neizmjerno vrijedno to što se na studiju naučio razmišljanju i disciplini. Inače, Oreščanin je cijelo svoje visoko školovanje završio na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu. Ističe da je, prema svim nastavnim i znanstvenim pokazateljima, to najbolji fakultet u Hrvatskoj, a neke od prednosti po kojima se izdvaja od ostalih, smatra Oreščanin, su prilika za učenje od ponajboljih profesora te upoznavanje nevjerojatne mreže ljudi.
– Dva najvažnija znanja koja sam stekao na fakultetu jest da sam naučio razlikovati bitno od nebitnoga te gdje i kako mogu naći ono što mi treba za rješavanje problema. Treća bitna stvar koju se na FER-u može naučiti analitičko je razmišljanje i vještina rješavanja problema – rekao je Oreščanin.
Praksa prije teorije
A iako su u društvu nešto popularniji spomenuti tehnički fakulteti pa nije neobično o njima dobiti pozitivno mišljenje, pozitivan osvrt na svoje fakultetsko iskustvo dala nam je i Katarina Kantolić, menadžerica korporativnih komunikacija Addiko banke. Ona je pak završila Ekonomski fakultet u Zagrebu, a kao njegove najveće prednosti ističe dobivanje dobre akademsko-znanstvene izobrazbe kao podloge za razvoj kritičkog razmišljanja, široko opće znanje o ekonomiji, makroekonomiji i poslovnoj ekonomiji te povezivanje znanstvenih područja (povijest, teorija sociologije, trgovačko pravo, informatičke znanosti i slično).
– Sve to mi je pružilo kontekst za usvajanje primarnoga gradiva, uz usavršavanje potrebnih temeljnih znanja iz matematike, statistike, analize podataka i slično. Smatram da smjerovi studentima nude vrlo visoku razinu teoretskih znanja te da uz izučavanje poslovnih primjera i primjenu modernih alata i metoda u poslovanju osiguravaju dobru kombinaciju za uključivanje u tržišne tokove – istaknula je Kantolić.
No, ima onih čiji je pogled na studiranje nešto drugačiji. Među njima je Marcel Majsan, predsjednik eCommercea Hrvatska, koji je završio novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti. Iako nije nastavio raditi toj struci, o fakultetu i nema najbolje mišljenje. Najvrjednije je što je tamo naučio, kaže, da ‘život nije fer i da se ponekad treba izboriti za svoja prava‘. Općenito ističe da fakultet, osim ako nije riječ o medicini ili nekoj strukovnoj znanosti, ne smatra previše važnim.
– Danas se apsolutno sve može naučiti online, ali ako već želiš studirati na nekom društvenom faksu, preporučio bih da usput radiš što više poslova – rekao je Majsan te upravo time ‘stao na stranu‘ onih koji su veći zagovornici prakse u odnosu na teoriju. Iako svoj fakultet ne bi preporučio nikome, ipak ističe da su njegova glavna prednost praktični kolegiji – jer iz prakse se ipak uči više i konkretnije.
Porezni savjetnik koji je stekao zvanje u Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa, ali je želio ostati anoniman, kao najveće prednosti tog fakulteta vidi to što je program obrađuje velik broj tema i problema koji su usmjereni na realne uvjete te se radi na slučajevima i primjerima iz realnih poslovnih situacija.
– Smatram da je ZŠEM više fokusiran na ono što je bitno u poslovnom svijetu, a manje na neki zastarjeli način u kojem se striktno forsira učenje samih definicija napamet. Nije uvijek bilo bitno da znam točan naziv ako ga se nisam mogao sjetiti, dok god sam znao objasniti princip koji iza toga stoji – objasnio je sugovornik.
Od fakulteta do fakulteta
I upravo je to ono što se najviše zamjera sveučilišnim studijima, posebno kada su u pitanju društveni fakulteti. S velikim naglaskom na teoriji, mnogi studenti izlaze na tržište rada nespremni na realnost poslovnog svijeta. Naš sugovornik ispričao nam je da je svoje studentsko iskustvo (kao i mnogi) započeo na sveučilišnom studiju u Zagrebu. No, kaže, nikada se više ne bi vratio na zagrebačko sveučilište, a mišljenje koje o njemu ima ‘i nije najbolje‘. Ono se svodi na to da ‘sveučilište ima loše vodstvo te da prilično zaostaje s praksama i načinom rada za Zapadom i generalno se ne kreće ukorak s vremenom‘.
Zbog niza prednosti i šireg znanja koje mu je ponudio privatan fakultet, unatoč i dalje prisutnom podrugljivom pogledu društva na privatne fakultete, ističe da su oni jednostavno na razini iznad. Očita je razlika od struke do struke, odnosno fakulteta do fakulteta. Oreščanin ističe da je razlika u kriterijima te razini nastave i ispita. A unatoč privrženosti svom nekadašnjem fakultetu, istaknuo je da danas postoje i druge dobre opcije koje vrijedi spomenuti. Prema njegovom mišljenju to su FOI, TVZ i Algebra, a ondje studenti, kako kaže, stječu više praktičnih vještina.
– Odlične opcije su i FESB u Splitu i FERIT u Osijeku. U Poslovni inteligenciji sa svim tim fakultetima surađujemo, a na nekim naši kolege drže kolegije i iznimno smo zadovoljni studentima koji dolaze na praksu ili na našu BIRD akademiju – naglasio je Oreščanin.
Uza sve ‘za i protiv‘ i dalje ostaje pitanje: je li formalno obrazovanje presudno za razvoj karijere? Kantolić ističe da – nije! Svejedno, objašnjava da je njoj osobno bilo važno za vlastiti razvoj i usvajanje znanja i vještina koji su joj pomogli prilikom preuzimanja odgovornijih zadataka i novih pozicija.
– Obrazovanje ne mora biti formalno, ali prema mojem iskustvu, učenje i osobni razvoj krucijalni su tijekom cijele karijere i života, kako za otkrivanje novih vidika i produbljivanje znanja ondje gdje si tanak, tako i za dobivanje dodatne inspiracije i poleta za nove izazove – dodala je.
Sugovornik koji se danas bavi porezima ističe da sve ovisi o karijeri. Jer iako postoji mnogo self made poduzetnika koji se bave jako različitim poslovima, formalno obrazovanje smatra bitnim za znanosti poput matematike, fizike, kemije… kao i za medicinu.
– U tim se slučajevima tijekom studija objašnjavaju vrlo kompleksni koncepti i prakse koji se ne mogu naučiti na ‘neformalan‘ način. Na kraju dana, svaka čast svima, ali nitko neće postati neurokirurg gledajući video na YouTubeu – zaključio je.