Dvije osobe mogu imati vrlo slične kvalifikacije i obnašati jednako odgovornu funkciju. Na prvi pogled rekli bismo da su jednaki. Ipak, nerijetko se pokaže da je jedna probitačnija, ima više utjecaja na događaje u organizaciji, postavlja se autoritarnije, a samim time i djeluje moćnije. O čemu se tu, zapravo, radi?
Pitanje:
Premda radim u organizaciji koja se bavi odgojem i obrazovanjem, čini mi se da je moja situacija prilično univerzalna pa Vam se obraćam za mišljenje. Rad s djecom provodi se u nekoliko odjela i svaki odjel ima svoga voditelja. Moje radno mjesto uključuje suradnju sa svim odjelima i svim voditeljima. Situacija koja se često dešava je slijedeća: jedan voditelj sazove sastanak, ali ne obavijesti o tome voditelja i članove drugog odjela koji bi također trebali sudjelovati na tom sastanku. Tako sam, npr. prisustvovala nedavno sastanku na zahtjev svog voditelja, iako nisam znala cilj njegovog sazivanja (saznala sam ga tijekom održavanja), nisam bila pripremljena, nisam znala što se od mene očekuje i istovremeno sam se osjećala kao višak i špijun. Referirala sam tijek sastanka svom voditelju. Ova situacija se svako toliko ponovi jer premda su oba voditelja formalno hijerarhijski ujednačeni, onaj iz drugog odjela se često postavlja superiornije pa i agresivnije.
Zanima me kako se postaviti u situacijama kada moj voditelj traži od mene da prisustvujem sastanku kojega je sazvao voditelj drugoga odjela, a da moj voditelj niti ja nismo na taj sastanak pozvani?
Odgovor:
Uistinu univerzalna situacija. Naime, bez obzira na to kojom se djelatnošću organizacija bavi, nedovoljan protok informacija, loša komunikacija, a samim time i suradnja među odjelima, češća su pojava nego što bismo očekivali. Čak niti veličina organizacije nije od presudne važnosti budući da se navedeni problemi sreću i u manjim kolektivima, stoga se ne može potvrditi hipoteza "mala organizacija - dobra suradnja".
Što je onda najčešći uzrok ovakve situacije, ako izuzmemo vrstu djelatnosti i veličinu organizacije? Kao odgovor na to pitanje, možemo krenuti od one narodne poslovice "riba smrdi od glave". U Vašem konkretnom slučaju, radi se o dvije glave, odnosno dva voditelja. Izgledno je da te dvije osobe ne komuniciraju otvoreno niti dijele informacije. Dapače, kao što i sami navodite, voditelj onog drugog odjela postavlja se superiornije i očigledno provodi svoju volju. I premda bi, formalno gledajući, ta dva voditelja trebala imati jednaku količinu posla, odgovornosti, autonomije, utjecaja i sl., čini se da je na neformalnoj razini onaj drugi voditelj moćniji.
Količinu te neformalne moći nam nitko ne može dodijeliti, ona nije ispisana u ugovoru o radu ili bilo kojem drugom formalnopravnom dokumentu. Radi se naprosto o kombinaciji vanjskih i unutrašnjih faktora. Vanjski su oni koji se tiču npr. radnog iskustva, količine staža na datoj poziciji, načina na koji smo uopće dobili taj posao, odnosa s drugim kolegama (posebno onima koji su utjecajni i/ili utjecajniji od nas), dok se unutrašnji tiču prije svega nas kao osobe - našeg komunikacijskog stila i stila vođenja, vrsta odnosa koje gradimo, stavova, vjerovanja i na kraju, samog karaktera.
Zdrava i konstruktivna kombinacija ovih faktora čini osobu koja razvija pozitivan autoritet. Osobu koja suradljivo, stručno, odgovorno, razumno, etično koristi svoju neformalnu moć te ju ljudi poštuju i slijede.Čini se da se u ovaj opis ne uklapa niti vaš voditelj, niti onaj drugi. Dok se vaš povlači, traži "pukotine" u sustavu ne bi li došao do informacija i vjerojatno se osjeća bespomoćno, onaj drugi voditelj je očigledno izgradio svoju neformalnu moć na ne baš konstruktivan način pa su posljedice ignoriranje uputa, nametanje i provođenje samovolje, rad u tajnosti, a moguće i zastrašivanje i ucjena...Vaša situacija je upravo potvrda činjenice da je neformalna moć snažnija od one na pločici na vratima, formalne.
No, postoji tu još jedna "glava", odnosno autoritet koji je iznad oba voditelja, zar ne? Očigledno je i njegov način upravljanja manjkav i svakako je suodgovoran za ovakvu situaciju. Bilo da nije upućen u ove događaje i da ne zna za njih (a posao mu je, između ostalog, da zna!), bilo da je svjestan što se događa, a ne nalazi za shodno reagirati. Najgora opcija bila bi, i nadam se da nije tako, da i on vodi organizaciju na sličan način bez jasne komunikacije, dijeljenja, uvida, bez jasnih očekivanja i smjernica... Ako Vam eventualno ovo posljednje zvuči poznato, tada ne bi čudilo da se upravo njegov stil vođenja preslikao na niža tijela organizacije.
Vi ovdje ne možete puno. Možete uspješno balansirati, kao što vjerujem da ste to do sada radili. Pa kada vas vaš voditelj pošalje na sastanak na koji niste pozvani, zamolite ga tek da vas najavi. A ako neće ni to, usput spomenite svoj dolazak nekome od sudionika sastanka. To su načini koji vam mogu pomoći da se osjećate "manjim" špijunom. Jer odbiti zadatak svog voditelja moglo bi biti opasno, kao i inzistirati na formalnom pozivu od strane onog agresivnog. Koliko god vam nije direktno nadređen, njemu se s pravom ne želite zamjeriti.
Al evo i jedne svijetle točke: ako je vaša neformalna moć zdrava, konstruktivna i suradljiva, širite ju. Tako ćete unatoč brojnim izazovima u vašoj organizaciji biti i uzor i podrška svima koji takav pozitivan utjecaj trebaju i spremni su ga pratiti. A takvih osoba, srećom, ima dosta.Želite li (anonimno) postaviti pitanje na svoj poslovni izazov/dilemu/pitanje, pišite na adresu Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Ana-Marija Vidjak, edukator i coachwww.sto-ako-ipak.hr